Na našem portalu možete pronaći adrese kioska koji prodaju Novosti, a u najnovijem broju pročitajte:

Aritmetika politike Marinka Čulića: Hrvatska zemlja proleterska

Uspješni štrajk hrvatskih prosvjetara prvi put prekida spiralu ponižavanja, u slučaju radništva i uništavanja nižih slojeva. Što je još važnije, time je klasno napravilo pukotinu u nacionalnom i premda bi bilo djetinjasto reći da je ta pukotina sudbonosna, bilo bi neozbiljno previdjeti da se dogodila

Nabujala desnica

Nakon otpuštanja savjetnika Mate Radeljića, kao žrtve u zatopljenju odnosa između predsjednice i premijera, iniciran je osvetnički ‘projekt Škoro’, koji je mjesecima propagirao Velimir Bujanec. Ključni cilj Škorinog eventualnog uspjeha protiv Kolinde Grabar-Kitarović je rušenje Andreja Plenkovića u HDZ-u i instaliranje krajnje desnog nasljednika. Piše Hrvoje Šimičević

Mala država za veliki etnobiznis

Ako u Hrvatskoj čega ne nedostaje, to su etnički poduzetnici, odnosno oni koji nacionalizam koriste primarno kao instrument ostvarivanja svojih političkih interesa. I dok se predstavnike Srba svako malo etiketira kao etnobiznismene, one političare i društvene grupe koji profitiraju na hrvatstvu ili od stalnog podsjećanja na rat malotko će tako nazvati. Piše Dragan Grozdanić

Preraspodjela siromaštva

Može Vlada biti široke ruke i udijeliti svima koji to traže kao što je udijelila učiteljima, može usto voditi odgovornu politiku i uravnotežiti proračun, u Hrvatskoj se ipak neće živjeti bolje. Ali za to nije kriva samo ona, kriva je cjelokupna hrvatska politička klasa. Piše Milan Gavrović

Uvrede & podmetanja Viktora Ivančića: Nema li Boga?

‘Summa atheologiae’ Borisa Dežulovića vjerojatno je najtemeljitija, najprodornija i najotrovnija, a još vjerojatnije najbolje napisana i najzabavnija dosad objavljena kritika Katoličke crkve na ovim prostorima. Prava je meta institucija, dok je nemogući Svemogući tek duda varalica

Intervju, Katarina Peović: Zahtjev za povećanjem predsjedničkih ovlasti vrlo je opasan

‘U šumi poruka, mnogima se čini da je davanje ovlasti jednoj figuri dovoljno jednostavan način da se riješe svi problemi. Stara je to povijesna lekcija sažeta u sloganu ‘kada trune kapitalizam, smrdi na fašizam’. Škoro je zrcalo ideologije autoritarnog vođe, a Kolakušić pumpanja mitologije o mjerama štednje kao rješenju naših ekonomskih problema’, govori predsjednička kandidatkinja u intervjuu koji je vodila Tena Erceg

Inoministar o inocenciji

Pismo Grlića Radmana ZDF-u zbog serije ‘Balkan u plamenu’, u kojoj su glavni događaji uravnoteženo prikazani, simptom je temeljnog hrvatskog nesporazuma sa svijetom. Taj se svijet odbija povinovati deluzijama, poluistinama i lažima u koje vjeruje naša javnost. Piše Jerko Bakotin

Trećina Tuđmana

Dvije od tri Tuđmanove centralne ideje doživjele su poraz – posthumno pomirenje fašista i antifašista simbolizirano u zajedničkoj jasenovačkoj grobnici i teritorijalna ekspanzija Hrvatske na račun Bosne i Hercegovine. Zamisao koju je ostvario ona je o samostalnoj i etnički što čišćoj nacionalnoj državi Hrvata. Piše Ivica Đikić

