Izgradnja mira i pomirenja ne može ići samo preko državnih institucija i škole, nego svaki pojedinaca i segment društva moraju učiniti sve da pomogne u tom procesu, složili su se učesnici on-line panel diskusije "Uloga i doprinos mladih u procesu izgradnje mira i pomirenja", koja je u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska (YIHR) i ambasada Francuske i Njemačke u Hrvatskoj, održana 22. januara.

Ovim događajem obilježena je 58. godišnjica Elizejskog ugovora, poznatog i kao Ugovora o prijateljstvu, potpisanog 22. januara, kao i druga godišnjica Aachenskog ugovora potpisanog tog datuma 2019. godine kao nastavka Elizejskog. Njima je regulirana i institucionalizirana suradnja Njemačke i Francuske koje, između ostalog, kroz urede za mlade nastoje nastaviti graditi stvorenu klimu pomirenja između mladih dvije države, rekla je voditeljica rasprave Branka Vierda iz YIHR-a.

- Moramo razgovarati o doprinosu mladih kulturi sjećanja, naročito o događajima koji su obilježili 90-te, a o kojima se malo govori, od antiratnih prosvjeda i kampanje do Erdutskog sporazuma koji je doveo do mirne reintegracije - rekla je i naglasila potrebu doprinosa mladih u poboljšanju odnosa između Hrvatske i Srbije, te kreiranje politike pomirenja i stvaranja održivog mira, koliko kog to sada zvučalo utopistički.

Francuski ambasador Gaël François Veyssiere naglasio je simboliku 22. januara i potpisanih ugovora.

- Pomirenje nakon iskustava dviju zemalja u ratovima 19. vijeka, Prvom i Drugom svjetskom ratu, traži puno vremena, dobru volju i veliki angažman. Zato je nužna povijesna suradnja dviju država, za dobrobit njih samih i za dobrobit EU, i to iz perspektive mladih, bistrih i visoko obrazovanih ljudi. Ured za mlade je ključan za rast zajedništva i spajanje mladih generacija dviju zemalja. Osnovali smo i regionalni ured za suradnji mladih na Balkanu (RYCO) koji na nažalost ne uključuje Hrvatsku. Važno je naglasiti da trebamo pokušati povezati mlade država regiona. Znamo koliko je ovaj postupak težak i krhak, ali moramo osigurati da se ovakva suradnja nastavi. Francuska je voljna promovirati i podržavati ulogu mladih jačanju odnosa između EU i balkanskih šest država - rekao je.

Njegov njemački kolega Robert Richard Klinke naglasio je da je više od devet miliona mladih iz obje države pružilo ruku prijateljstva.

- Povezanost mladih dvije države ne bi bila moguća bez onog što takav ured radi. Odgovornost ne leži samo na vladama, nego na svemu što čini tkivo društva, kako bi se prijateljstvo između dvije države koje su nekad bile neprijatelji pomoglo proširiti na cijelu Evropu. Nažalost u RYCO-u nedostaje hrvatski doprinos radu tog ureda. Aachenski sporazum potpisan je u teško vrijeme jačanja populizma i nacionalizma, ali je dao poticaj mladima koji su još mobilniji u programima razmjene tako da partnerstvo i prijateljstvo prevladaju nad rivalstvom i mržnjom – kazao je Klinke.

Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije (CMS) naglasila je značenje mirne reintegracije istočnih dijelova u Hrvatsku u drugoj polovini 90-ih.

- Taj proces koji još traje, koliko god pozitivan, nema značaj koliko bi mi, koji se bavimo temom mira, željeli. Ja sam za mirnu reintegraciju prvi put čula u CMS-u prije šest godina i pitam se zašto u javnosti nije poznatija misija koja se spominje kao jedna od najuspješnijih misija UN-a, a nakon godina ratovanja i nemira Erdutski sporazum je bio prvi s potencijalom da donese mir. Nemamo konsenzus oko toga što se događalo 80-ih i 90-ih, ali ne želimo da konsenzus bude politički s mitologizacijama i interpretacija. Imamo puno hrabrih historičara koji se bave ovom termom, ali znamo kako se ljude koji se protive službenom tumačenju 90-ih naziva. Nacionalističkom retorikom se zadržava glasačko tijelo, zaključila je.

Ivan Đurić iz Inicijative mladih za ljudska prava - Srbija, podsjetio je na glumicu Miru Furlan koja je pokušala graditi kulturu između Beograda i Zagreba, ali su je oba nacionalizma odbacila i otjerala.

