Zadnji ekser u lijes medijskog carstva Rena Sinovčića, kontroverznog poduzetnika, Uskokovog optuženika, zadarskog gradskog vijećnika i bivšeg funkcionera Nogometnog kluba Zadar, zabila je 21. rujna Agencija za elektroničke medije (AEM) potaknuta upitom Novosti. Sinovčićevoj regionalnoj televiziji Vox oduzeta je koncesija za emitiranje televizijskog programa koji ionako ne proizvodi još od svibnja 2015. godine. Zadnjih godinu i pol dana u eteru Voxa vrtio se isključivo reprizni sadržaj, poput primjerice zastarjelih epizoda ‘Bujice’, valjda namijenjenih gledateljima koji se ne mogu dovoljno nauživati lika i djela džepnog neonacista Velimira Bujanca. S obzirom na to da je proizvodnja autorskog sadržaja, s posebnim naglaskom na informativni program, osnovni uvjet za legalno emitiranje programa, AEM smo bili upitali kako je moguće da je Vox i dalje prisutan u televizijskom eteru. Vijeće za elektroničke medije promptno je reagiralo: održalo je sjednicu istog dana kada je dobilo naš upit, da bi nam dva dana kasnije bio dostavljen i odgovor AEM-a u kojem stoji da je donesena ‘odluka o trajnom oduzimanju koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge televizije na području digitalne regije D7 – Zadarske, Šibensko-kninske i dijelu Ličko-senjske županije te digitalne regije D6 – dio Karlovačke i Ličko-senjske županije, nakladniku televizije – trgovačkom društvu VOX d.o.o., Zadar’.
Pravosudni organi Sinovčića terete da je u predstečajnoj nagodbi Voxa državu i vjerovnike oštetio za 57,5 milijuna kuna, dok je iz NK Zadra izvukao više od 50 milijuna kuna
Sudeći po odredbama Zakona o elektroničkim medijima koje je Vijeće citiralo u svojoj odluci, Sinovčićev Vox ne samo da se nije pridržavao propisane programske sheme, već nije ni plaćao naknadu za koncesiju. No program se svejedno emitirao, čime su Voxu u predmetnom razdoblju omogućeni i nepripadajući prihodi od oglašavanja, sve dok AEM nismo upozorili na njihov propust. Ostaje nepoznanica je li se Vox time doista uspio i okoristiti, s obzirom na to da financijski izvještaj za prošlu godinu – nisu objavili. Zadnji podaci o poslovanju Voxa datiraju iz 2014. godine, koja je za Sinovčićevu televizijsku kuću bila i rekordna. Prihodovali su skoro 60 milijuna kuna, a ostvareno je i više od 20 milijuna kuna dobiti. Ilustracije radi, prethodne 2013. godine prihodi Voxa iznosili su manje od četiri milijuna kuna, pa je na kraju godine uknjiženo nešto više od pet milijuna kuna gubitka. Rekordna godina u poslovanju Voxa se, nimalo slučajno, poklopila s činjenicom da je u siječnju 2014. sklopljena predstečajna nagodba po famoznom modelu Slavka Linića i Branka Šegona, kojom je Sinovčićevoj televiziji oprošteno čak 70 posto svih dugovanja. Između ostalog, i 5,6 milijuna kuna poreznog duga prema Republici Hrvatskoj.
Modus operandi dobro je poznat i više puta ponovljen. Vox je u predstečajnoj nagodbi priznao nepostojeći dug prema fiktivnim vjerovnicima koji su svoj novostečeni položaj iskoristili da bi pred Trgovačkim sudom u Zadru izglasali za Sinovčića izuzetno povoljan deal. Stvarni vjerovnici, među kojima i država, morali su se oprostiti od svog novca. Nisu pomogli ni prosvjedi bivše pročelnice zadarske Porezne uprave Stoje Mučaji, koju je pokušaj da se suprotstavi Sinovčiću skupo koštao. Najprije je bila na meti prizemnih klevetničkih napada od strane Sinovčićevih medija – televizije i tjednika Vox, Zadarskog regionala i pripadajućih im news portala – da bi zatim zajedno s njim završila u Remetincu. Uskokovi istražitelji, koji su se posla primili debelo nakon što su sve Sinovčićeve afere već raskrinkane u medijima, zaključili su naime da vlasnik Voxa svoje marifetluke nije mogao provesti u djelo bez pomoći iz zadarske Porezne. Optužnicom su obuhvaćeni i prethodnik Stoje Mučaji na mjestu pročelnika Porezne uprave u Zadru Vjekoslav Jurlina, kao i poreznici Željan Pejković, Marko Lozančić i Irena Anić, kojoj su utvrđeni i direktni kontakti sa Sinovčićem. Nije sporno da je Sinovčić među zadarskim poreznicima doista imao ‘svoje ljude’, ali Mučaji vjeruje da su njegovi pravi zaštitnici okupirali znatno više i utjecajnije političke pozicije.