Bilo je kasno živjeti s Franjom

Dvadeseta godišnjica Vrhovnikove smrti zgodna je prilika da se prisjetimo kako su se sitni pikzibneri, kad su se – nakon što je HDZ siječnja 2000. veličanstveno prdnuo u čabar – uvjerili da je Tuđman zaista mrtav, poput slinavih hijena ostrvili na njegov još topao leš, ‘pljujući po njemu’ – kako reče dr. Marasović – da bi mu kasnije dizali spomenik ‘kako bi ušićarili koji glas’. Piše Boris Dežulović

Tuđman u tri pisma

Zbog karaktera svojeg režima, Franjo Tuđman ne može biti smatran ocem moderne hrvatske demokracije. Stvarna demokratizacija je, baš kao što su još u rujnu 1993. konstatirali Slavko Goldstein i supotpisnici otvorenog pisma Tuđmanu, mogla početi tek nakon njegovog silaska s vlasti, a kako se on nije dao maknuti, započela je tek njegovom smrću. Piše Nikola Bajto

Od autokracije do izolacije

Vesna Pusić, Drago Bojić, Vesna Teršelič, Hrvoje Klasić, Anto Nobilo i Sandra Benčić za Novosti govore o vladavini Franje Tuđmana: raspaljivanje nacionalizma, nacionalna država bitnija od demokratske, rat protiv Bošnjaka u BiH i nesprečavanje zločina nakon Oluje, kriminalna privatizacija, arogantna egokracija, represija i kršenje ljudskih prava, međunarodna izolacija Hrvatske. Izjave prikupio Saša Kosanović

Intervju, Nevenka Tromp: Zbog Miloševića je raspad SFRJ bio tako krvav i dugotrajan

’Srpska elita je od početka znala do čega će dovesti stvaranje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Bilo je i drugih pretendenata na vodstvo tog nacionalističkog projekta, no Milošević se izdvaja gotovo fascinantnom količinom moći koju je koncentrirao’, govori autorica knjige ‘Smrt u Hagu. Nezavršeno suđenje Slobodanu Miloševiću’. Intervju vodio Jerko Bakotin

Neprijateljska propaganda Borisa Postnikova: Rektum Zagrebačkog sveučilišta

Na 24 stranice novog broja hrvatskih sveučilišnih novina Universitas rasprostrla se ukupno 31 fotografija zagrebačkog rektora Damira Borasa – u oštroj poltronskoj konkurenciji pobjedu je naposljetku odnio Universitasov pokretač i bivši glavni urednik, filozof Duško Čizmić Marović

Maksimir i Mirogoj Sinana Gudževića: Bife Utjeha

Taj je bife dao ime cijeloj uvali. Katastarski se ona zvala i još se zove Bušat, ali kao da se nikad nije tako zvala. Danas je cijela uvala Utjeha, nema turiste da ne zna za to ime. A Vito Nikolić, ne samo da nikad nije kročio u naš bife ni u našu uvalu, nego nije nikad saznao ni da se ime koje je nadjenuo našem bifeu proširilo na cijelu uvalu

Hrvatski sludiji

Ante Čović i Pavo Barišić ukazali su se u punom sjaju, nakon čitavog niza vratolomnih manevara kojima su Hrvatske studije prvo izvana degradirali s ranga sveučilišnog centra na rang sveučilišnog odjela, a zatim, baš neki dan – iznenada unaprijedili u fakultet. Sad se to čudo nacionalne znanosti i obrazovanja zove Fakultet hrvatskih studija. Piše Igor Lasić

TV rašetanje Borisa Rašete: Kako diše Hrvatska

Ideja emisije ‘N1 fokus’ je jednostavna: razgovarati s tzv. običnim ljudima raznorodnih profila. Začuđujuća je njihova artikulacija – sugovornici različitih političkih opcija dijele pesimizam, ‘egzilizam’ (u inozemstvu već imaju nekoga, sami bi otišli ili će otići) i razočaranje političkom elitom