Nije tajna da Ministarstvo branitelja pod ravnanjem Tome Medveda ustaše tretira kao pripadnike hrvatske vojske i diže im spomenike po cijeloj Hrvatskoj te da financira negatore genocida i holokausta koji istražuju nepostojeći poslijeratni logor u Jasenovcu. Zadnji revizionistički performans Medved je organizirao u Donjim Mostima, selu u kojem je 10. travnja 1941. skupina vojnika Kraljevske jugoslavenske vojske iz II. konjičkog puka ‘Car Dušan Silni’ (Slavonski konjički puk) iz Virovitice i Daruvara ubila 11 hrvatskih civila. Nepotreban zločin dogodio se kada su seljaci tog sela, ‘u želji da pomognu hrvatskoj državi’, pokušali razoružati starojugoslavenske vojnike, znajući da je u Bjelovaru gradonačelnik Julije Makanec, osokoljen ustankom vojnika hrvatske nacionalnosti iz jedinica Kraljevske vojske u povlačenju, a predvođenih ustašama, već 8. travnja proglasio NDH.
Prema pisanju Zdravka Dizdara iz Hrvatskog instituta za povijest, na vojnike je tada sa zvonika crkve nekoliko metaka ispalio mještanin Josip Kovačić, pa je komandir II. eskadrona naredio odmazdu. Ubijeni su spomenuti Kovačić i još deset seljaka. Iako te i sve druge žrtve zaslužuju da ih se sjetimo, spomenik koji je u njihovu čast podignulo Ministarstvo branitelja otkriva ponešto drugačije namjere podizača. Naime, osim u spomen na seljake iz Donjih, Srednjih i Gornjih Mosti koje su ubili pripadnici II. konjičkog puka, spomenik je zapravo podignut za 77 ‘hrvatskih vojnika’ poginulih i nestalih u borbama s raznim neprijateljima, od Crvene armije do žrtava ‘jugo-boljševičkog komunizma’, koje su ‘odvedene od kuće’ ili ubijene na Križnom putu. Kod spomenika je tri dana prije obljetnice, očito da bi se izbjegao dan proglašenja NDH, organiziran spomen ‘na prvi ratni zločin u Drugom svjetskom ratu’, kako nas je o tom događaju podučio HRT u svom trećem Dnevniku urednika Damira Smrtića. Skupu su prisustvovali lokalni župan Damir Bajs i izaslanici predsjednika Vlade i Sabora.
Ministar Medved obratio se okupljenima. ‘Kada govorimo o demografskoj slici hrvatskoga naroda, možemo uzroke tražiti i u ovim pokoljima. I u svim onim pokoljima u križnim putevima, ali i u onim pokoljima u 122 grobnice u Domovinskom ratu’, kazao je Medved.
Za ministra očito postoje samo hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata, ali ni one nisu iste. On očito ne žali za demografskim gubicima među onima koji su poginuli boreći se protiv genocidne tvorevine NDH, nego za onima koji su se borili za nju i usput ih izjednačava s pripadnicima HV-a koji su poginuli u Domovinskom ratu.
