Na 25. godišnju akcije ‘Oluja’ sjećamo se strahota rata od 1991. do 1995., svih žrtava i svih stradanja: jednako Hrvata koji su stradali u ratnom nasilju i progonima tokom 1991. i 1992., kao i Srba koji su stradavali u ratnom nasilju i progonu u ljeto i jesen 1995., ali također i godinama nakon toga. I dok su ratna stradanja Hrvata priznata i ozvaničena u komemoriranju, a progonstva završila povratkom i mnogi odgovorni Srbi za počinjene zločine nad njima kažnjeni, to se ne može reći za stradanja i progonstva Srba. Ratni zločini počinjeni nad Srbima rijetko su kažnjavani, posebno u ‘Oluji’ i nakon nje’, stoji u 13. Izjavi sjećanja Srpskog narodnog vijeća, koja je danas pročitana u Dvoru.

Tamo je SNV, u suradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava Hrvatske i Centrom za suočavanje s prošlošću - Documenta, održao komemoraciju u spomen na ubijene i nestale tokom i nakon ‘Oluje’.

‘Da je prije 25 godina otišlo 200.000 ptica, da je posječeno 2000 lipa ili da je uništeno na stotine pčelinjaka i na desetke hiljada košnica, mnogi bi se zapitali zašto, a neki bi vidjeli kolika je to šteta. Ovako, pod ratnom prijetnjom i protiv svoje volje, iz Hrvatske je izbjeglo 200.000 duša, ugašeno gotovo 2000 života, što za vrijeme ‘Oluje’, što mjesecima poslije, mahom onih koji su bili nemoćni da sebe obrane, a kamoli da nekog napadnu. Svi navodno znaju zašto, a nitko u tome ne vidi štetu. Mislimo da je vrijeme da se nakon 25 to treba osvijestiti i osvijetliti, kolika je to šteta ne samo za Srbe u Hrvatskoj, nego i za samu Hrvatsku. Mislimo da je nužno zaustaviti nasilje prema Srbima i početi graditi društvo tolerancije i poštivanja različitosti. Mislimo da je nužno da se prestane ismijavati ili prešućivati tuđe stradanje. Tako čine čestiti ratnici, tome vode mudri i pošteni političari, o tome propovijedaju istinski sveštenici’, zaključuje se u Izjavi sjećanja.

Komemoracija je započela pomenom na lokalnom groblju, gdje se nalazi masovna grobnica iz koje je 2010. ekshumirano 41 tijelo, a 23 se još uvijek nalaze tamo. Govori su održani u dvorištu osnovne škole u Dvoru, gdje je 8. avgusta 1995 ubijeno devet psihički i fizički hendikepiranih osoba, od kojih osam srpske nacionalnosti. Nikola Arbutina, načelnik općine Dvor, kazao je da ni poslije 25 godine nema odgovora tko je počinio taj strašan zločin.

- Danas se u Dvoru sjećamo tragedije prije 25 godina, sjećamo se stradanja, egzodusa i napuštanja ognjišta. Cesta Glina-Dvor za mnoge je bio put u neizvjesnost, put spasa, ali i put smrti. Gustom kolonom su se kretali civili, napuštali su svoje živote i krenuli u nepoznato, izloženi unakrsnoj vatri i granatiranju. Ostavljali su svoje stvari i svoje najmilije, ubijene u koloni, bježeći da sačuvaju sebe. Za mnogim ljudima se i danas traga. Osnovna škola u Dvoru je mjesto gdje su ubijene osobe s posebnim potrebama. Poslije 25 godina nema odgovara tko je to uradio. Koliko još trebamo čekati na odgovor - zapitao je Arbutina.

Predsjednik SDSS-a i predsjednik Savjeta SNV-a Milorad Pupovac kazao je da ti ljudi nisu smjeli stradati jer su se sklanjali od rata. To što oni nisu znali gdje će je druga priča, rekao je Pupovac, ali to što su napadani ljudi u koloni neposredno prije nego što su se dočepali granice, predstavlja težak teret za one koji su vodili ratne operacije. Istaknuo je da takav zločin predstavlja tešku povredu humanitarnog prava po svim međunarodnim propisima.

