Grupno financiranje ili crowdfunding godinama je u Hrvatskoj na margini medijskog interesa. Tu i tamo se zakotrlja neka priča o pokretanju nekog posla, poput pivovare koja bi htjela proizvoditi craft pivo ili kafića koji bi zapošljavao osobe s posebnim potrebama. Uglavnom, najčešće je riječ o mladim poduzetnicima koji nemaju dovoljno sredstava za pokretanje biznisa, banke baš nisu oduševljene njihovom idejom, a na javni novac ne mogu računati. U Hrvatskoj se tako okrene nekoliko miliona kuna godišnje, a uspješnih crowdfunding kampanja jako je malo. Dok se u svijetu crowdfundingom razvijaju novi oblici poduzetništva, u nas je ponešto drugačije. Ovdje su se grupnom financiranju morali okrenuti pojedini neprofitni mediji i organizatori raznih kulturnih zbivanja koja se nisu uklapala u kulturnu politiku koju je diktirao bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Nošen histerijom koju su stvarale udruge ratnih veterana, on je ukinuo financiranje neprofitnih medija i nepoćudnih kulturnih sadržaja, tako da je očajnim novinarima i kulturnjacima crowdfunding ostao zadnja crta obrane od nacionalističke obmane. Umjesto primjerice Subversive festivala, neprofitnih medija i šibenskog festivala FALIŠ, sadašnja vlast radije financira mirovine vojnicima HVO-a, a umjesto obilježavanja bitke na Sutjesci financira se komemoracija na Bleiburgu. Tako su valjda i čuvari iz Dretelja dobili link s hrvatskim proračunom, a mediji koji su držali glavu iznad sve žuće lokve u koju tone hrvatsko novinarstvo prepušteni su milodarima čitatelja.
Emir Imamović Pirke, novinar, književnik i suosnivač FALIŠ-a, kratko je definirao grupno financiranje: ‘Crowdfunding kampanje su kao kutija za prvu pomoć u automobilima. Dobro dođe u slučaju udesa, ali se stvarna pomoć dobije tek od medicinskog osoblja i zdravstvenih institucija.’
FALIŠ je na kraju za svoje lanjsko peto izdanje uspio skupiti novac i tako je prevario dušmane, iako ih ni prije Ministarstvo kulture nije favoriziralo. ‘Mi smo se za tu vrstu kampanje odlučili nakon što nam je Ministarstvo kulture umanjilo potporu koja ionako nikada nije pokrivala više od sedmine troškova, ali je imala domino-efekat. Jednostavno, Ministarstvo su slijedili i drugi. U strahu da to opet ne učine, samo u kontrasmjeru, pokrenuli smo kampanju, prikupili značajna sredstva i održali peto izdanje festivala. Imamo dakle pozitivno iskustvo, ali jedno, i nemamo nikakve koristi od njega, osim što, eto, možemo svima koji se odluče na crowdfunding dati nekakav savjet. Potpuno je nevažno da li bismo mogli jednak rezultat postići opet. Problem je što naš, kao i uspjeh portala Forum i Lupiga na neki način koriste Ministarstvu kulture: ne može se reći da su nešto ugasili, bez obzira na to što ništa nisu financirali. Tako dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj opstaje sve ono čiji bi im nestanak donio negativan PR, a oni pritom zadržavaju sredstva za provođenje strategije o kojoj je sve suštinski važno kazala Zorica Gregurić u svom nedavno objavljenom javnom pismu’, dodaje Imamović Pirke.
Zorica Gregurić, javnosti poznatija kao medicinska sestra koja je u Vukovaru provela 87 dana i koja 27 godina kasnije nastupa kao jedan od organizatora napada na HAVC, u svom se pismu osvrće na aferu u vezi filma ‘Ministarstvo ljubavi’ koji je HRT, nakon prosvjeda grupe ratnih udovica, najprije maknuo s programa, a onda premjestio u drugi termin. U svom nadahnutom istupu ona zapravo napada sve umjetnike i slobodnomisleće građane čije se mišljenje razlikuje od njenog. Autora filma i sve slične optužuje kao ‘pljačkaše državnog proračuna’, čija je aktivnost ‘prostituiranje etičkih kodeksa’ kroz ‘moralnu kaljužu i vlastitu moralnu nakaznost’.