Teško se drugačije može objasniti činjenica da je Mučaji na sumnjivo poslovanje Sinovčićevih firmi davno prije pokretanja Uskokove istrage pokušala upozoriti svoje nadređene u Ministarstvu financija, a za pomoć se obratila i policiji i Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru gdje joj je, kako doznajemo, u neformalnom razgovoru rečeno da ‘Sinovčića ne smiju dirati’. Kakvu-takvu zadovoljštinu Mučaji je nedavno dočekala u vidu javnog priznanja da je doista bila žrtva medijskog reketa. Valentina Fuzul, bivša glavna urednica Zadarskog regionala, na Općinskom je sudu u Zadru priznala da je tijekom 2013. i 2014. godine objavljivala neistinite navode o Mučaji i njenoj obitelji te joj se zbog toga javno ispričala na svom portalu Kalelargainfo.hr, koji je pokrenula nakon razlaza sa Sinovčićevim medijskim koncernom. Sličan ishod Mučaji očekuje i u procesu koji je pokrenula protiv još jedne bivše Sinovčićeve novinarke, Marine Vlakić. I ona je na sudu priznala da je klevetničke tekstove o Mučaji pisala po Sinovčićevom naređenju, bez ikakvih konkretnih dokaza. Informacije nije provjeravala jer joj se, kako je rekla tijekom sudske rasprave, Sinovčić svojom djecom zakleo da joj govori istinu. Privatni proces Mučaji je pokrenula i protiv samog Sinovčića, ali pokazalo se da njega nije tako jednostavno privesti na sud.
Od svibnja je na sudu u mom postupku protiv njega bilo zakazano šest-sedam rasprava, ni na jednoj se nije pojavio – kaže Stoja Mučaji
- Od svibnja je na sudu u mom postupku protiv njega bilo zakazano šest-sedam rasprava, ni na jednoj se nije pojavio. Obratila sam se predsjednici suda da je pitam kako je to moguće, ali ona mi je rekla da to nije stvar predsjednika suda nego suca zaduženog za proces - kaže Mučaji u razgovoru za Novosti.
Na isti način Sinovčić izbjegava i tužbe SDP-ovog gradskog vijećnika Antuna Novoselovića i dvoje zadarskih novinara koji ga također sudski gone jer su bili mete klevetničkih napisa u njegovim novinama. Sva četiri procesa u travnju ove godine uspio je odgoditi pod izgovorom da putuje u Sjedinjene Američke Države, što je teoretski čak i moguće jer mu sloboda kretanja usprkos Uskokovoj optužnici nije ograničena, ali malo je vjerojatno da bi u takvim okolnostima uspio dobiti vizu potrebnu za ulazak u SAD. Taktiku pravosudnog odugovlačenja Sinovčić uspješno primjenjuje i u procesu koji je DORH protiv njega pokrenuo na Županijskom sudu u Zagrebu. Iako su od spektakularnog Sinovčićevog uhićenja u tzv. aferi ‘Ribar’ prošle skoro dvije godine, optužnica na sudu još nije potvrđena. Sinovčićev odvjetnik Andrej Korljan već dvaput je tražio odgodu: u travnju ove godine jer mu navodno nisu dostavljeni svi nužni dokumenti, pa zatim opet u svibnju kada je pokušao isposlovati da se iz sudskog spisa kao nezakoniti izdvoje svi iskazi svjedoka koji terete njegovog klijenta. Županijski sud u Zagrebu taj je zahtjev, naravno, odbio, ali i dalje se čeka pravorijek Vrhovnog suda koji odlučuje o Sinovčićevoj žalbi.
Jedna od najvećih korupcijskih afera kojom se hrvatsko pravosuđe bavilo – jer Sinovčića i ostale tereti se da su nezakonito zaradili više od 120 milijuna kuna – tako je na čekanju do daljnjeg. A da stvar bude apsurdnija, čitav slučaj se mogao izbjeći da su državne institucije malo odgovornije pristupale svom poslu. Predstečajnu nagodbu Voxa odobrilo je nagodbeno vijeće na čijem čelu je sjedio tadašnji Linićev pomoćnik Branko Šegon. Odobrenje za pretvorbu NK Zadra u sportsko dioničko društvo potpisao je Boris Lalovac, u to vrijeme zamjenik ministra financija Slavka Linića. Pravosudni organi Sinovčića danas terete da je u predstečajnoj nagodbi Voxa državu i vjerovnike oštetio za 57,5 milijuna kuna, dok je iz NK Zadra, prema Uskokovoj optužnici, temeljem fiktivnih pozajmica izvukao više od 50 milijuna kuna. No Sinovčić i dalje ne posustaje. Ranije ove godine na sjednici gradskog vijeća tražio je da Grad Zadar požuri s privatizacijom, odnosno prodajom svog dioničkog udjela u NK Zadru, kako bi neki novi vlasnik pokušao preporoditi klub koji je u međuvremenu iz prve pao u treću ligu. Ponudio se i da će budućem vlasniku, ako treba, besplatno ponuditi svoj novac za spas kluba. A da ga pritom opet nitko ne pita kakvim on to novcem raspolaže, niti kako ga je zaradio.
