Već je napisano da se jedino djelo Uroša Predića u Dalmaciji nalazi u crkvi Sv. Nikole u kninskom Žagroviću. Njegova ‘Bogorodica s Hristom’ instalirana je kao prestona ikona ikonostasa, za koga je ostale ikone naslikao domaći školovani slikar Simeon Vukojević (1905 godine). Bogorodica je sjajno djelo vrhunskih kvaliteta majstorske izvedbe. Ozbiljnog je i školovanog akademskog, realističkog pristupa u smirenom tretiranju figura, prostora, ujednačenog kolorita tonski tretiranog, izvedeno vrhunski u matarijalizaciji detalja. Jednostavne je kompozicije: Bogorodica sjedi na tronu i drži Hrista na krilu, a iza je dekorativna zavjesa. Sve je gradacijom tonova fino i meko slikano: lica i tkanine odjeće i veo Bogorodice. Ali, ono što će poneko odmah primijetiti jeste da je Bogorodičino lice tako realistično slikano da na prvi pogled djeluje kao portret nepoznate žene pravilnih i skladnih crta lica. Pitanje se nametalo: da nije možda Predić u Bogorodici ovjekovječio neku stvarnu ličnost? I baš da takva pitanja riješi slučaj; gospodin slučaj!

U beogradskom Pionirskom parku, 5. oktobra 2000., oko tri i po sata popodne. Čudo svijeta! Očekujem kao i ostali da se promijeni ono što bi bilo najbolje da nije ni postojalo kao oblik: način vladavine. Grme zvučnici, složno udaraju talambasi, a narod i dalje kulja i pristiže. Premještam neku fasciklu i novine iz ruke u ruku, ispade mi par papira pa promrmljah nešto naglas. Dovoljno, jer me onaj kraj mene upita:

- `Es ti iz Benkovca?

- Jesam, a odakle si ti?

- Iz Žagrovića.

- Tamo je Uroš Predić naslikao ‘Bogorodicu s Hristom’, rekoh.

- A znaš kako?

- E, a kako?

- Evo ovako: Uroš Predić se vraćao vozom. Bila je zima i veliki snijeg te 1904. godine. Izvlačeći se iz Knina voz je jedva prošao i zaustavio se u Žagroviću. Nije se moglo dalje. Šta će, kud će, mislio je slikar. Ali, primi ga odmah u kuću žef stanice Radović. Slikar je sa sobom nosio slikarski pribor. Bili su veliki snježni smetovi, voz nije mogao dalje i Prediću je ostalo da slika. Prestona ikona ‘Bogorodica s Hristom’ za novi ikonostas žagrovićke pravoslavne crkve. Lik Bogorodice je preslikao od žene šefa stanice Radovića, koja mu je pozirala svo vrijeme dok se više dana slikar zadržao slikajući u njihovoj kući, ispriča sugovornik.

- I zaista, lik Bogorodice ima skoro portretne karakteristike, kao lice lijepe smirene crnooke žene, razmišljao sam.

Poslije ispričane priče, rekoh čovjeku da sam istoričar umjetnosti, da znam tu Predićevu sliku, ali da nisam znao detalje o njenom nastanku. Upoznasmo se: on je Nonković iz Žagrovića, sada izbjeglica u Zrenjaninu, odakle je tog 5. oktobra 2001. došao s drugim narodom ‘ne bi li i nama više svanulo’.

Tako reče i ode. Ja takođe odoh i napisah ovaj spomen o žagrovićkoj Bogorodici.