Nekadašnjoj partizanskoj bolnici na Petrovoj gori, osim obnove, potreban je i plan upravljanja, objedinjavanje brojnih akcija pomoći i zajedničko traženje podrške od države i EU fondova, poruka je učesnika tribine "Život partizanske bolnice", održane 20. oktobra u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista u Zagrebu.
Na tribini, održanoj povodom 80. godišnjice formiranja partizanske bolnice na Petrovoj gori, koju je SABA RH organizirao u okviru EU projekta "Europsko antifašističko nasljeđe", bilo je riječi o bolnici za vrijeme NOB-a, njenoj rekonstrukciji i gradnji spomenika na Petrovcu između dva rata, rada Vojina Bakića, kao i nebrizi, devastaciji i pljački naročito nakon Oluje.
- Bolnica na Petrovoj gori bila je prva centralna partizanska bolnica u cijeloj Jugoslaviji i djelovala je od 4. oktobra 1941. do 25. maja 1945. - rekao je predsjednik SABA RH Franjo Habulin, kritizirajući državu koja nije spriječila njeno propadanje i poduzela adekvatne mjere obnove.
- Ne gajim iluzije da bi se mogao obnoviti spomenik na Petrovcu, ali ne mogu prihvatiti da država ne pokazuje interes da izdvoji sredstva za sanaciju bolnice - rekao je Habulin.
Tribina je održana u prostorijama SABA RH (FOTO Nenad Jovanović)
Nataša Mataušić bavila se bolnicom u smislu, kako je navela, konstrukcije i rekonstrukcije pamćenja. Podsjetila je da su u Hrvatskoj samo četiri muzeja vezana uz NOB: Muzej "Lipa se sjeća" posvećen njemačkom masakru koje je to selo u riječkom zaleđu doživjelo 1944., spomen soba posvećena Batinskoj bitki, memorijalno područje Jasenovac i Muzej oslobođenja Dalmacije u Šibeniku, dok su svi drugi muzeji i spomen područja od početka 90- ih ukinuti.
Navela je da se u toj bolnici - smještenoj prvo na Vrletnim stijenama, a onda u Pišinom gaju - liječilo preko 5.000 ranjenika i bolesnika, kako boraca, tako i civilnog stanovništva, a da su umrli, njih oko 1.000 sahranjeni na obližnjem, sada također devastiranom groblju. Rekonstruiranu bolnicu i spomenik na Petrovcu, sagrađen 1981., posjećivalo je godišnje preko 600.000 ljudi. Sve je to stalo 1990. godine, naročito razbuktavanjem rata u kojem se, kako je navela, Petrova gora našla na okupiranom teritoriju ističući međusobna optuživanja tko je prvi počeo s pljačkom koja i danas traje, iako u manjim razmjerima.
Podsjetila je da je bolnica prvi puta nakon zadnjeg rata obnovljena 2005. kad je obnovljeno 9 od 12 baraka, što se nastavilo u narednim godinama, a da je od 2016. počela obnova zemunica. Usporedila je ovu bolnicu s partizanskom bolnicom Franja, kod Cerkna u Sloveniji, koja prima novac iz evropskih fondova i jedno je od turističkih odredište, što bi mogao biti dobar primjer i za Petrovu goru.
Sanja Horvatinčić govorila je o spomeničkoj baštini na Petrovoj gori, naglašavajući da je najviše spomenika i spomen obilježja NOB-a sagrađeno početkom 60-ih godina prošlog vijeka, ističući Stevana Luketića kao jednog od autora spomenika na Petrovoj gori.
– Na osnovu istraživanja 1964. je napravljen spisak sa 70 lokaliteta na Petrovoj gori od kojih se više od njih deset odnosi na mjesta masovnih zločina na kojima je ubijano po nekoliko stotina ljudi, a koja nikad nisu bila obilježena - rekla je i podsjetila da se Bakićev spomenik našao među šest izloženih na njujorškoj izložbi u muzeju MOMA, nažalost kao pano s aktualnim izgledom.
Sanja Horvatinčić (FOTO Nenad Jovanović)
Tatjana Vlačić Vujičić, predsjednica Udruge Kordunašica, govorila je o svom djelovanju na zaštiti spomeničke baštine na Kordunu.
