Čak i u politici postoji granica koja se ne smije prijeći. Ma koliko nas politička elita uvjeravala u suprotno bauljajući po ideološkom polju od nemila do nedraga, a sve u skladu s određenim kratkoročnim ciljevima, neka granica mora postojati. Najbolje je to pokazao Ivan Klarin, SDP-ov saborski zastupnik i, što je za ovu priču važnije, načelnik Općine Tisno.
U tom je malom mjestu, smještenom na otoku Murteru, akademik Josip Pečarić, inače matematičar koji se zalaže da ustaški poklič ‘Za dom spremni’ bude služben i u Hrvatskoj vojsci, naumio održati promociju svoje knjige kolumni ‘Dnevnik u znaku Za dom spremni!’. Tišnjanski župni ured pozvao je sve zainteresirane da se u ponedjeljak, 7. kolovoza, okupe u Društvenom domu koji je u općinskom vlasništvu. I održala bi se promocija, jedna u nizu sličnih koje svako ljeto po obalnim gradićima održava desničarska bulumenta propagirajući svoje revizionističke stavove, da Klarin nije odlučio drukčije. SDP-ovac je, naime, uskratio gostoprimstvo Pečariću i njegovima. ‘Poklič ‘Za dom spremni’ i knjiga akademika Pečarića nije u duhu antifašističke, niti domoljubne povijesti ovog mjesta i otoka Murtera’, objasnio je Klarin, koji ni ranije nije dozvoljavao programe u kojima su veličani NDH i ustaški pokret, pa je tako nedavno zabranio nastup splitskom malonogometnom klubu Ustanik koji u grbu ima ušato, točnije ustaško, slovo U.
Tisno, mjesto od jedva 1300 stanovnika, dalo je više od 400 sudionika NOB-a, među kojima je 108 poginulih partizana i 80 žrtava fašizma. Sasvim dovoljno za odbijenicu Pečariću koji je Tišnjane naumio podučiti nekoj drugoj povijesti, u kojoj su heroji oni koji su napali i okupirali Tisno, a ne oni koji su ga branili.
Klarin je župni ured Tisno, kao organizatora, naputio da Pečariću organizira promociju u župi sv. Duha, ako im je već stalo do toga, što su ovi i napravili. Kako izvještava lokalni portal Rudinapress, tamo su se mogli čuti raznorazni razlozi zašto se treba pozdravljati sa ‘Za dom spremni’, jer da je to u Kini izraz posebne časti, da se radi o najboljoj svjetskoj praksi, da se taj pozdrav treba u najmanju ruku poštovati i sve tome slično, a knjiga se kupovala po prigodnoj cijeni za sto kuna. Bez računa, naravno.
