Srpsko narodno vijeće izdalo je drugi Alternativni izvještaj o primjeni Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2019. Kao i u prethodnom izvještaju za razdoblje od 2009. do 2014., SNV temelji analizu na praćenju poštivanja manjinskih prava Srba. SNV ističe da su Srbi jedna od skupina koja je najviše izložena diskriminaciji, da ih se i dalje, u skladu s trendovima revizionizma, radikalnog nacionalizma i govora mržnje, smatra ‘agresorima’ te im se nameće kolektivna krivnja za ratna stradanja devedesetih.
Dugotrajnost sudskih i upravnih postupaka, upitno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina, potrage za nestalima, diskriminirajuće liste prioriteta za stambeno zbrinjavanje, ograničenja u sustavu besplatne pravne pomoći, nerealizirana proporcionalna zastupljenost Srba u tijelima državne uprave, pravosuđa i policije, samo su neke od točaka analize. Pored tereta nasljeđa rata i poraća, vrlo je zabrinjavajuća egzistencijalna ugroženost, pogotovo u područjima pogođenima ratom, koja su nakon 25 godina najnerazvijenija u Hrvatskoj.
Autor Ljubo Mikić ističe da je SNV-ov izvještaj svojevrsna konstruktivna kritika Petom periodičnom izvješću Republike Hrvatske o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina koji je usvojila Vlada marta prošle godine.
- U kontekstu potpisane Opće konvencije, Hrvatska nije ispunila preuzete obaveze. Dvadeset i dvije godine nakon što smo kao država pristupili Okvirnoj konvenciji i 20 godina od usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, bavimo se identičnim pitanjima kao na početku. Vrtimo se ukrug i u mnogim dijelovima ovog izvještaja mogli smo slobodno prepisati izvještaj iz 2014. godine - ističe Mikić.
- Kao i u prethodnom izvještaju iz 2014., iznijet je zaključak da je u Hrvatskoj nakon završetka pregovora sa EU-om i ciklusa monitoringa od strane Europe, sa slabljenjem međunarodnog pritiska došlo i do slabljenja mehanizma zaštite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Možemo čak ustvrditi da je određeni ostvareni nivo zaštite prava doveden u pitanje, što znači da je došlo do nazadovanja. Umjesto rješavanja određenih problema propisanim zakonskim aktima, stvorili smo još veću društvenu netrpeljivost prema nacionalnim manjinama, prije svega srpskoj zajednici. Kako smo ušli u Europsku uniju, teme ostvarivanja prava nacionalnih manjina postale su deplasirane. Na njihovom rješavanju od strane vlasti nitko se više ozbiljnije ne bavi. Sami pripadnici nacionalnih manjina već odustaju od nekih svojih zakonom zagarantiranih prava jer ih godinama ne mogu realizirati - navodi autor Mikić i objašnjava da su u prethodnom petogodišnjem periodu poduzimane određene aktivnosti za zaštitu prava nacionalnih manjina, kao što je usvajanje Operativnog plana za nacionalne manjine, ali to se pokazalo nedovoljnim.
- Rad na ostvarenju manjinskih prava jednak je nuli, iako je u nekim segmentima postignut napredak. Međutim, on je vrlo mali imajući u vidu protok vremena, uložena sredstva i energiju. U minulom petogodišnjem periodu ništa značajno nije napravljeno na području specifičnih pitanja zaštite prava srpske zajednice, kao što su registracija škola, dvojezični natpisi te nezastupljenost u pravosuđu i upravi. Rješavanje svakog od tih pitanja regulirano je određenim zakonskim propisima. Država i vlast bili su u obavezi reagirati, poduzeti odgovarajuće akcije u realizaciji zagarantiranih prava zasnovanih na zakonima koje je donio Hrvatski sabor i koje moramo ispoštovati. Ukoliko to nije učinjeno, država je odgovorna. U mnogim napadima na pripadnike nacionalnih manjina, pogotovo Srbe, ali i Rome, reakcije vladajućih bile su mlake ili ih uopće nije bilo - podsjeća Mikić.
