Prva subota u julu 2024., muškarci mole krunicu na trgovima diljem Hrvatske. Prije točno 32 godine, u julu 1992. Marko Perković Thompson dovršio je snimanje svog prvog studijskog albuma "Moli mala". U istoimenoj pjesmi Thompson pjeva: "Dok ja bandi brojim zadnje dane / Znam ja, dušo, da ti moliš za me". U drugoj, naslovljenoj "Smišnica", krunski kompliment smišnici sadržan je u stihu "Molila si isto kao ja". Vremena se mijenjaju, muškarci napreduju – paklenim julskim subotama sada moli mali.
Jutarnja molitva ipak nije uspjela posve primiriti buru koja se digla u desničarskim krugovima nakon što je objavljena vijest da Filozofski fakultet u Zagrebu među brojnim novim programima planira pokrenuti i jedan sotonskog prizvuka – Rodne studije. Radi se o interdisciplinarnom diplomskom dvopredmetnom studiju koji je prošao na Vijeću fakulteta, a potom i kroz proces vrednovanja na Sveučilištu u Zagrebu. Predstoji još samo konačna odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te Agencije za znanost i visoko obrazovanja kako bi završio proces akreditacije programa. Ako studij dobije zeleno svjetlo, upisivat će 20 studentica i studenata godišnje i početi s radom u akademskoj godini 2025./2026.
Kako je medijima kazala Ankica Čakardić, izvanredna profesorica s Odsjeka za filozofiju koja bi trebala biti voditeljica studija, okosnicu programa čine tri obavezna kolegija: Feministička teorija, Rodna povijest i Feministička metodologija. Uz obvezne kolegije, još je 28 izbornih kolegija i seminara, a program bi trebale izvoditi nastavnice i nastavnici koji su slične sadržaje već predavali u sklopu drugih studija, s gotovo svih odsjeka fakulteta. Čakardić je javnost podsjetila i da Rodni studiji na svjetskim i europskim sveučilištima postoje već desetljećima.
Suverenist Marijan Pavliček svoj je fokus suzio na našu domaju i kazao da nakon Istanbulske konvencije uvođenjem Rodnih studija u Hrvatsku "na velika vrata ulazi rodna ideologija". Od ministra Radovana Fuchsa zatražio je da ne odobri akreditaciju za ovaj program, a izrazio je i zabrinutost da bi se ljudi uskoro mogli početi izjašnjavati kao životinje. Pa dobro, čovjek i jest životinja, najmnogobrojnija i najrasprostranjenija vrsta iz reda primata. Ali ionako se ovdje ne bavimo zapravo biologijom – Pavličekov je refleks da slini čim čuje "rod".
O svom je neslaganju s pokretanjem Rodnih studija u programu N1 zagrmio i mostovac Nikola Grmoja. Kazao je da o tome "misli što misli svaki normalan čovjek", ilitiga "da nam rodni komesari i komesarke u Vladinim uredima i udrugama civilnog društva ne trebaju". Most je svoju poziciju elaborirao i službenim priopćenjem, sročenim kao da su ga pisali meštri projektnog jezika, ilitiga komesari i komesarke iz Vladinih ureda i udruga civilnog društva.
"Umjesto nastojanja da se pronikne u prirodne fenomene koristeći stečeno znanje i vrline, rodna teorija nastoji istinu prilagoditi vlastitim porivima i željama. Izravna posljedica takve definicije jest subjektivizacija znanosti što je u kontradikciji s višestoljetnom akademskom povijesti Zapada obilježenom atmosferom intelektualne znatiželje", navode iz Savjeta za znanost i obrazovanje Mosta. Dodaju i da "sa stajališta ishoda te implicitnih vrijednosti obrazovanja, Most drži da Rodni studiji ne nose dodanu vrijednost hrvatskom društvu te još jednom poziva na razboritost kod donošenja konačne odluke o uvođenju".
