U spomen na stradanje srpske ratne siročadi tokom Drugog svjetskog rata, Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Siska, u subotu, 5. oktobra, s početkom u 13 sati, na sisačkom Dječjem groblju u Parku Diane Budisavljević u Sisku, organiziraju komemorativno obilježavanje.
Podsjetimo, ustaško-njemački logor u Sisku je osnovan 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao ‘Prihvatilište za djecu izbjeglica’. Dječji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom ‘Ženske loze ustaškog pokreta’ i ‘Ustaške nadzorne službe’. Neposredno upravljanje ‘dječjim prihvatilištem’ bilo je u rukama ustaše i liječnika dr. Antuna Najžera. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana sestara sv. Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora.
Prvi transport u Sisak stigao je 3. augusta 1942. sa ukupno 906 djece. Dan poslije dolazi još 650 mališana, a u trećoj grupi, koja je u Sisak dopremljena 6. augusta, nalazilo se 1.272 djece. U Teslićevoj staklari i u novopodignutim barakama, tzv. Karanteni, nalazio se opći sabirni logor za muškarce, žene i djecu. Ovdje je tokom augusta i septembra 1942. od roditelja koji su odabirani za prisilni rad u Njemačkoj oduzeto 3.971 dijete. Tako je od 3. avgusta 1942. do 8. januara 1943. u Sisku bilo zatočeno 6.693 dječaka i djevojčica, Srba sa Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Unatoč akciji Diane Budisavljević i grupe neumornih pravednika - Jane Koh, Vere Luketić, Dragice Habazin Majke, Ljubice i Vere Becić, doktora Kamila Breslera, Ante Dumbovića, drugih istaknutih pojedinaca i sestara Crvenog križa, svakodnevno je u logoru umiralo od 30 do 40 djece.
Iz logora je vraćeno roditeljima ili najbližim rođacima 1.200 djece, dok ih je 2.200 predano građanima Siska i okoline na ‘prehranu’. Prema svjedočenju grobara Franje Videca broj umrle djece u mrtvačkim sanducima je uvijek bio veći od broja koji je stajao u evidenciji. Osim toga, mala djeca nisu niti popisivana. Prema knjigama evidencije Ante Dumbovića u logoru je za pet mjeseci 1942. godine umrlo 1.630 mališana. Prema podacima mrtvozornika, dr. Davida Egića u Sisku je pokopano 1.152 djece. Broj ukopa na mjesnom groblju bi bio mnogo veći da nije bilo spasilačkih akcija i ‘koloniziranja’ otete djece.
Godine 1958. na zgradu solane Rajs postavljena spomen ploča (uništena u ratu 1991-1995). Obilježavanje ostalih logorskih zgrada te samog dječjeg groblja u Sisku nastavljeno je 60-tih godina. Spomenik djeci - logorašima podignut je nedaleko od tadašnjeg doma kulture, a na njegovoj zgradi postavljena je i spomen ploča (također uništena u ratu 1990-1995). Zahvaljujući društvenoj akciji Leposave Kulenović dječje groblje je 1974. pejzažno uređeno, a na njemu postavljen i spomenik kiparice Milene Lah. Grad Sisak je 2017. godine lokaciju dječjeg groblja nazvao Parkom Diane Budisavljević odajući tako počast za pravednost i humanost ne samo neumornoj Diani nego znanim i neznanim sudionicima ‘Akcije Diana Budisavljević’.