- Tek iza smrti Tuđmana i Miloševića Mira Furlan vratila se na ove prostore, ali nije doživela da se neko posrami i da se odbace ideologije mržnje. U Srbiji se pamte vojne akcije, a ne primirja, pamte se poruke mržnje, a ne priče o mirovnim aktivistima koji su bili na pravoj strani i tada i danas, ali su u zapećku. Mi sami nismo spremni da okrenemo novu stranicu, i zato nam je potrebna pomoć i podrška stranih partnera. Ulaskom u EU Hrvatska je izdvojena i misli se da je prerasla sve bolesti, ali da to nije tako, vidi se na dnevnoj bazi. Istina, postoji saradnja, bolja nego pre 20 godina, ali samo za najviše slojeve društva; putuju mladi i to najbogatiji ili neko ko se bavi sportom ili umetnošću, ali tek ako je najbolji. Potrebno je da se povežu društva, a ne samo elite, to je važno za nas i region. Odnos Hrvatske i Srbije je ključan za mir u regionu, pa je najveća pretnja u BiH partnerstvo dva nacionalizma. Oni su najveća pretnja za demokratiju u Hrvatskoj i Srbiji jer se hrane mržnjom i dehumanizacijom drugih, a svaki strani populizam samo smo zakačili za naš nacionalizam. Potpisuju se sporazumi, ali uvek postoji pritisak iz opozicije da se bude više nacionalista, tako da nema snage za iskreno pomirenje, čak ni u vreme Tadića i Josipovića - rekao je Đurić koji smatra da bi ured kakav imaju Francuska i Njemačka bio vrlo potreban jer bi omogućio izgradnju boljih odnosa i imao veliku šansu za uspeh.

- Hrvatsko-.srpski odnosi su jednostavniji – Imamo isti jezik, delimo dosta kulture, i popularne i elitne, mnogo smo bliži nego što to izgleda, ali je prepreka pitanje prošlosti koje nas najviše deli i izaziva najveće neprijateljstvo. Zato nam treba liderstvo EU da krenemo tim putem, kao i program za mlade koji bi i mlade iz manjih sredina u kojima živi najviše ljudi. Osim toga, nije samo zvanična politika što nas deli i razdvaja; pritisak koji dolazi iz porodice i lokalnog okruženja je najveća prepreka za mlade koji se rata ne sećaju. Mladi koji su rođeni posle rata više su zadojeni nacionalizmom nego njihovi roditelji, zato moramo da se umrežimo i treba nam saradnja institucija - podvukao je Đurić.

Florence Gabbe i Frank Morawietz iz Francusko-njemačkog ureda za mlade govorili su aktivnostima ureda.

- Međukulturalna razmjena bitna je u odbrani ljudskih prava jer dovodi do pomirenja. Mladi su naša budućnost i moraju biti integrirani; zato im treba pomoći da se upoznaju i da zajedno surađuju na temama od zajedničkog interesa. U programe smo uključili udruge. škole vrtiće, a uz financijsku nudimo i pedagošku pomoć i omogućavamo edukaciju onima koji će raditi s mladima. Iskustva pomirenja treba dijeliti s drugima, ali kako svaka zemlja ima drugačiju povijest i društvo, to se ne može kopirati. Imamo brojne programe s trećim zemljama, projekte vezane uz nove države članice, kao i inicijativu za jugoistočnu Evropu. Tokom 2019. smo imali 367 trilateralnih projekata s 38 država, 11 programa s mladima iz Hrvatske i 49 projekata a 949 mladih iz cijele jugoistočne Evrope s temama identiteta, integracija ili ekologije - rekla je Florence Gabbe.

Po riječima Franka Morawietza, snažna suradnja Francuske i Njemačke daje iskustvo koje ne pripada samo dvjema zemljama, nego i svim Evropljanima.

- To je pozitivan primjer kako preći preko sukoba. Nužno je bolje shvaćanje samih sebe, a ja sam najviše o svojoj državi naučio u Francuskoj. Evropu možemo izgraditi samo uvažavanjem perspektive drugih, a pri tome ne smijemo pristupati na nacionalistički nego na evropski način. Trebamo razgovarati i o zajedničkoj prošlosti jer inače stvaramo stereotipe. Ako u tome ništa ne naučimo, ona će se ponoviti, ali ako ne razgovaramo, ona se može zloupotrijebiti. Ne možemo zajedno funkcionirati u miru ako svakog dana ne nastojimo govoriti o teškim dijelovima naših povijesti, zaključio je Frank.

Odgovarajući na pitanje Novosti koliko predstojeće okrugle godišnjice ratova 40-ih i 90-ih koje će biti obilježavane mogu ometati proces pomirenja, a s druge strane, koliko nesreće i iskazana humanost taj proces mogu poticati, Đurić je rekao da "solidarnost među nama postoji, ali nam treba nam zajednički neprijatelj da bismo našli vezu među nama".

- Godišnjice mogu da služe kao alatka za dodatno udaljavanje, a mogu i za pokušaje približavanja. Mi ih koristimo da se dodatno učvrstimo u naše nacionalističke tvrđave, a naši politički lideri ne plaše se onog što će ih dočekati s druge strane, nego od onih iz "svoje" tvrđave. Treba da više razumevamo tuđe emocije, da slavimo mir a ne rat i da ne inzistiramo na poziciji žrtve. Velika je greška što su zemlje bivše Jugoslavije ulazile u EU istom procedurom kao i druge, iako smo postkonfliktna društva. S tom greškom se i sada suočavamo - podvukao je Đurić.