Kako komentirate rezultate popisa stanovništva 2021. i kakvim će posljedicama ti rezultati uroditi, pogotovu u Dvoru?
Za početak, ovdašnje rezultate valja šire sagledati: između popisivanja 2001. i 2011. broj stanovnika bio je smanjen za 172 osobe ili tri posto, a između 2011. i 2021. pad iznosi 2.554 osobe ili 45 posto. Razlog tome ponajviše je starosna struktura i to što su se iz izbjeglištva vraćali stariji ljudi, oni rođeni 1940-ih i 1950-ih. Posljednjih deset godina umrlo je više od 1.100 osoba; neki su odselili jer više nisu bili sposobni za samostalan život, dio je migrirao u potrazi za boljim životom, a neki su odjavljeni iz zakonskih razloga. S obzirom na sadašnju starosnu strukturu, očekuje se da će Dvor 2031. imati manje od 1.500 stanovnika. Nadalje, ne može se reći da je pad broja stanovnika hrvatske i stanovnika srpske nacionalnosti podjednak; naime, učešće Srba po popisu 2011. iznosilo je 71 posto, a 2021. je 67 posto, dok se u istom razdoblju učešće Hrvata povećalo s 15,02 na 29 posto. Jedan od razloga je i to što je starosna dob građana hrvatske nacionalnosti u prosjeku niža od one građana srpskog porijekla. Zanimljivost je da u deset godina nijedno selo u sklopu dvorske općine nije posve opustjelo: i danas je takvih sedam kao i onda, a tu je i dalje desetak sela s dvoje do deset stanovnika. Naravno, i dalje ovdje ima mladih i djece, pa vrtić sada pohađaju 32 mališana, a imamo i 118 đaka, što je ipak mnogo manje od 290, koliko ih je bilo 2001. Što se posljedica posljednjeg popisivanja tiče, neće biti smanjenja naših manjinskih prava ni u Dvoru ni u Sisačko-moslavačkoj županiji, ali će biti manji priljev novca. Sredstva fiskalnog izravnanja iz državnog proračuna za pojedine općine, gradove i županije ovise o broju stanovnika, pa će Dvor izgubiti oko 4,8 milijuna kuna.
Umjesto da nam bude plus, nama je državna granica minus – zbog nje trpimo ograničenja u zakonu i prometu
Bez obzira na broj stanovnika, koliko se u općini radi na komunalnoj infrastrukturi?
Posljednju je godinu za provođenje takvih projekata namijenjeno ili ugovoreno trideset milijuna kuna, od čega 15 milijuna za obnovu vodoopskrbne mreže, uključujući i uklanjanje štete prouzročene potresom. Devet milijuna kuna ide za obnovu cesta, a ostalo za uređenje javnih površina, javnu rasvjetu i sve ostalo. Najveći realizirani projekt je izgradnja vodovoda od Kozibroda do Hrvatske Kostajnice. Ugovorena mu je vrijednost 14, 619.000 kuna a radilo se tri i pol godine, s time da su 90 posto radova financirale Hrvatske vode, a deset posto Općina. Pritom nam je dragocjena podrška bila ona saborskog Kluba zastupnika SDSS-a, Ministarstva održivog razvoja i, opet, Hrvatskih voda.
Uobičajeno je pitati i kakva je stopa zaposlenosti stanovništva na lokalnoj razini?
Moramo znati da ovdje radno sposobno stanovništvo čini mali dio ukupnog broju stanovnika, jer se odlazilo što za poslom, što za višim plaćama. Što se pak zapošljavanja u lokalnoj upravi tiče, to je drugačije: iako stalno raspisujemo natječaje, ne možemo popuniti ta radna mjesta jer nema odziva ljudi zahtjevanih kvalifikacija, i to ne samo unutar općinskog područja nego i izvan njega. Niskokvalificirane osobe još i nađu posao ovdje, ali je pitanje koliko su zadovoljne uvjetima i plaćama. U sklopu projekta Zaželi! zaposlen je kroz dva ciklusa jedan broj gerontodomaćica za ljude u okolnim selima. Kandidirali smo se i za treći ciklus tog projekta, no još čekamo odluku. Što se pak javnih radova tiče, u tijeku su oni na kojima je na šest mjeseci, do kraja novembra, zaposleno 15 osoba.
Djeluju li na stanovnike Dvora i okolice najave o gradnji odlagališta nuklearnog otpada?
Ovdašnje državne službe i zdravstveni sektor ionako rade otežano, jer sve manje stručnjaka želi dolaziti u ovakve krajeve. I ljudi iz Dvora odlaze odavde zato što su nezadovoljni, ne nužno zato što nemaju posao, nego zato što je klima takva da njihove stavove i mišljenja nitko ne uvažava. A najave i pripreme gradnje spomenutog odlagališta tome samo pridonose.
Je li vam činjenica da je Dvor pogranično mjesto prednost ili problem?
Umjesto da nam bude plus, nama je državna granica minus – zbog nje trpimo ograničenja i u zakonu i u prometu. Naime, petkom popodne na prijelazu je velika gužva s naše strane, a nedjeljom s bosanskohercegovačke. Nadalje, mi koji živimo na udaljenosti manjoj od pet kilometara od nje, možemo po prelasku prenijeti najviše tristo kuna, a oni koji žive drugdje mogu prenositi i po tristo eura. Budući da smo od županijskog središta Siska udaljeni 65 kilometara, jasno je da se običnom čovjeku baš ne isplati ići onamo po osnovne potrepštine i usluge. Ne mogu komentirati što će biti kad Hrvatska uđe u šengenski prostor, ali mogu reći da po pitanju izbjeglica i ilegalnih migranata Dvor nije toliko ugrožen, jer ti smjerovi idu više prema Glini i rubnim dijelovima ove općine, onima s malim brojem stanovnika.