Drugim riječima, svi koje dobro potkoženi privatnici okupljeni oko ideje ‘osnuj braniteljsku udrugu, prikači se na lokalni proračun i onda napadaj ‘moralne nakaze’ koje se zalažu za antifašizam i umjetničke slobode’ odrede kao neprijatelje, mogu se okrenuti crowdfundingu, ali se tu hljeba neće najesti.
Uspješnu kampanju prikupljanja sredstava upravo je završio portal Lupiga kojem je, da bi mogao preživjeti, novac uplatilo preko hiljadu simpatizera iz cijelog svijeta. Neprofitni portal Forum.tm drugi se u novinarskom svijetu okrenuo grupnom prikupljanju sredstava. Prva kampanja, koju je počeo jedan lokalni radio, nije uspjela. Forumov urednik i naš novinar Goran Borković kaže da se na taj korak odlučio upravo zbog Hasanbegovićeve uskrate novca neprofitnim medijima i objašnjava kako im je taj pionirski korak uspio. ‘Pionirska pozicija imala je mana, ali i prednosti. Mana je svakako što nismo imali blage veze kako to napraviti. Iskustva iz svijeta teško možete primijeniti u Hrvatskoj s obzirom na kulturološke i financijske razlike. U Hrvatskoj, uostalom, gotovo ne postoji navika doniranja, osim kada su u pitanju humanitarne akcije. S obzirom na to da je malo tko znao o čemu se uopće radi, imali smo pravo na greške koje smo tek poslije vidjeli. Prednost je bila i kampanja koju nam je napravio Hasanbegović, prozivajući nas po medijima kao pseudoljevičare, društvene parazite, salonske komuniste i slično, što nam je itekako pomoglo u vidljivosti kampanje. Tražili smo pet tisuća dolara, dobili nevjerojatnu podršku kolega i iz neprofitnih i iz mainstream medija i zahvaljujući čitateljima skupili deset tisuća dolara. Dovoljno za tri mjeseca funkcioniranja portala, koji je i tako nastao na volonterskoj bazi. Našu kampanju pratilo je više od 50.000 ljudi, a njih 350 financijski ju je i podržalo, i to iz 21 države. Druga država na listi po iznosu uplata je SAD, a jedna nam je stigla čak iz Brazila. Crowdfunding, međutim, ne može i ne smije biti temelj za financiranje medija. Za normalan rad potrebna je institucionalna podrška. Bez nje ovakvi mediji teško ili nikako mogu funkcionirati’, govori Borković.
Prema podacima koje je na svom blogu objavio hrvatski stručnjak za crowdfunding Hrvoje Hafner, u svijetu je u 2016. bilo tri milijuna kampanja kojima je prikupljeno više od 22 milijarde dolara. Koliko je novca grupnim financiranjem prikupljeno u Hrvatskoj u 2017. još se ne zna, ali se zna da je u posljednjih nekoliko godina, do kraja 2016., prikupljeno 13 milijuna kuna. Međutim, u 2016. je prikupljeno 2,3 milijuna, što je duplo manje nego u 2015., kada je prikupljeno 5,3 milijuna. U Hrvatskoj je prije dvije godine bilo samo 12 uspješnih kampanja, u odnosu na 23 iz 2015., a u prosječnoj uspješnoj kampanji novac su uplatila 423 podržavatelja. Bilo ih je sve skupa malo više od 6.000. Vrlo uspješnu kampanju imala je udruga Naš Hajduk, a prikupljalo se i za obnovu Vukovarskog vodotornja. Da stvari s crowdfundingom idu nabolje pokazuje i prošla godina, za koju će službeni podaci biti objavljeni uskoro, a za koju se zna da je bila uspješnija i od 2015.
Nažalost, nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nastavlja politiku svog prethodnika, jer ministarstvo još uvijek odbija financirati neprofitne medije, iako su za to odobrena sredstva iz EU-a, tako da će hrvatski antifašisti i dalje biti prisiljeni financirati one medije koji im nude sadržaje što nisu cenzurirani od strane moralne policije i ratnih veterana.
