"Dani srpske kulture", u organizaciji SKD-a "Prosvjeta", završeni su 18. decembra razgovorom o knjizi "Apsint", kao i o ukupnom stvaralaštvu i djelovanju njenog autora Gorana Milašinovića, koji je vodila Aneta Vladimirov.

Milašinović je rođen u Đakovu, da bi potom preselio u Osijek, pa u Beograd gdje živi i radi 40 godina baveći se kardiologijom kao međunarodno priznat stručnjak i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu te direktor Pejsmejker centra u Kliničkom centru Srbije.

Usporedno je napravio karijeru i kao književnik, pa je tako autor desetak djela romana i zbirki priča. Još kao mlad 1989. napisao je zbirku pjesama "Neistraženi bolovi", da bi kasnije prešao na prozu.

- Pisanje proze je neka vrsta slikarskog rada, svakodnevni razgovor sa sobom i unošenje u zadatoj formi. Kad sam počeo da čitam knjige, video sam kako je to moj svet, ali nikad nisam mislio da od toga treba živeti. To je za mene delikatesa dana - rekao je Milašinović.

Osvrnuo se na svoju zbirku priča "Lekari", u kojoj je neke negativne ljudske osobine pripisao pojedinim izmišljenim likovima iz liječničke profesije, a zbog realističnog prikaza dobio više kritika i pitanja o kojim bi se doktorima moglo raditi.

- Tim sam pričama otkrio privilegovanu grupu kao što su lekari, ali bi, kako su mnogi rekli, bilo isto u svakoj drugoj profesiji - kazao je Milašinović.

Vladimirov i Milašinović dotaknuli su se i "Apsinta", koji se pojavio 2006. i našao u najužem izboru za Ninovu nagradu, koji je nedavno ponovo izdan.

- Radi se o dva Mihajla Alića; prvi Mihajlo je Beograđanin, student medicine u Beču, gdje je prinudno mobilisan u Veliki rat. Pri napadu austrougarske vojske na Srbiju zarobljen je i odveden u Irig, odakle će neslavno pobeći. Drugi Mihajlo rodom je iz Iriga, srpski vojnik dobrovoljac i ugledni hirurg u Pančevu, gdje je nakon rata uhapšen i optužen da je radio kao tajni cenzor za grupu Kundšafter sa zadatkom falsifikovanja ukradenih pisama srpskih vojnika i ratnih zarobljenika. On je uveren da je do optužbe za izdaju došlo zbog zamene identiteta. U svim vremenima i izazovima, pa tako i danas, 15 godina nakon prvog izdanja "Apsinta", podeljenost našeg naroda između Istoka i Zapada ostaje kao nezaobilazna tema i pitanje bez odgovora - rekao je Milašinović, dodajući da je podvojenost između Istoka i Zapada zajednička svim Srbima i da postoji bez obzira da li je neki Srbin iz Zagreba ili iz Kruševca.

Tema razgovora bili su i romani "Rascepi" i "Slučaj Vinča", po kojem Dragan Bjelogrlić snima film "Čuvari formule", a koji se bave incidentom u Vinči 1958. kada su ozračeni poslani u Francusku gdje im je presađena koštana srž.

Mene je slučaj fascinirao iz ugla Francuza koji su dobrovoljno dali svoju koštanu srž nepoznatim Jugoslavenima, ne znajući hoće li i oni proći bez posljedica, objasnio je ljekar i književnik.

Na pitanje kako vidi kulturnu razmjenu Srbije i Hrvatske, Milašinović je rekao da čovjeka ne određuje nacija nego okruženje.

- Nacija je opredelenje i izmaštana kategorija. Imate stotine kulturnih obrazaca koji se preklapaju; Hrvati i Srbi su veoma slični kao narodi, ali je narcizam malih razlika uzrok velikih svađa - rekao je i podsjetio da se u Prvom svjetskom ratu na srpskoj strani borilo 10.000 dobrovoljaca iz Hrvatske.

Govoreći o pisanju, naglasio je da se po njemu književnost bazira na tome da kostur romana bude priča i da se zna o čemu se konkretno radi. Dakle, ako nemaš šta da kažeš, nemoj da pišeš, rekao je.

Govoreći o suradnji sa Živojinom Žikom Pavlovićem, s kojim je 90-ih pisao roman "Voltin luk", naglasio je da današnje generacija ne pamte Žiku Pavlovića kao pisca autora 30 knjiga, nego kao redatelja. Kritičari misle da je on anahron pisac i da našu generaciju ne zanima vreme u kome je pisao, dodao je Milašinović.

Na pitanje o svom djelovanju kao predsjednika Komisije Vlade Srbije za suradnju sa UNESCO-m, naglasio je da treba sačuvati artefakte za generacije koje dolaze, ali i sačuvati planetu i njene zdrave izvore u pozadini UNESCO-a.

- UN će dati sredstva a na nama je da damo ideju o izboru kulturnih dobara koje idu na svetsku listu. Tako provodimo zajednički projekt o stećcima u koji su uključeni Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora - rekao je i osvrnuo se na epidemiju korone.

- Apsurd je da se kovid ne može lečiti drugačije nego kuga, a to je da se zaključate u kuću, a neobični su i zbunjujući rezultati delovanja vakcine oko koje postoji antinaučni princip, ali ni farmaceutske kompanije ne iznose sve podatke o efikasnosti vakcina - rekao je Milašinović.

Na kraju se osvrnuo i na život u Beogradu.

- Otišao sam u Beograd ne da se riješim Osijeka, nego da imam dva grada – onaj u kojem sam se rodio i onaj u kojem živim. Rat mi je amputirao grad rođenja i to je trauma koju nosim - rekao je, naglasivši da je Beograd veliki grad koji vam daje veliku slobodu i veliki izbor.

Pjesme i odlomke iz Milašinovićevih djela čitala je Svetlana Patafta, a na kraju razgovora potpredsjednik "Prosvjete" Siniša Tatalović zahvalio je svim učesnicima i publici na "Danima kulture" koji su po večeri preko Zoom-a okupljali brojnu publiku.

- Ovo je bilo novo iskustvo koje nam je dalo neke nove ideje, pa i da se pojedini dijelovi odvijaju tokom cijele godine i u više sredina, ali se nadam da ćemo naredne "Dane srpske kulture" ipak održati uživo - zaključio je Tatalović.