Vojnić: Nacionalna klackalica
Godine 1991. karlovačka Općina Vojnić imala 8236 stanovnika. Njih 7366 bili su Srbi (89,4 posto), 436 Muslimani (5,3 posto), a 116 Hrvati (1,4 posto). U mjestu Vojnić tada su živjela 1204 stanovnika: 1056 Srba (87,7 posto) i 51 Hrvat (4,2 posto). Po popisu iz 2011., Općina Vojnić imala je dvostruko manje stanovnika negoli prije rata, njih 4764, a primjetna je i promjena nacionalne strukture: 2130 Srba (44,7 posto), 1769 Hrvata (37,1 posto) i 865 ostalih (18,2 posto). U mjestu Vojnić 2011. živjela je 1221 osoba, od čega 767 Hrvata (62,8 posto) i 256 Srba (21 posto), koji su time prestali biti većina.
Vojničko područje bogato je prirodnim resursima, prije svega drvom i vodom, a na teritoriju općine postoje kamenolomi. Do rata su tu djelovali pogoni karlovačke Jugoturbine, prehrambenog giganta Agrokomerca kao i tvornice bicikala i keramičkih pločica.
- Iako se demografska slika totalno promijenila nakon "Oluje", Srbi u Općini Vojnić još uvijek su u većini, ali godinama ne učestvujemo u lokalnoj vlasti. Uoči novog popisa stanovništva nalazimo se na svojevrsnoj klackalici. Nažalost, ako prijeđemo u manjinu, to bi nam ubuduće osiguravalo bar učešće u ovdašnjoj vlasti - objašnjava nam privatni ugostitelj i općinski vijećnik Đuro Šaula.
- Neuspješnom povratku Srba iz izbjeglištva u velikoj mjeri kumovala je državna politika kroz akcije Agencije za prodaju nekretnina. Tako su krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, kada je još uvijek među ljudima vladao strah, otkupljivali srpske kuće po vrlo povoljnim cijenama i potom ih dodjeljivali Hrvatima. Na kraju svega imamo opustošeno demografsko područje zbog čega nam manjka radne snage, obrazovanih i stručnih kadrova. Tako je nemoguće opravdati buduće investicije, a svako ulaganje u infrastrukturu je neisplativo - objašnjava Đuro Šaula.
Plaški: Na putu za Njemačku
Do teritorijalne reorganizacije Općina Plaški nalazila se u sastavu stare ogulinske općine i 1991. imala je 4317 stanovnika, od čega u samom Plaškom 2271 (91,3 posto Srba i 2,8 posto Hrvata). Nakon odlaska Srba u "Oluji", u njihove kuće doseljeni su Hrvati, ranijih godina izbjegli iz Banja Luke i sjeverozapadne Bosne. To je značajno utjecalo na nacionalnu strukturu Plaškog. Na popisu stanovništva 2011. godine, Općina Plaški imala je 2090 stanovnika, od čega 1074 Hrvata (51,4 posto) i 952 Srba (45,5 posto), a u samom Plaškom 1281 stanovnika: 710 Hrvata (55,4 posto) i 524 Srba (40,9 posto), odnosno za četvrtinu manje.
Plaški je prije "Oluje" imao Tvornicu sulfatne celuloze i papira "Simo Dimić" gdje je radilo oko 1000 radnika. Stanovništvo je radilo i u lokalnim šumarijama te na željeznici, u poljoprivrednim domaćinstvima i ugostiteljskim objektima. Plaški je kao jaki privredni subjekt sudjelovao i u izgradnji opće bolnice u Ogulinu.
- Jedino što je ostalo od lijepih vremena jesu priče i sjećanja. Tu je naša još uvijek čista priroda bogata šumom i izvorima vode. Blizu smo Plitvičkih jezera, na putu prema moru. Mogli smo imati zanimljivu turističku priču, ali nemamo ni turističku zajednicu. Samo pojedinačne, usamljene inicijative. Ljudi iz Zagreba i Zadra kupuju naša domaćinstva i grade apartmane, a takvi potezi ne mogu pomoći Plaškom kao što bi mogao kakav industrijski pogon. Nekad smo zbog velike količine bukovog drveta imali tvornicu papira, a danas nemamo ni pilanu jer se sva drvna masa odvozi šleperima, a nama ostaju devastirane šume, bujične poplave i uništene ceste - govori Dragana Vukelić, turistička radnica zaposlena kao prodavačica u trgovini.
- U novije vrijeme bilo je nekoliko pokušaja da se u prostorima nekadašnje tvornice otvori punionica vode. Ovaj prostor ima jako puno potencijala, ali nema realizacije projekata. Jedino je napravljen novi vatrogasni dom, ali to ne pokreće ljude - dodaje Dragana Vukelić koja se s porodicom vratila 2011.
Suprug joj radi u Njemačkoj, a s njom u Plaškom su dva sina od po 20 godina. Dragana kaže da će uskoro morati za ocem.
- Naše domicilno stanovništvo odumire, a doseljenici hrvatske nacionalnosti su mlađe životne dobi. Dobili su kuće i stanove koji su nakon 10 godina prešli u njihovo vlasništvo. Mi Srbi, koji smo stambeno zbrinuti kao bivši nositelji stanarskog prava, još uvijek nemamo mogućnost otkupa stanova jer živimo na području od posebne državne skrbi. To je najveći problem povratničke populacije - poručuje Dragana Vukelić.
Slunj: Borba za opstanak
Slunj je do 1991. godine kao teritorijalna jedinica obuhvaćao i današnje općine Cetingrad i Rakovicu. Po popisu iz 1991. godine u Slunju je živjela 12.091 osoba hrvatske nacionalnosti (63,8 posto) i 5540 Srba (29,2 posto). Prema popisu iz 2011. bilo je 4.463 Hrvata (87,92 posto) i 534 Srba (10,5 posto), što je deset puta manje. Jedno od najznačajnijih naselja nastanjeno srpskim stanovništvom jeste Veljun, gdje je 1991. živjelo 367 mještana, a po posljednjem popisu tri puta manje – 112.
U Slunju je prije rata uspješno djelovala Tvornica televizora RIZ, koja je nestala nakon "Oluje". Jedino što na slunjskom području funkcionira je najveći vojni poligon u Hrvatskoj i jedan od većih u Europi, izgrađen još 1965. Nakon egzodusa 1995., na svoja ognjišta vratio se manji broj povratnika starije životne dobi. Goranka Mandić sa svojom porodicom čini jedno od mlađih domaćinstava u tom kraju.
- Nas dvije porodice u Veljunu, još jedna u Točku i jedna u Primišlju mlađe smo životne dobi i imamo djecu. Na životu nas održavaju poljoprivredni poticaji i mjere iz programa ruralnog razvoja. Prije rata su svi radili. Tada je D1 cesta bili jedini put prema moru, pekli su se odojci, janjci. Izgradnjom autoceste promet se preusmjerio, a na našoj cesti ugasili su se restorani i gostione. To nije utjecalo samo na ugostiteljsku djelatnost nego i na naša poljoprivredna domaćinstva. Ali nekako se borimo. Kordunaši su vrijedni i snalažljivi ljudi. Možda će nekom biti teško shvatljivo, ali moja porodica ima normalan život. Nemamo nikakvih problema, svi smo zaposleni, družimo se sa svim - ističe Goranka Mandić.
