Spomenik
Znamo štošta o janusovskoj naravi HDZ-a te nas ne iznenađuje nakana općinskih vlasti Perušića, predvođenih načelnikom Ivicom Turićem, da iz središnjeg parka uklone spomenik podignut borcima i mještanima stradalima u Narodnooslobodilačkoj borbi i u Španjolskom građanskom ratu. Protiv Franca, dakako. Da nisu protiv, ne bi bio problem. Pobunile su se obitelji stradalih, ustale su čak i neke braniteljske udruge, inače tradicionalno vjerne HDZ-ovim opsjenama, a sve to je načelnika Ivicu Turića, HDZ-ovca dakako, "još više osnažilo u odluci da spomenik makne iz središta mjesta". Zašto su ga opravdani prigovori i nezadovoljstvo obitelji stradalih još više osnažili, nećemo shvatiti ne samo do kraja ovog teksta, nego ni do kraja ovoga života. Idemo citirati načelnika Turića. "To nema veze ni sa kakvom ideologijom. Spomenik je ostao neoštećen u Domovinskom ratu. Sada je derutan i prijetnja je sigurnosti djece. Dislocirat ćemo ga samo 150 metara dalje. Ovdje nema govora ni o kakvoj spomen-kosturnici, nego je riječ o običnom spomeniku i ja u svemu ovome uopće ne vidim neki problem", kazao je Turić znatiželjnim novinarima i uputio ih na svoga zamjenika koji je dodao da je spomenik previše oštećen i da ga nije moguće spasiti malim sanacijama. Pa će ga, ponavljamo, premjestiti. Devedesete su bile utoliko iskrenije što HDZ namjeru zatiranja antifašizma nije prikrivao lošim komunalnim izlikama, premda smo sigurni da načelnik Turić i njegova vjerna desna ruka ne bi trebali strahovati od stranačkog vrha ni kada bi jasno i javno rekli što zaista misle o antifašizmu i zašto se obrušavaju na jedan od njegovih ne baš mnogobrojnih spomeničkih ostataka.
Pozitivna
Nikolina Brnjac, ministrica turizma i sporta, pozitivna je na Covid-19. S kolegama iz Vlade sjedila je na sjednici prošle subote, pa se premijer Andrej Plenković testirao odmah u nedjelju. I bio negativan. Test će, vele iz Vlade, ponoviti "ako mu epidemiolozi nalože". Subotnji sastanak trajao je šest sati, održan je u zatvorenome, a samoizolacija je određena samo dvojici ministara koji su od Brnjac bili udaljeni manje od dva metra – Josipu Aladroviću, ministru rada i Tomislavu Ćoriću, ministru gospodarstva, dok je ostalima propisan najnoviji hit među političko-epidemiološkim mjerama – naime mjera pasivnog nadzora. A još pamtimo kraj lipnja kada je Plenković objavio pobjedu nad koronavirusom. Virusu, izgleda, nitko nije objasnio da je poražen.
Bandić
Nagađalo se s kakvim bi adutima zagrebački gradonačelnik Milan Bandić mogao pred birače na predstojećim lokalnim izborima. Magija njegova "delanja" odavno je potrošena i zamijenjena osnovanim sumnjama u pobude i djela. Što dakle nakon svih ovih godina Bandić može ponuditi biračima? Radna mjesta, kako se čini. I to vrlo konkretna, dnevna štampa piše da do kraja godine u gradska upravna tijela namjerava zaposliti 150 ljudi. Pridruže li se zaista u tolikom broju osobama kojima je Bandić već radio razne usluge, stvorit će se moćna vojska glasača. Ili gradonačelnik namjeravati udovoljiti onima kojima to iz nekog razloga treba učiniti dok još može? Informacija je zanimljiva i zbog toga što otkriva da je za više od 50 posto povećan plan zapošljavanja u gradskoj upravi. Početkom godine, zagrebački su vladari namjeravali zaposliti još 97 osoba, polovicom su godine tom broju pridodali njih 15, da bi sada i taj broj uvećali za 38. Bandićevih 150, sve skupa. A još 7. travnja gradonačelnik je privremeno zabranio zapošljavanje zbog niza ekonomskih problema uzrokovanih koronavirusom i potresom. U međuvremenu, sve je, kako se čini, otklonjeno i nestalo. Barem u Bandićevim očima. O pristojnosti masovnog zapošljavanja u upravi grada čiji stanovnici i dalje žive po kolektivnom smještaju jer država i grad mjesecima ne mogu donijeti efikasne mjere i odluke koje bi dovele do obnove stanova i kuća porušenih 22. ožujka u potresu, ne čini se umjesnim govoriti. Teško je o takvim temama pisati objavljive riječi. Bandić je do kraja aktualne epidemiološke situacije ukinuo i naplatu parkirališta oko zdravstvenih ustanova u Zagrebu. Odnosno, ozbiljno je i prije ostalih ušao u predizbornu kampanju. Dobije li ovu utakmicu, politički je besmrtan, premda se u ovom času nitko sa zdravim razumom i dobrim ukusom ne bi trebao kladiti na njega.
Tužbe
Sindikati javnih službi najavljuju masovne tužbe zbog neisplate osnovice uvećane za šest posto u 2016. godini. Tužbe će navodno podnositi do kraja godine, a mediji procjenjuju da bi eventualni uspjeh državu stajao od 1,5 do dvije milijarde kuna. Naime, 2005. godine vlada Ive Sanadera preuzela je obavezu godišnjeg podizanja osnovice za šest posto kada bruto društveni proizvod u dva uzastopna tromjesečja pređe dva posto. To se dogodilo 2015. godine, ali Vlada i Državni zavod za statistiku tada su objavili kako rast nije dva nego 1,9998 posto. Ta sitna igra s decimalama inicirala je val takozvanih pilot-tužbi čiji su ishodi razgalili sindikate. Prema njihovim podacima, doneseno je oko 400 službi u korist radnika. I sada stižu nove.
Migranti
Dvadesetdevetogodišnji dubrovački pomorac i dvije godine starija supruga uhapšeni su dok su u unajmljenom autobusu vozili 88 ilegalnih migranata. Policija je zapazila autobus i u njemu otkrila "ilegalce" – 17 ih je bilo naguranu u bunkeru. Pomorac je policiji objasnio da je tokom lockdowna upao u financijske probleme koje je pokušao riješiti prijevozom nesretnih ljudi iz Bangladeša, Pakistana, Afganistana, Maroka i Sirije. Ako je točna, a prenosimo je iz dnevne štampe, ova priča jedna je od reprezentativnijih slika muke naše epohe.