Kad bi opasku o (akademskoj) povijesti Zapada obilježenoj atmosferom intelektualne znatiželje i uzeli kao točnu (iako je stravično udaljena od realiteta), samo od sebe nameće nam se pitanje – pa di je zapelo sa znatiželjom oko roda? Izgleda da mostovci više ne znaju da je istina voda duboka. Za epistemičku pravdu svoj su glas digli i iz Domovinskog pokreta, koji su proširili razgovor o ovoj temi usmjeravajući ga u svoj omiljeni srpski rukavac. Prvo je Ivan Penava spominjao da iza inicijative za pokretanjem studija stoje aktivisti Možemo!, a onda je u Saboru drugi DP-ovac Ivica Kukavica naveo kako je Čakardić bila politički aktivna u stranci SDSS. "Skrivajući se iza autonomije fakulteta i znanstvene zajednice na jedan način se docira izabranim predstavnicima naroda kakvu bi politiku trebali voditi. Kakva je to poruka, kakva je to poruka znanstvene zajednice?" zapitao se Kukavica. Dodao je da DP ne zanima rodna, nego narodna ideologija. U to ime, valjalo bi da Kukavica posluša istoimenu mu Cecinu pjesmu iz 1993. godine.
Zastupnica Anja Šimpraga (Klub SDSS-a) odgovorila mu je da Čakardić nije članica SDSS-a, već Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. "Vrlo dobro znamo razliku između SDSS-a i SNV-a, ali tu zapravo razlike nema, svi oni rade na velikosrpskom projektu koji pokušavaju provesti u Hrvatskoj", brzo je uzvratio još jedan DP-ovac, Stipo Mlinarić Ćipe. Iz ove rafalne razmjene vidljivo je da je konsenzus na velikohrvatskoj desnici jak – sve što ima ikakve veze sa SNV-om i SDSS-om treba totalitaristički odstraniti iz javnog prostora.
Ali, izađimo malo i iz srpskog rukavca u koji nas DP stalno tjera. I u drugim su zemljama posljednjih godina zabilježeni orkestrirani napadi desnice na rodne studije. Vlada Viktora Orbana 2018. je oduzela akreditaciju rodnim studijima koji su se odvijali kao dvogodišnji studij u sklopu Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) koje je moralo napustiti Budimpeštu i s radom nastaviti u Beču.
Dio desničara ovih dana Rodne studije kritizira podrugljivo dobacujući – "a di će se s time zaposliti?" Kao da je to pitanje samo za budućih 20 studenata godišnje na Rodnim studijima, a ne za 63 posto studenata koji se već sada ne zapošljavaju u struci
Usmjerimo malo razgovor i na rad općenito, i primijetimo kako dio desničara ovih dana Rodne studije kritizira podrugljivo dobacujući – "a di će se s time zaposliti?" Kao da je to pitanje samo za budućih 20 studenata godišnje na Rodnim studijima, a ne za 63 posto studenata koji se već sada ne zapošljavaju u struci (prema istraživanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje o zapošljivosti studenata).
Ajmo dalje – iz godine u godinu nastavlja se trend smanjenja broja upisanih studenata na fakultetima diljem zemlje, ali znate što raste? Udio studenata i studentica koji rade uz studij. Prema podacima Porezne uprave, u 2022. je u Hrvatskoj radilo 119.245 učenika i studenata, dakle 40 posto od ukupnog broja učenika i studenata (procjenjuje se da je postotak i veći, jer Porezna uprava ne vodi potpunu evidenciju).
Govori nam se da se mladi nakon fakulteta ne mogu zaposliti jer nisu upoznati s tržištem rada, jer su loše birali svoje besmislene fakultete. A ispada, eto, da su mladi itekako dobro upoznati s domaćim tržištem rada, kako učenici i studenti koji ostaju u zemlji, tako i oni koji su iz nje masovno iselili. Di će se lakomi studenti zaposliti? Svi već rade, hvala na pitanju.
I dok se diže galama oko pokretanja studijskog programa čiji bi ukupni broj studenata da Hrvatska opstane još ovoliko godina koliko postoji (a teško da hoće) maksimalno dobacio do brojke studenata koji trenutačno pohađaju Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi, ispod radara prolazi vijest da je Filozofski fakultet u Zagrebu digao cijene upisnina za studente, kao i donio odluku o smanjenju postotnog dodatka na plaću nenastavnim radnicima i radnicama (s 15 na pet posto).
Javno financirano visoko obrazovanje potpuno se rasplinjava kao društvena vrijednost (bit će da nema u tome dodane vrijednosti?), dok se moralna panika oko rodne ideologije stoički drži i održava. Javni trgovi su tu da muškarci na njima mole krunice, a javna sveučilišta, bolnice i mediji postoje da servisiraju desnicu. A naša najmilija dječica, te puške koje znamo dok su fetus bile, ima da rade od đačkih dana ili da se isele.
