Formiranje zajedničke opozicijske liste Srbija protiv nasilja dio srpskih analitičara i medija slavi kao veliki predizborni uspjeh opozicije koji joj navodno daje velike šanse za izbornu pobjedu na izvanrednim prosinačkim izborima, a pogotovo na onim beogradskim. Listu je sastavilo jedanaest stranaka. Na njoj su se obrele po mnogočemu raznorodne stranke – od ljevice do desnog centra. Tako šarene već sada nude postizbornu suradnju i opozicijskim strankama desnice koje na izbore izlaze s tri izborne liste (Dveri-Zavetnici, Narodna stranka i Nova DSS). Istovremeno najavljuju da postizborno neće surađivati sa strankama koje su sada u vladajućoj koaliciji sa Srpskom naprednom strankom.
Na prvi pogled doista izgleda da je veći dio opozicije uspio osnovati armiranobetonski opozicijski front koji može pomrsiti konce SNS-u i njegovim koalicijskim partnerima. Dojam je tim uvjerljiviji zbog toga što su stranke koje su se udružile redom gorljivi kritičari naprednjačke vlasti i njenog lidera Aleksandra Vučića. Ne kriju da je ključni pokretač njihovog udruživanja smjena Vučićevog režima. Sve drugo, stranačke politike i ideologije, pa i opredjeljenja njihovih birača, u pravilu ih više dijeli nego što ih spaja.
Zajedničku opozicijsku izbornu listu Srbija protiv nasilja predvode Narodni pokret Srbije i njegov lider Miroslav Aleksić. Uz njega je nositeljica liste Marinika Tepić iz Đilasove Stranke slobode i pravde. Te dvije stranke imaju i najviše kandidata na listi – NPS 62, a SSP 61. Za njima slijede Zeleno-lijevi front s 39 kandidata, stranka Srbija centar umirovljenog generala Zdravka Ponoša s 33, Demokratska stranka sa 17, koalicija Zajedno s 15, Novo lice Srbije s 12, Građanska demokratska partija s devet i Rumunjska partija s dva kandidata. Zajednička lista je sastavljena na osnovu rezultata nekoliko istraživanja trenutnog rejtinga političkih stranaka. Tako barem tvrde njezini sastavljači. Ako je tako, onda Aleksićev NPS najbolje kotira među oporbenim biračima. Okreni-obrni, to je ipak svojevrsno iznenađenje.
Stranka je naime osnovana tek prije nekoliko mjeseci – u kolovozu. Aleksić ju je osnovao ubrzo nakon što kao potpredsjednik Narodne stranke nije uspio s njezinog čela svrgnuti Vuka Jeremića. Poslije neuspjelog stranačkog puča osnovao je novu stranku koja se, eto, brzinom munje probila na lidersku poziciju među lijevo-liberalnim opozicijskim strankama. Stranka u pelenama koja još nije ni prohodala na zajedničkoj je opozicijskog izbornoj listi pomela npr. Demokratsku stranku, koja je desetljećima bila stožerna stranka opozicije. I stranka Srbija centar osnovana je ovoga ljeta, nakon što je godinu dana djelovala kao politički pokret Srce. I Ponoš je bio uzdanica Jeremićeve stranke, a napustio ju je nakon što nije dobio stranačku podršku za svoju predsjedničku kandidaturu.
Jeremićeva Narodna stranka i s Aleksićem i s Ponošem, međutim, nije ni približno imala podršku birača koju sada imaju njihove tek osnovane stranke. Grčevito se zapravo borila da preskoči izborni cenzus. U čemu je onda tajna sadašnjeg statusa Aleksićeve i Ponoševe stranke na zajedničkoj listi Srbija protiv nasilja? Ako nije riječ o tome da neka nevidljiva ruka iz tko zna kojih razloga u opoziciji forsira dvije uglavnom slične narodnjačke stranke centra bez specifičnog ideološko-političkog mirisa i okusa, onda se rast podrške birača vjerojatno može tumačiti rezultatima nekoliko prošlih izbora na kojima su zavidne izborne rezultate ostvarivale tek pred izbore osnovane stranke. Stranačke zvijezde repatice otkrivale su da velik broj opozicijskih birača već godinama traga za novim političkim liderima i strankama jer su digli ruke od onih koje manje-više dobro poznaju. Fluidni opozicijski birači od izbora do izbora biraju fluidne opozicijske stranke čiji se članovi kao ptice selice sele iz jedne u drugu stranku, pa i onda kad se razlikuju kao topla od hladnih podneblja. U tom grmu leži i najveći problem sadašnje udružene opozicije. Problem će biti još veći u slučaju opozicijskog izbornog uspjeha jer će teško ostati svi na okupu, osobito ako im se ukaže prilika da koaliranjem s desnicom formiraju vlast na nacionalnoj ili lokalnoj razini.