Ovog proljeća Srpsko narodno vijeće izdalo je još jedan bilten, ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2019’. Publikacija predstavlja osvrt na godinu koja je dovela do eskalacije fizičkih napada na nacionalnoj osnovi. Brojčano, 2019. godina sa 400 zabilježenih i prijavljenih napada na nacionalnoj osnovi, među kojima je bilo 25 fizičkih, prednjači u odnosu na prethodne. Godine 2018. bio je zabilježen 381 slučaj, 2016. zabilježen je 331 napad na nacionalnoj osnovi, a 2014. ta brojka je iznosila tek 82 zabilježena slučaja.
Lani smo svjedočili nizu fizičkih napada na pojedince ili grupe koji su bili motivirani nacionalnošću ili etnicitetom: od napada na školarca u Vukovaru u januaru, na vaterpoliste Crvene zvezde u Splitu u februaru, na radnike u Supetru u lipnju, na pekarnicu u Sinju na Dan domovinske zahvalnosti, do nasilnih upada u kafiće u Uzdolju i Đevrskama te kamenovanja kuća i drugih objekata u zadarskom zaleđu. Generalni sekretar Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević ističe da je ono što formalno nazivamo ‘govor mržnje’ postalo jedna od najutjecajnijih ideologija ovoga društva.
- U mnogim medijima umiven je govor mržnje, pomilovan na sudovima, kontekstualiziran u udžbenicima, zakukuljen u pjesmama, pomiješan sa drugim nacionalnim mitovima… i postao je debeli mejnstrim. U šest godina, otkako izdajemo ovaj bilten, dvije su konstante. Prva je da, formalno govoreći, tog ‘govora mržnje’, tog ‘povijesnog revizionizma’, a narodski govoreći, tog slavljenja ustaške države i prakse, ima sve više. Oni kojima je mržnja politika osjećaju se sve sigurnijima i slobodnijima. Ne vide osudu društva, ne osjećaju pritisak pravosuđa pa slobodno pišu, nastupaju, šire svoje domovinske pokrete i hrvatske tjednike, ne stide se - navodi Milošević.
Dodaje da je druga konstanta tupo, gluho i nikakvo odgovaranje države, jer ne samo da nema kazni za one koje kliču, nego nema ni razmišljanja da se tome nekako suprotstavimo, ni empatije prema onima kojima su prijetnje upućene.
Stav Srpskog narodnog vijeća da svako nasilje motivirano mržnjom prema određenoj manjinskoj skupini u društvu mora biti adekvatno sankcionirano, jer ne predstavlja ‘samo’ nasilje prema konkretnoj žrtvi već i prema cijeloj manjinskoj grupi koja dijeli karakteristike te žrtve, i kao takvo razorno djeluje na društvo, stvarajući nestabilno ozračje za sve građane, dijele i druge organizacije civilnog društva, među njima i Centar za mirovne studije.
- Statistika institucija o počinjenim zločinima iz mržnje, kaznenim djelima definiranim Kaznenim zakonom za prošlu godinu, a o čemu piše i pučka pravobraniteljica u izvješću za 2019. godinu, ukazuje na nevoljkost institucija da se s ovim sustavnim društvenim problemom čvrsto razračuna - kaže voditeljica Centra za mirovne studije Cvijeta Senta.
- Ekspertno Vladino tijelo, Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje, nije se sastala da iznađe potencijalna rješenja zadnjih godinu dana, što također ukazuje na to da Vladi sigurnost i uklanjanje opasnosti za fizički integritet naših građana druge nacionalnosti te inozemnih gostiju nisu prioriteti - upozorava Senta, posebno opominjući da se problemi koji nisu riješeni u prošloj godini nastavljaju i u ovoj, koja je dodatno izazovna za društvo zbog krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, a koja ima potencijal da se još više produbi zbog ekonomske krize koja slijedi.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
