Predrag Fred Matić bio je branitelj kojega su branitelji, onaj dio nazvan "šatoraši", vrijeđali, kinjili i omalovažavali kao malo koga; nakon zarobljavanja bio je zatočenik tri koncentracijska logora u Srbiji (Stajićevo, Sremska Mitrovica i Niš), a radio je na pomirenju i kulturi sjećanja; bio je muškarac koji se na europskoj razini uspješno zalagao za prava žena; veteran s Trpinjske ceste koji se protivio proglašenju Vukovara za mjesto posebnog pijeteta. Bio je političar: savjetnik predsjednika Republike Ive Josipovića za branitelje, ministar branitelja u vladi Zorana Milanovića, saborski zastupnik, a od 2019. zastupnik u Europskom parlamentu. Preminuo je 23. kolovoza 2024. godine. Matić je rođen 1962. u Požegi, ali je cjeloživotno povezan i povezivan s Vukovarom i Borovim naseljem. Osamdesetih je godina radio kao učitelj, a krajem tog desetljeća otisnuo se u privatne poduzetnike i otvorio radnju u kojoj je prodavao traperice.
Devedesete godine i rat u Hrvatskoj sve su promijenili, zauvijek i njegov život. Otišao je braniti grad, bio je na Trpinjskoj cesti. Nakon pada Vukovara zarobljen je i odveden u zatočeništvo. Prošao je ono što su i mnogi drugi prolazili u logorima devedesetih, s time što je on, uključujući i ono što je za njega vjerojatno bilo doista ponižavajuće, o tome govorio javno, otvoreno i iskreno. Bila je to za njega i vrsta terapije i oporavka od PTSP-a. Najvažniji oporavak za njega bilo je ponovno spajanje s njegovom životnom ljubavi Svetlanom, od koje ga je rat razdvojio na nekoliko godina. Njegova pobjeda nad PTSP-om plod je njegovog urođenog optimizma, vedrine i borbenosti.
Godinama je bio tu negdje, ali u politici ne previše vidljiv. Na toj je vidljivosti poradio prihvativši savjetničko mjesto u uredu predsjednika Josipovića. Član SDP-a pod lupu je javnosti došao kao ministar branitelja. Objavio je registar branitelja, jedini registar koji biologijskim zadatostima nasuprot neprekidno raste. Njegova ideja bila je transparentnost i to da se branitelji nemaju čega sramiti, neki pojedinci da. Registar je izdržao jedan mandat, koliko i Milanovićeva vlada, i javno je trajao pet godina.
Vladu Zorana Milanovića desnica nije mogla smisliti. Ne prvi put, dio braniteljske populacije odlučio je preuzeti ulogu arbitra u politici. Iako ta vlada nije škodila braniteljima, odnosno veteranima i njihovim pravima, pred sjedištem ministarstva podignuti su šatori; prosvjede su službeno vodili nekadašnji branitelji, među kojima nekadašnji kritičari Franje Tuđmana i poduzetnici osuđeni za privredni kriminal, pravi kolovođe bili su na mirnijem mjestu. U prosvjedu, zapravo pokušaju izvaninstitucionalnog rušenja vlasti, zapamćenom po kulminaciji i plinskim bocama na ulicama Zagreba, Matić je bio danomice vrijeđan. Čovjek koji je do tada bio heroj s Trpinjske ceste i zbog svoje uloge u ratu nositelj osam odlikovanja i priznanja postao je u očima desnice "Jugoslaven" i "izdajnik" optuživan, zajedno s cijelom tom vladom, da narušava dostojanstvo branitelja.
Njegova obitelj i najbliži suradnici znaju koliko mu je snage trebalo da izdrži svakodnevna vrijeđanja, pri čemu se posebno nije štedjelo njegovu suprugu, po nacionalnosti Srpkinju, prilikom ulaska u zgradu ministarstva. Sugerirano mu je da u zgradu ulazi na stražnji ulaz. Nije mu bilo ni na kraj pameti. Njegova je trajna ostavština Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku.
Usprotivio se prijedlogu tadašnjeg saborskog zastupnika HDZ-a Andreja Plenkovića da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta. On ga je vidio kao mjesto novog života. "Ne smijemo od njega napraviti grad muzej, on mora biti grad budućnosti. Samo vodotoranj mora ostati kao simbol otpora i ponosa, a na ulazu ne smiju čekati papuče da hodam tiho po Vukovaru. Obratno, treba me dočekati žamor djece, ljudi koji ostaju u gradu, jer nitko ne odlazi iz Vukovara kada proba fiš i dunavsku vodu", govorio je Matić.
Njegov najveći uspjeh u europskim razmjerima je usvajanje dokumenta birokratski dosadnog naziva "Situacija seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU u okviru ženskog zdravlja", poseban izvještaj koji je njegovo djelo, a koji je na koncu, unatoč snažnom protivljenju desnice, usvojen kao rezolucija Europskog parlamenta. Usvajanje tog dokumenta za njega je bila pobjeda napredne Europe nad terorom nazadnjačke agende. Upravo je takav teror potaknuo Matića na djelovanje, jer stvari su otišle predaleko, prava žena, posebno pravo na pobačaj, bila su i previše ugrožena u nizu europskih država. U vrijeme borbe za rezoluciju dobivao je stotine psovačkih poruka dnevno, a uspoređen je i s Hitlerom.
Njegova borba za ljudska prava je prepoznata, zbog nje je 2022. godine nagrađen EU Oscarom. Posljednja faza njegovog političkog rada izravno se naslanjala na rezoluciju i obranu onoga što je u njoj zapisano – borio se protiv "klečavaca" koji se na trgovima zalažu za zatiranje ženskih prava i sloboda.
Predrag Fred Matić bio je nesvakidašnja pojava u političkom životu Hrvatske. Svojim živim temperamentom, iskrenošću i borbenošću davao joj je jedinstven kolorit.
