U kakvom je položaju srpska zajednica u općini čija ste donačelnica?
Općina Dragalić, koja je nekad bila u sklopu Nove Gradiške, u sastavu ima sela Donji Bogićevci, Gorice, Poljane, Dragalić, Medari i Mašić, a u njoj živi 240 osoba srpske nacionalnosti, što je nešto manje od 20 posto sveukupnog stanovništva. To su mahom stariji ljudi: dio njih prima penziju a dio socijalu, neki preživljavaju i od poljoprivrede. Nažalost, svega tri-četiri poljoprivrednika srednjih godina imaju svoju mehanizaciju, ali bi uz pomoć i poticaje mogli više proizvoditi. Tu je nešto mlađih koji rade u gradskim pogonima, te svega sedmero osnovnoškolaca i šestero srednjoškolaca. Pored nezaposlenosti, ovdje je velik problem stambena nezbrinutost. Mnogima, pa i meni, ni kuće još nisu obnovljene kuće, premda to čekamo i po dvadeset godina. Nas je petero u kući, ja sam na vrhu liste prioriteta, pa ćemo vidjeti kako ćemo proći. Osim toga, Dragalić je mala općina, pa sve moramo obavljati u sedam kilometara udaljenoj Novoj Gradiški ili Slavonskom Brodu, županijskom središtu. Dobro je što postoje autobusne i željezničke linije, to nam olakšava prijevoz do tih gradova. No tko nema novca za kartu, mora biciklom, a i sama često prevozim ovdašnje ljude autom. Osnovna se škola pohađa u Dragaliću, a srednjoškolci moraju odlaziti u Gradišku ili Slavonski Brod.
Događa li se da općinske vlasti na neki način opstruiraju našu zajednicu i njezine izabrane predstavnike?
Unatoč tome što sam donačelnica općine izabrana iz srpskih redova, nemam svoju kancelariju. Isto tako, nakon izbora nisam pozvana na konstituirajuću sjednicu vlasti. Što se zajednice tiče, vlast slabo pomaže: vodila sam borbu da u javne radove budu uključeni ljudi naše nacionalnosti, a dvije sam žene uspjela progurati u projekt Zaželi. No sve je to malo u odnosu na ono što daju druge općine: primjerice, jednokratne pomoći za struju ili što drugo, za naše sunarodnjake ovdje nema. Povrh svega, sela u kojima pripadnici srpske nacionalnosti čine većinu stanovništva administrativno su razdvojena, valjda stoga da bismo imali što manji utjecaj. Tako su Medari i Trnava nekoć imali zajednički društveni dom, ali sada Trnava pripada općini Gornji Bogićevci.
Vuku li se ovim krajem repovi rata?
U Medarima se za akcije Bljesak s početka 1995. godine zbio masakr u kojem je ubijeno i 36 civila, za što nitko nije procesuiran. Osim toga, sve je bilo spaljeno, opljačkano i devastirano, što je očito od prvih dana povratka do danas. Tako i na kući u kojoj živim još ima tragova paleža, a postoje živi svjedoci spomenutog masakra, koji jako teško progovaraju o onome što su vidjeli. Moram spomenuti i sudbinu stotinjak mještana Poljana, koji su 1991. godine bili ondje tri i pol mjeseca doslovno zarobljeni, jer je selo bilo pretvoreno u logor: muškarci su bili natjerani na teške fizičke poslove i bili prisiljeni živjeti u zasebnim kućama, a žene su morale kuhati za njih i za Hrvatsku vojsku. Nasreću, većeg maltretiranja žena nije bilo, no neki su muškarci dobili batina. Najteže je stradao Mile Marić, kojeg je pogodio geler granate dok je kopao rov, a kasnije je s drugima razmijenjen preko Crvenog križa. Nitko za to još nije odgovarao, kao što nitko nije intervjuirao desetak svjedoka koji bi bili spremni o tome pričati.
Aktivno je ovdašnje Kolo srpskih sestara, ogranak humanitarne organizacije pri SPC-u?
Naše Kolo djeluje deset godina, radimo dobrovoljno, bez naknade, i stojimo na raspolaganju Slavonskoj eparhiji. Surađujemo posebno s novogradiškim parohom Ognjenom Tendžerićem i okučanskim Draganom Antonićem. Kad smo obilježavali svoju slavu Sestara Mironosnica, u dva dana je kroz Medare, selo s četrdeset stanovnika, prodefiliralo četiri stotine gostiju, uglavnom iz zapadne Slavonije. Slično bude i prilikom komemoracije žrtvama Bljeska, kad sve posjetitelje ugošćavamo. Isto tako, redovito obilazimo stare i nemoćne, donosimo im drva i spremamo kuće, prikupljenu garderobu dijelimo onima bez primanja. Moram istaknuti dobru suradnju s parohijama SPC-a iz susjedne BiH, prije svega iz Gradiške i Republike Srpske. Lani je ovdje osnovan ogranak SDSS-a, pa su mnoge članice Kola učlanjene u tu stranku. Tako da surađujemo s predstavnicima naše zajednice po cijeloj županiji, od Gradiške do Okučana, ali i s onima oko Pakraca.