Osebujno istraživanje koje je ovih dana provela marketinška agencija Haus of vin, a rezultate objavio Blic, dodatno svjedoči o političkom zamešateljstvu kroz koje se udružena opozicija mora probijati prije i poslije izbora. Anketirali su skoro 5500 građana i to tako što su im prvo ponudili četiri imaginarne izborne liste s popisom stavova koje pojedine od njih zagovaraju, a potom tražili da odaberu jednu od njih. Prvu listu nazvanu "Građanin sveta (levica)", sa stavovima kao što su "prihvatanje nezavisnosti Kosova; EU po svaku cenu, uvođenje sankcija Rusiji; revizija sporazuma sa Kinom; ulazak u NATO; donošenje zakona o istopolnim zajednicama i usvajanje dece; smena i hapšenje Dodika i u Srebrenici je bio genocid", odabralo je 11,4 posto anketiranih građana. Za listu "Evropa sad (levi centar)" opredijelilo se 19,3 posto anketiranih građana jer se zalaže za "sprovođenje Briselskog sporazuma; prihvatanje francusko-nemačkog plana za Kosovo; prioritet ulazak u EU; uvođenje delimičnih sankcija Rusiji; podrška zakonu o istopolnim zajednicama bez usvajanja dece; podrška opoziciji Dodiku; prihvatanje presude Međunarodnog suda pravde: bio je genocid u Srebrenici, ali bez odgovornosti Srbije".
Treća lista "Srbija pre svega (desni centar)" dobila je podršku 37,5 posto anketiranih građana. Ona zagovara "formiranje ZSO u skladu sa Briselskim sporazumom; reviziju francusko-nemačkog plana za Kosovo; EU put bez politike uslovljavanja; ekonomska saradnja sa Rusijom i Kinom; donošenje zakona o regulisanju prava LGBT zajednice bez usvajanja dece; očuvanje Republike Srpske u okviru Dejtonskog sporazuma; u Srebrenici je bio zločin". Četvrtu listu "Srpski svet (desnica)" odabralo je 31,8 posto anketiranih zbog toga što zagovara "poništavanje Briselskog sporazuma; odbijanje francusko-nemačkog plana za Kosovo; prekid procesa pristupanja EU; bez sankcija Rusiji; čvršću saradnju sa Rusijom i Kinom; protiv zakona o istopolnim zajednicama; borbu za Republiku Srpsku po svaku cenu, Srebrenica je bila deo ratnih operacija, a kasnije zlonamerna propaganda".
U drugom dijelu istraživanja agencija Haus of vin propitala je za koju se od predloženih izbornih lista opredjeljuju birači pojedinih stranaka. Tako se birači SNS-a većinski opredjeljuju za listu "Srbija pre svega (desni centar)", a Đilasovog SSP-a uglavnom za listu "Evropa sad (levi centar)", iako "simpatišu sve moguće političke ideje – što se donekle poklapa sa veoma fluidnom stranačkom politikom". Birači Lijevo-zelenog fronta, Pokreta slobodnih građana i koalicija Zajedno naginju listi "Građanin sveta (levica)", ali skoro jednako listi "Evropa sad". Birači DS-a dvotrećinski se opredjeljuju za "Evropu sad", Aleksićevog NPS-a i Ponoševog SC-a podjednako su se prostrli između "Evrope sad" i "Srbije pre svega". Za birače Dačićevog SPS-a konstatira se da su "u teoriji levica (socijalisti), a u praksi odoše dominantno udesno. Čak više od trećine se prepoznaje u idejama 'srpskog sveta'". Birači Ekološkog ustanka raširili su se pak od ljevice do desnice, a Kreni-promeni od ljevice do desnog centra. Birači Dveri, Zavetnika, Nove DSS i Narodne stranke većinski se čvrsto drže "Srpskog sveta". Na kraju se navodi da je "istraživanje potvrdilo i neke manje-više poznate stvari, poput toga da su građani Srbije trenutno blagom većinom protiv članstva u EU-u (42,3 odsto), da najveći broj njih nije za članstvo u NATO-u (77,6 odsto), da su protiv nezavisnosti Kosova (74,3 odsto)... O tome da li se u Srebrenici desio genocid trećina njih (31,8 odsto) daje odgovor da ne zna ili da nema stav. Potvrđena je još jedna stvar: da na politički izbor najviše utiče to ko je lider stranke (35,6 odsto)".
Sudeći po rezultatima ovog istraživanja, stavovi birača koji biraju listu "Srbija pre svega" i onih koji se opredjeljuju za "Evropu sad" nisu nepremostivi u postizbornom razdoblju, čak su međusobno kompatibilniji nego sa stavovima birača "Građanina sveta" i "Srpskog sveta". Kako je istovremeno očito da dvije trećine srpskih birača pripada desnom centru i desnici, a tek trećina ljevici i lijevom centru, Vučićev SNS kao dominantnu stranku desnog centra može smijeniti samo koalicija ljevice i desnice, osim ako joj lijevo-desne centrističke stranke, poput NPS-a i Srbije centar, ne otkinu veći dio birača i dobivene mandate prenesu u miraz ljevici i lijevom centru, odnosno koaliciji Srbija protiv nasilja. Vjerojatno su zbog toga kao tek osnovane stranke i dobile priliku da istaknu skoro polovinu kandidata i to uglavnom u gornjem dijelu zajedničke opozicijske liste. No i u Srbiji se do sada pokazalo da politički novo nije doista novo, a pogotovo ne stabilno, trajno i nepromjenjivo, jer je uglavnom sastavljeno od političara selica koji lepršaju od "Europe sad" do "Srbije pre svega" i natrag.