- Tu baštinu treba obnoviti, ali ju je još važnije očuvati obnovljenu, što radi naša udruga koju smo osnovali 2019. Povod za moj aktivizam bilo je uništavanja spomenika žrtvama ustaškog masakra u Veljunu na kojem su imena mog djeda i strica. Naša udruga čuva, brine se i održava šest spomenika na Kordunu, a odnedavno i jedno grobno mjesto na Židovskom groblju u Karlovcu. Imali smo i velik broj akcija na Petrovoj gori, uključujući i obnovu spomenika doktorici Mariji Šlezinger, uz pomoć ambasade Rusije. Na zaboravimo da ova bolnica ima zvanje narodnog heroja, pa su tako i heroji svi što leže na njenom groblju - rekla je, zalažući se za potrebu umrežavanja svih koji na neki način brinu o Petrovoj gori.
- Ako nešto želimo, za to se moramo sami izboriti - rekla je članica udruženja Tatjana Protulipac koja je kao profesorica povijesti i geografije na Ekonomskoj školi u Karlovcu uspjela animirati svoje učenike da se udube u povijest koja se, kako kaže, najbolje uči na terenu i "uživo". Podsjetila je da je sanitetski personal bolnice dolazio iz različitih sredina, poput Marije Šlezinger ili Save Zlatića, a da je tamo liječen i Randolph, sin Winstona Churchilla.
– Puno nam pomaže i podržava nas karlovački gradonačelnik, pa smo ove godine imali i Dane antifašizma s brojnim manifestacijama - rekla je Protulipac.
Učesnik NOB-a i predsjednik Sekcije boraca 8. kordunaške divizije NOVJ u SABA-i Mile Knežević govorio je o razvoju partizanske borbe i sanitetske službe koja je zaživjela 19. septembra donošenjem odluke na savjetovanu u selu Džodani kad su za njenu izgradnju i vođenje zaduženi liječnik Savo Zlatić i Jakov Kranjčević Brado.
- Kao skojevac jednom sam bio u bolnici s ocem koji je kao stolar gradio barake - rekao je Rade Pavlović, voditelj izgradnje Bakićevog spomenika na Petrovcu.
– Tokom 60-ih i 70-ih građeno je mnogo spomenika NOB-u od kojih su neki imali umjetničku vrijednost, dok drugi nisu, ali su predstavljali vrijednost zbog čuvanja uspomena na NOB. Zbog toga je krajem 70-ih godina donesena odluka da se zaustavi njihova gradnja i sagradi spomenik svih spomenika na Petrovoj gori, za što je formiran odbor od sto ljudi na čelu s tada najjačim političarom Vladom Bakarićem koji je imenovao Izvršni odbor na čijem čelu je najprije bio Rade Bulat, a onda ja, a zamjenik mi je bio Petar Fleković. Spomenik je bio veličanstveni spoj arhitekture i skulpture, a gradili su ga radnici građevinskog poduzeća "Tempo" jednog od najvećih u zemlji koji su se dokazali i u gradnji drugih spomenika, rekao je.
- Ne čudi me da se ovaj spomenik pušta da propadne, jer je u režimu u kojem je srušeno 3.000 spomenika teško očekivati obnovu onih najbitnijih - kazao je i dodao da bi konzervacija spomenika u sadašnjem stanju, s kojeg su skinute skoro sve rostfraj ploče, bila svojevrsno spomen obilježje i NOB-u i vandalima - rekao je Pavlović.
Rade Pavlović (FOTO Nenad Jovanović)
Nakon izlaganja razvila se rasprava u kojoj je zastupnica u gradskoj skupštini Zagreba Rada Borić podsjetila da je bolnica Franja dobila 6 milijuna eura iz evropskih fondova, dok je Sonja Kočevar, šefica konzervatorskog zavoda u Karlovcu, naglasila da je Ministarstvo kulture u nekoliko navrata izdvajalo sredstva za obnovu, ali da bi obnova bez plana upravljanja u kojem bi se znalo što je čiji djelokrug bila perpetuum mobile, s čime se složila i Melita Mulić, izaslanica predsjednika Zorana Milanovića. Dušan Crnković, šef Udruženja hrvatsko-ruskog prijateljstva za Karlovačku županiju, rekao je da se do spomen obilježja na Petrovoj gori ne može doći jer je put teško oštećen, a nije ni na listi županijskih puteva.
Uz tribinu organizirana je i izložba "Život partizanske bolnice" na kojoj je na tri panoa prezentirana bolnica za vrijeme NOB-a poslije rata i nakon 1995. godine, a predstavljeni su i vezeni ručnici i učenički radovi na temu Petrove gore i njene baštine.
