Da li je često korišteni pojam "identitet" uopće koristan, razumijemo li ga dovoljno dobro i znamo li uopće o čemu govorimo kada ga koristimo, pokušali su razriješiti učesnici online rasprave o knjizi "O čemu govorimo kada govorimo o identitetu?" Nikole Petkovića, profesora kulturalnih studija sa Sveučilišta u Rijeci.

Po riječima Dejana Jovića, sveučilišnog profesora i glavnog urednika časopisa Tragovi u čijoj je organizaciji upriličena rasprava, Petkovićeva knjiga koju je lani izdala kuća Disput, otvara problem da bi potom ponudila neka moguća rješenja, odnosno alternative prihvatljivije od postojećih manipulacija pojmom "identitet".

- Knjiga je pisana na akademski polemičan način s puno primjera iz prakse. Bilo je potrebno da se netko u akademskom kontekstu pozabavi pojmom identiteta. Ta knjiga je po meni vrlo korisna - rekao je Jović.

Sveučilišna profesorica i bivša ministrica kulture Andrea Zlatar Violić ustanovila je da mnoge društvene i humanističke naučne discipline vode neku vrstu informativnih razgovora s filozofijom.

- Ali filozofija nije utvrda iz koje možemo izvlačiti čvrste argumente i upotrebljive definicije, nego prostor koji nas može učiti postavljanju pitanja, pa i u neopisivim količinama, kako to radi Petković na iskustvima angloameričkog filozofskog sustava - rekla je Zlatar Violić. Po njenim riječima, rodne, klasne i druge identitete potisnula je "reinkar-nacijska identifikacija", pa je zbog toga za jednu prosječnu jedinku u Hrvatskoj važnije znati broj lađa kralja Tomislava nego o onome što se zaista zbiva u društvu. Sveučilišni profesor Stipe Grgas smatra da knjiga na beletristički način izvrgava ruglu stvaranje nacionalnog identiteta i mita te ide za tim da se rasvijetli pojam identiteta, pogotovo kako se bez ikakve rezerve tvori nacionalni identitet.

- Identitet se koristi kao legitimirajuće sredstvo, ali zašto je identitet, ako nema sadržaja, toliko djelotvoran? Nešto što je dovelo do sukoba, između ostalog i devedesetih ne postoji, nema supstancu. Čemu teorijska misao ako ona ne može utjecati na stvarnost i zašto su ljudi voljni iskasapiti drugoga, a ne slušaju što teoretičari govore - rekao je Grgas i zapitao se odakle identitetu tolika retorička snaga.

- U ime identiteta se lako ljude vodi u propast, rekao je sam autor Nikola Petković.

U intenzivnoj diskusiji neki učesnici su ukazivali na primjere zloupotrebe nacionalnih identiteta. Na osnovu istraživanja odnosa Španjolske i njene pokrajine Katalonije, Ana Lasica je navela da su se mnogi ispitanici izjasnili kao Katalonci i kao Španjolci, jedni kao pripadnici dvije nacije, što španjolski ustav ne dozvoljava, a drugi kao pripadnici španjolske nacije s katalonskom regionalnom pripadnošću. Ustanovila je da su devedesetih hrvatski mediji pogrešno tretirali identitet šefa Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonia Samarancha i konstruirali priču da je preko njega Katalonija pomagala Hrvatskoj: Samaranch se nikad nije identificirao s katalonskom nacijom; on je bio frankist, a kasnije je dao podršku kralju Juan Carlosu i ideji nedjeljive španjolske nacije.

U raspravi se moglo čuti da je katalonski nacionalizam usmjeren u građanskom smislu što ne mora uključivati secesijsku komponentu, dok independisti (zagovornici nezavisnosti) ne moraju nužno biti etnički Katalonci i ne moraju se nužno poistovjećivati s tom nacijom. Tu je Dejan Jović ustanovio da je odstranjen s mjesta savjetnika predsjednika Ive Josipovića i zbog protivljenja stavu da svaki narod želi svoju državu.

- Nije istina da ne postojite ako nemate svoju nezavisnu državu jer u mnogim situacijama narodi ne žele nezavisnost i ne žele secesiju. U Škotskoj je veliki broj nacionalista koji se osjećaju kao Škoti, koji su ponosni na škotsku povijest i žele autonomne institucije, ali ne žele izdvajanje. Mi u Hrvatskoj imamo ideju o tisućljetnom snu o hrvatskoj državi, a tko ne sanja taj san, nije "naš" - kazao je Jović.