- Mi smo ovdje danas zbog tih ljudi, kao što smo proteklih dana bili na nekoliko mjesta stradanja civila na Baniji, Kordunu i Dalmaciji, završno s Plavnim, gdje je ubijena 31 osoba, od toga šest u zaseoku Grubori. U Glinskom Selištu je bila masovna grobnica sa 67 tijela. Ukupno na cijelom tom putu, koji je vodila zamjenica predsjednika SNV-a Aneta Vladimirov, sjetili smo se gotovo 200 duša koje su ubijene u koloni ili u svojim kućama. Moramo osvijestiti da su ljudi napadani u koloni, da su napadani i ubijani nakon što je završena ‘Oluja’, a njihova sela paljena. Posebno bolno i teško je ubijanje psihijatrijskih bolesnika u ovoj školi, dok su na desetak metara od njih bili predstavnici snaga koji su ih trebali zaštititi. Nisu to uradili, a nisu ni neki drugi koji su trebali učiniti sve da ne dođe do egzodusa, da ljudi imaju mogućnost izbora. Sjetimo se ovih ljudi ovdje, posebno dvije osobe, jedne Srpkinje i jedne Hrvatice. Srpkinja je bila invalid u kolicima, a Hrvatica je bila osoba malog rasta. One su bile kao dvije sestre. Prema svemu sudeći, Hrvatica je sjedila u krilu svoje sestre Srpkinje u ovoj školi kada ih je prostrijelio metak. Pale su zajedno pored invalidskih kolica - rekao je Pupovac i dodao da će se potruditi otići na grob tih dviju žena na kojem su dva krsta jedan pored drugoga.

- Neka to bude simbol načina na koji ćemo se sjećati ratnih patnji, neka to bude simbol koji će pokazati da su stradavali mali ljudi. Ne znam da li oni koje susrećem i s kojima radim gotovo 30 godina mogu podnijeti moralnu težinu takvih činova, ali vjerujem da svaki čovjek, ratnik, političar i sveštenik ima duboki moralni osjećaj kad se suočava s takvim činjenicama. Ništa to ne može pokriti – ni priča o naciji, ni priča o državi, ni priča o tome kakav je onaj drugi i što nam je učinio onaj drugi kao što se nerijetko čini u službenim govorima - kazao je Pupovac.

Vesna Teršelič iz Documente pozvala je vlasti, prije svega pravosuđe koje je, kako je rekla, posebno sporo u procesuiranju zločina počinjenih tokom i nakon ‘Oluje’, da nastavi s istragama i procesuiranjem odgovornih.

- S ovog mjesta, gdje su ubijeni najranjiviji koji su trebali podršku i pomoć, šaljem poruku pamćenja u duhu izgradnje povjerenja i mira. Želim poslati poziv Upravi za zatočene i nestale kako bi se intenzivirala ekshumacija posmrtnih ostataka nestalih Srba i Hrvata. U ovo vrijeme svjedočimo vrlo važnim koracima; važne su riječi saborske zastupnice Anje Šimprage i potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića, koji su progovorili o svojim iskustvima iz ‘Oluje’ - kazala je Teršelič i dodala da je neprimjereno da predsjednik Zoran Milanović da odličje generalu HVO-a Zlatanu Miji Jeliću, kojeg se tereti za ratne zločine u BiH.

Na komemoraciji u Dvoru bili su Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnika Pakraca, Dejan Mihajlović, načelnik općine Krnjak, Aneta Vladimirov, zamjenica predsjednika SNV-a, Nikola Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava, Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna, Eugen Jakovčić iz Documente, Davor Trkulja iz ambasade Srbije u Hrvatskoj kao i nekolicina Banijaca i Kordunaša koji su došli odati počast ubijenim sugrađanima. Komemoracija je završena pjesmom ‘Sedlali se konji vrani’, koju je otpjevala etnomuzikologinja Jovana Lukić iz SKD-a ‘Prosvjeta’.