Njonjo
Neki čovjek s Hvara došao do broja Gordana Jandrokovića pa ga nazvao 5. kolovoza sa željom da mu čestita veliki nacionalni praznik. Jandroković se nije javio, ali je kasnije uzvratio poziv. Hvaranin ga je tad nazvao Njonjom, a Jandroković mu je uzvratio psovkama i prekinuo vezu. Idućega dana, mjesna je policija obavila kratki razgovor s Hvaraninom. Mala afera je nastala iz te priče, jer nije baš prirodno da se državna represivna mašinerija pokreće zbog toga što netko nekoga naziva Njonjom. Policija ima pametnija posla ili bi policija trebala imati pametnija posla, čitajmo kako hoćemo i vjerujmo u što želimo. Ministarstvo unutarnjih poslova pokušalo je objasniti da je "gospodin Jandroković" štićena osoba i kad ga netko nazove s njemu nepoznatog broja, onda moraju reagirati. Čak i kad mu taj netko samo kaže – Njonjo. Da, sve ili štošta što ste pomislili o sustavu jednostavno mora biti točno.
Popularnost
Jandroković je komentirao i činjenicu da je HDZ još uvijek najpopularnija politička stranka. "Očito je da građani prepoznaju napore koje Vlada čini i u suzbijanju pandemije, ali isto tako i u svakodnevnom životu. Gospodarski rast je iznad svih očekivanja i uz izvrsnu turističku sezonu realiziraju se brojni projekti", veli Jandroković. Znamo, slažemo se, ali sami ste ih birali.
Vojarna
Vijest da Hrvatska narodna banka od Ministarstva obrane traži vojarnu zvuči neobično čak i za naše prilike koje su, kao što je dobro poznato, često maskirne, a nerijetko i uniformirane. Šta će bankarima velike spavaonice i skladišta oružja, da neće preći na krajnje brutalne oblike utjerivanja potraživanja? Nije isključeno ni to, znajući kako bankare, tako i ambijent u kojem živimo, ali u ovom je slučaju, informiraju upućene tiskovine, ipak riječ o miroljubivijim nakanama. Trebat će nekamo pohraniti kune koje će po drugi put otići u povijest. Početkom 2023. godine, prema planu vlasti ove ambiciozne države, uvodi se euro kao platežno sredstvo što, jasno, otvara pitanje kamo sa silnim papirnatim i kovanim kunama, a i lipama. Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, požalio se pred televizijskim kamerama da će za pohranu milijardu i 100 milijuna novčanica koje će izaći iz upotrebe trebati, kako se bankarski slikovito izjasnio, prostor od nekih 120 električnih tramvaja ZET-a. I zato Hrvatska narodna banka traži vojarnu. U nju će deponirati islužene kune. Možda se i u tom poslu začne neko bogatstvo kao i u onim legendarnim zamjenama novčanica na početku devedesetih godina.
Sastanak
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović nastojao je dokazati da čak i protokolarne vijesti mogu biti interesantne. Stigao je u Ameriku, na Opću skupštinu Ujedinjenih naroda. Ili se barem tako najavljivalo. Navodno je bio u dilemi treba li uopće ići na put jer su "ozbiljnije stvari koje se događaju kod kuće, u regiji, u susjedstvu", kazao je, ostavljajući otvorenim pitanje kakvog utjecaja "ozbiljnije stvari" imaju na njegov politički život. Posjet Americi počeo je statiranjem na misi u crkvi sv. Ćirila i Metoda gdje se, doznajemo iz novinskih tekstova, "Hrvati okupljaju od 1974. godine". U tom slatkom ambijentu Milanovića su pratili supruga, zatim ministar Gordan Grlić Radman, također sa suprugom, i "ostali dužnosnici", tko god da su. Slijedi najavljena zanimljivost. Milanović se trebao susresti s glavnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom, ali nije. Zašto nije? "Nije to sastanak, to je trebalo biti fotografiranje i pet minuta razgovora. U tom trenutku sam ocijenio da imam nešto što je produktivnije. Neformalno, tiče se regije, nije u redu da sad sve govorim. Ali, u svakom slučaju, državni posao", pohvalio se, ali suzdržano, hrvatski predsjednik. Zašto nije u redu da govori o neformalnom državnom poslu, još je jedan misterij s Milanovićeva posjeta SAD-u. Da bi izlet u Ameriku bio maksimalno uspješan, garantira i dobro društvo. U njemu je njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović, žena čiji je mandat oscilirao od smiješnog do tragikomičnog. "Nije došla sa mnom, čuo sam je prije sat vremena. Ona je tu, nazvala me prije mjesec dana i pitala može li biti u našoj delegaciji. Ja sam rekao – naravno, dapače. Jasno mi je šta radi, da ima veze s Olimpijskim odborom i s nekim inicijativama koje zaista nisu bez veze. Ako država može dati platformu, zašto ne", objasnio je Milanović.
Huškači
Nadalje, Milanović je dolio malo ulja i na regionalne odnose. Na sveučilištu Columbia rekao je da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić bio ratni huškač, što je nepobitno točno, kao što je i Milanovićev politički uzor Franjo Tuđman bio izrazito ratoboran političar, ali hrvatski predsjednik o tome nerado govori. No njegova točna ocjena Vučićeve ratne uloge izazvala je očekivanu nervozu u srpskom državnom vrhu, vječno spremnom na reakcije na hrvatske izjave. Vučić se uvrijedio, što i nije neka novost, on se uvrijedi kad sunce izađe, kad zađe, kad izađe mjesec, kad ne izađe mjesec, kad ima oblaka, kad nema oblaka, nema društvenog i prirodnog ambijenta koji bi sveo na minimum mogućnost da se Vučić uvrijedi. Milanovićeve opaske nazvao je plitkim i niskim uvredama, a zapazio je i da je hrvatskom čelniku meta zato što će Srbija ove godine preteći Hrvatsku po ukupnom iznosu BDP-a za 300 do 600 milijuna eura razlike. Milanović je stigao popričati i s turskim vladarom Erdoganom. Prijateljski su, kaže, ćaskali o Bosni i Hercegovini. Šta Milanović ima razgovarati o susjednoj državi, zasad nije poznato, ali može se naslutiti i tiče se političkih fiksacija već spomenutog ratobornog političara.
