Sučeljavanje
Nedjeljko Babić, Anto Đapić, Kolinda Grabar-Kitarović, Dario Juričan, Mislav Kolakušić, Dejan Kovač, Katarina Peović, Zoran Milanović, Dalija Orešković, Ivan Pernar i Miroslav Škoro stajali su duže od dva sata pred Zrinkom Grancarić i Brankom Nađvinskim u jedinom sučeljavanju predsjedničkih kandidata uoči nedjeljnih izbora. Kako ga je Hrvatska televizija organizirala, nije ga ni moralo biti, ne zbog toga što je 11 ljudi ravnopravno tretirano iako svi znaju da im šanse nisu jednake – u državi koju vodi Kolinda Grabar-Kitarović apsurdno je ikome uskraćivati šansu i prokazivati ga kao političkog marginalca – nego i zato što su pitanja bila predvidljiva, dosadna, a među sudionicima kao da je nedostajalo želje za pravom svađom. Niti se predsjednica blamirala kako to zna, niti je Milanović bio bahat kako to umije, niti je Pernar bio egzibicionist kakav je inače. Sve fino, sterilno i pretežno dosadno, osim kad je Peović na početku rekla kako ju je sram biti u istom studiju sa Škorom koji je najavio da će pomilovati Tomislava Merčepa. I osim Darija Juričana čiji je show s propagiranjem korupcije nakon početnog bljeska postajao dosadnjikav, a on je sve više izgledao kao komičar s ne baš raskošnim repertoarom dosjetki, zarobljen u predugom programu. Ali da je bio osvježenje – jest, da je Franju Tuđmana smjestio na jedno od mjesta koje mu pripadaju – otac hrvatske korupcije – jest i to. Ostali su bili blijedi, a Škoro najgori. Godinama nastupa pred publikom, a u HTV-ovu se studiju činilo kao da je prvi put vidio kamere. Nemamo pojma što je kumovalo, trema, manjak političkog iskustva ili rezignacija zbog mogućeg slabog izbornog rezultata, ali loš nastup kandidata koji u kampanju ulazi obećavajući pomilovanje ratnog zločinca zapravo je dobra vijest.
Jedanaest ljudi poredanih u studiju Hrvatske televizije duže od dva sata na koncu nam je osnažilo dvije dileme: čemu služi hrvatski predsjednik i čemu služi Hrvatska radiotelevizija? Predsjednički izbori su relativno skup sport, a predsjednici se dosad nisu osobito proslavili. Izuzmemo li poneke blistave epizode Stipe Mesića, ostalo je bilo za zaborav ili kazneni progon. A o HRT-u nema smisla dužiti. Ta tobožnja ravnopravnost kandidata jednom u godini više izgleda kao cinizam nego kao iskorak prema javnoj televiziji. Uostalom, ljudi koji ga vode odavno su dokazali da ne znaju, ne mogu i ne smiju pretvoriti HRT u relevantan medij.
Sučeljavanje (2)
Ipak valja naglasiti – trenuci kad je Peović napala Škoru zbog Merčepa i kad je Juričan nabijao Kolindi Grabar-Kitarović druženja s Bandićem i Zdravkom Mamićem, nakratko su gledateljima smanjili dojam da zurenjem u sučeljavanje uzalud troše vrijeme. Nažalost, zbog pitanja koja su balansirala na granici irelevantnosti i besmisla nije se dogodilo ništa više: Škoro je djelovao kao netko nespreman i nesposoban za ikakvu reakciju, a KGK je očito sputana beskrajnim nizom gafova birala svaku riječ i uspješno izbjegla priliku da izgovori bilo što. No to je radila i proteklih pet godina, pa se ne čudimo.
Todorić
Stih iz slavne pjesme o napuštenom brodu ‘osta si sam, tužan i tih’ nije mudro primijeniti na Ivicu Todorića. Ima čovjek, sasvim sigurno, još uvijek dovoljno prijatelja i novca, ali da se krug oko njega sve više širi – ili sužava, ovisi kako gledate – potvrđuje informacija iz USKOK-a: odbačene su sve Todorićeve prijave. Posrnuli je tajkun, kako čitamo u prijestolničkim glasilima, od studenoga 2017. u više navrata podnosio i dopunjavao kaznene prijave. Prijavio je Martinu Dalić za kazneno djelo zločinačkog udruživanja, zloupotrebu položaja i ovlasti te za zloupotrebu povlaštenih informacija. Za zloupotrebe u sastavu zločinačkog udruženja prijavio je bivšeg Agrokorova izvanrednog povjerenika Antu Ramljaka i još nekolicinu osoba te američki fond Knighthead Capital Management. Lani u listopadu sjetio se prijaviti i Andreja Plenkovića za zloupotrebu položaja i ovlasti. Todorić je prijavljivao, podnosio prijedloge za otvaranje istrage, trudio se dokazati da nije on kriv za slom Agrokora, nego da je njegova bivša kompanija žrtva neprijateljskog preuzimanja u režiji Vlade, ali USKOK ne doživljava ozbiljno njegove tvrdnje. Istodobno, zagrebački Županijski sud potvrdio je prvu optužnicu protiv Todorića i njegovih nekadašnjih suradnika Ante Huljeva i Piruške Canjuge te austrijske državljanke Nicole De Rossi. Todorić je godinama bio nedodirljiv, nitko ni u jednom državnom tijelu nije smio pomisliti pokrenuti postupak protiv njega. Sada je došao do točke na kojoj USKOK rutinski odbacuje njegove prijave, a sud potvrđuje optužnicu u kojoj je glavni negativac. Loše vrijeme za ovog tajkuna.
Mađarska
Mađarski premijer Viktor Orban održao je božićni sastanak sa stranačkim kolegama u prostoriji s kartom Mađarske u takozvanim povijesnim granicama, a one obuhvaćaju današnju Hrvatsku do Rijeke i Dalmacije. Da ne bi bilo zabune, Orban je objavio fotografiju na svom Facebook profilu. Njegov hrvatski kolega Plenković oglasio se o tome nakon sastanka Predsjedništva HDZ-a. Najavio je da će ‘Ministarstvo vanjskih i europskih poslova obaviti razgovore po tom pitanju’, dok ministar vanjskih poslova, spektakularni Gordan Grlić Radman, smatra da ‘nije riječ o provokaciji ni pretenziji, nego izražava jedno vrijeme i geopolitički prostor Austro-Ugarske’. ‘To ne odražava službenu politiku Mađarske’, vjeruje Grlić Radman. Nema smisla povlačiti paralele s hrvatskim reakcijama na politička zastranjenja u nekim drugim susjednim državama. Recimo, u Srbiji. Kome se samo nije kazalo, džabe mu pričat.
Jugoslovenka
U poluslobodnim ili neslobodnim državama lako je šokirati. Po društvenim mrežama mnoštvo se šokiralo snimkom sa zagrebačkog koncerta Lepe Brene na kojoj se vidi kako oduševljeno mnoštvo pjeva ‘Jugoslovenku’. A mi, eto, bilježimo Brenin nastup i svekoliku šokiranost koja je posebno zabavna kad dolazi od nekadašnji članova Sveza komunista, ali i od takozvanog običnog svijeta s prebivalištem u zgradama podignutim u socijalizmu. Uostalom, ako je ta država bila tako strašna kao što nas uče, čemu toliki strah od spominjanja njezina imena?
