Baranjska srpska kuća, novootvoreni centar za kulturna i društvena događanja u Belom Manastiru, je među značajnijim kapitalnim investicijama Srpskog narodnog vijeća. Prostrana građevina bit će na prvom mjestu namijenjena aktivnostima srpske nacionalne manjine, ali isto tako, odgovarat će kulturnim potrebama svih drugih zajednica koje na ovom prostoru vijekovima zajedno žive. Dvije su najveće posebnosti Baranjske srpske kuće. U preuređenom ambaru kuće, na površini od 35 kvadratnih metara, zaživjet će prva izdvojena podružnica Arhiva Srba u Hrvatskoj. Na ovom mjestu prikupljat će se arhivska građa od važnosti za srpsku nacionalnu manjinu na području Baranje i Belog Manastira. Osim toga, ovdje se nalazi Bela galerija, jedini galerijski i izlagački prostor na području Baranje na potezu između Osijeka, Mohača i Sombora. Ukupna površina imanja je 4.164 kvadratna metra, a sama kuća prostire se na 385 kvadratnih metara.
Sadašnja Baranjska srpska kuća ima dugu povijest. Nalazi se u Ulici Vladana Desnice, inače najduže naseljenoj ulici u Belom Manastiru, koja je u narodu ostala zapamćena kao Srpska ulica. Riječ je o tradicijskoj kući panonskog stila gradnje, karakterističnom za baranjski krajolik. Nalazi se pored Pravoslavne crkve Sv. Arhangela Mihaila iz 1771. godine i samim time čini svojevrsnu povijesnu cjelinu. Izgrađena je 1910. godine i pripadala je belomanastirskoj obitelji Maksimović. U vlasništvu njihovih potomaka bila je sve do 2005. kada je prodana Savezu mađarskih udruga. Prostor je rekonstruiran za potrebe mađarske zajednice i to uz stručnu pomoć Etnografskog fakulteta iz Budimpešte, Fakulteta za Arhitekturu Budimpešta i uz financijsku pomoć mađarske Vlade. Objekt je krajem 2011. započeo s radom. Do 2016. godine na ovom mjestu bilo je smješteno Pučko otvoreno učilište "Baranjai Julia" koje je radilo u okviru Saveza mađarskih udruga.
Na inicijativu Vijeća srpske nacionalne manjine Osječko-baranjske županije te VSNM-a Grada Belog Manastira, Srpsko narodno vijeće je u međuvremenu uspjelo otkupiti ovu nekretninu za potrebe srpske zajednice Belog Manastira i Baranje. Krajem 2022. završena je kompletna obnova objekta, a kuća je svečano otvorena 20. aprila.
Dejan Jeličić, predsjednik VSNM-a Osječko-baranjske županije, kazao je da se na kući vidi pečat nekoliko naroda koji su naseljavali Beli Manastir i Baranju. Ta razmjena i suživot novi centar kulture čine posebno vrijednim. On je zahvalio Srpskom narodnom vijeću na podršci i što je srpskoj zajednici omogućilo da ima reprezentativan prostor kojeg se ne bi posramili na puno veći gradovi.
- Kuća je građena od pečene cigle, što bi mi rekli – na lakat. Obnovljena je u tom stilu, uz zadržavanje izvornog oblika i izvorne namjene. Prostor je maksimalno iskorišten i prilagođen potrebama udruženja koja se bave kulturnim i društveno-obrazovnim radom. Trudili smo se da zadržimo sve karakteristike jedne gazdinske, paorske kuće, ali da je opet prilagodimo našim potrebama - naveo je Jeličić.
Kuća je obnovljena uz zadržavanje izvornog oblika – Dejan Jeličić
Voditelj koordinacijskog tima Baranjske srpske kuće Vasilije Vranić, u razgovoru za Novosti rekao je da svaka prostorija u kući ima svoju namjenu te da je ona podijeljena u tri cjeline: društveni centar, Arhiv Srba u Baranji i Belu galeriju.
- Baranjska srpska kuća je prostor ali i akter. Buduće programe i sadržaje organizirat će naš tim, ali jedan dio predlagat će vanjski suradnici. Naš galerijski prostor je specifičan. Bela galerija ima 80 kvadratnih metara, nalazi se u tradicijskom delu kuće i okrenuta je prema jugu. To znači da imamo puno praznih, belih zidova, što je idealan preduslov za izlaganje. U društvenom centru će biti obrazovnih i kulturnih programa, a imamo dobre uslove za kino na otvorenom i za manje, akustične koncerte. Želimo da radimo manifestacije koje će obilaziti ljudi, družiti se i razmenjivati iskustva - objasnio je Vranić.
U Belom Manastiru prije tri godine otvoren je Srpski kulturni centar i u njemu su smještene sve srpske organizacije koje djeluju na ovom području. Vranić naglašava će se između SKC-a i Baranjske kuće svakako napraviti distinkcija u sadržajnom i programskom dijelu kako se kulturna ponuda ne bi ponavljala. Pored toga, u Belom Manastiru postoji Etnografski muzej gdje je, između ostalog, već prikazana srpska tradicijska kultura. Zbog toga nema potrebe da u Baranjskoj kući postoji stalni postav muzejske zbirke, smatra Vranić.
U Beloj galeriji otvorena je izložba replika "Baranjski majstor", nepoznatog mađarskog ikonopisca na staklu iz 19. stoljeća. Kako navodi Vasilije Vranić, koji je i kustos ove izložbe, riječ je o nepoznatom kasnobaroknom ikonopiscu iz okolice mađarskog Pečuha. Tridesetak njegovih radova je sačuvano. Veći dio se nalazi u Etnografskom muzeju u Budimpešti, u sentandrejskoj zbirci te u privatnim zbirkama Lazić i Stanišić u Somboru. Tokom pripremanja ove izložbe Vranić je otkrio da se dvije originalne ikone ovog nepoznatog autora nalaze u susjednoj Pravoslavnoj crkvi, što dokazuje da je ikonopisac bio aktivan na ovom prostoru. On navodi da su radovi bezimenog majstora završili u različitim smjerovima, a ova izložba ih po prvi put ponovo spaja u Baranji.
- Poseban je stil njegovog ikonopisanja. Imam čak tezu da je zbog specifičnog stila, poteza i izbora boja, baranjski majstor zapravo žena koja se skrivala pod pseudonimom - pretpostavlja Vranić.
Ikone na staklu se pojavljuju u vrijeme barokne zapadnoeuropske likovne umjetnosti u cilju komuniciranja s najširim slojevima stanovništva. Izvorišta oko Dunava navode se kao postojbina ove grane umjetnosti koja se otuda prenijela širom Europe, a onda dalje u Indiju, Kinu i Ameriku. Izložba "Baranjski majstor" nastala je u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, uz odobrenje Etnografskog muzeja iz Budimpešte, Srpskog crkvenog muzeja Sentandreja, Muzeja Slavonije iz Osijeka i Muzeja Vojvodine iz Novog Sada. Na otvaranju Baranjske srpske kuće bili su predstavnici Srba u Hrvatskoj, predstavnici romske nacionalne manjine s područja Baranje, predstavnici Grada Belog Manastira, načelnici općina istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, kao i episkop osječkopoljski i baranjski Heruvim.
