'Mislim da je ateizam prirodna stvar, a da je teizam – odnosno kršćanstvo, odnosno bog, nastao kao konstrukt iz ateizma. Zašto netko ne bi mogao biti dobar kršćanin zato što je dobar čovjek? Ne dopuštam kršćanima da neke osnovne, moralne etičke zakone, prepišu kao nematerijalnu vrijednost u vlasništvo kršćanske religije. Moj ateizam potiče iz kršćanske kulture', rekao je Boris Dežulović na predstavljanju svoje knjige 'Summa atheologiae: nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg' u utorak, 10. decembra u tradicionalno prepunom antikvarijatu Ex libris u Rijeci. Uz Dežulovića, na promociji su sudjelovali i fra Drago Bojić, kao autor pogovora ove knjige, Viktor Ivančić, Borisov kolega i 'duhovni brat u poetičkom smislu', a razgovor je moderirao Zoran Grozdanov, teolog i urednik u izdavačkoj kući Ex libris gdje je i objavljena ova, kako kažu, dosad najbrutalnija Dežulovićeva satira.
Drago Bojić predstavio je sadržaj knjige koju čine objedinjeni tekstovi nastali u zadnjih 20 godina, ispisani na čak 600 stranica. U prvom dijelu ove knjige su tekstovi koji se tiču vjerovanja i dogmi unutar Katoličke crkve. Bojić je kazao da su to teme o kojima katolička, a i druge vjerske zajednice, ne vole govoriti i ne vole ih propitivati, a u pogovoru eksplicitno navodi da je svaki vjernik treba pročitati.
- Smatram da sve iznova moramo propitivati, jer nema ništa strašnije kada se zauzimaju dogmatski stavovi te kada se s tim stavovima u javnosti želi dominirati. Katolička crkva ima apetita da se i na društvenoj razini predstavi, da utiče na svjetonazor i na sve ono što se tiče društva kao zajednice: imamo to na području obrazovanja, kulture, a zalazi se i u privatne živote ljudi. Važan je, stoga, taj dio Borisovih tekstova, važan je za one koji pripadaju Katoličkoj crkvi i koji će čitati tekstove iz vjerničke perspektive, a i za one koji nastupaju s ateističkih stajališta i pozicija, zato što kušnji i napasti dogmatskog mišljenja nitko nije oslobođen. Naša povijest pamti i dogmatske ateizme koji su ostavili iza sebe puno zla. Boris na svoj način, služeći se ironijom, sarkazmom i satirom iz različitih pozicija pokušava to propitivati - kazao je Drago Bojić.
Drugi dio tekstova tiču se onoga što se događalo u zadnjih 20 godina unutar Katoličke crkve i ljudi koji pripadaju toj instituciji. Ti su tekstovi, kaže Bojić, uznemirujući, kao i to da mogu stvoriti gorčinu u stomaku onima koji su dio te institucije. Ovu grupu tekstova nazvao je – antologijom beščašća Katoličke crkve u zadnje dvije decenije. Dodao je još, u šali, da bi bilo dobro dati Glasu koncila da feljtonizira ovu knjigu. Treći dio, Bojiću omiljeni, opisivanje je djetinjstva Borisa Dežulovića gdje glavnu ulogu ima baka Kata, njegova 'mentorica u vjeri'.
- Ovaj dio je prije svega u literarnom smislu fantastičan. On svoja iskustva s bakom prepričava toplo, s puno osjećaja. Čitajući to shvatio sam da je jedan od mogućih ključeva čitanja tog dijela – iako ne bih želio učitavati bilo šta - da Boris ima jednu plemenitu namjeru: ne odriče se onoga što je bilo prije, dragih ljudi, ne izbjeljuje svoju biografiju, doživljava ih kao kamenčiće u njegovom mozaiku života - dočarao je Bojić.
Predgovor knjizi pisao je Claudio Battistelli, svećenik s Papinskog sveučilišta Gregoriana. Dežulović kaže da ih veže 15 godina dugo prijateljstvo kojem je kumovao Predrag Lucić, a iz tih plodonosnih svađa autora i svećenika nastalo je dosta tekstova. Iz jedne njihove polemike nastao je citat koji krasi naslovnicu knjige, a koji kaže: 'Nisam ateistički misionar, i nemam ambiciju širiti svijetom nevjeru. Meni je stalo samo Hrvatima suziti vjeru.'
- Battistelli me je onda pitao ‘kako misliš suziti vjeru, na koliko točno?’, a ja sam rekao – na veličinu tuš kabine. Pitao me zašto, rekao sam 'zato da budu goli, čisti sami pred sobom i da nema mjesta za boga' - prepričao je Dežulović.
Moderator Grozdanov primjećuje da je bilješku o autoru napisao kardinal Josip Bozanić, što ga čini trećim čovjekom iz katoličke zajednice koji su rekli nešto na temu njegovog ateizma – Bozanić kaže da Dežulovićevo pisanje nije vrijedno nikakve posebne raščlambe. Autor na to odgovara ‘'mislim da je kardinal Bozanić jedini shvatio o čemu je riječ.'
Viktor Ivančić smatra da je na ovim prostorima nije objavljena 'prodornija, otrovnija i bolje napisana' kritika Katoličke crkve. Rekao je da prava meta Borisove knjige nije bog, već institucija.
- Na jednom mjestu imate sabranu cijelu kolekciju religiozno intoniranih gadosti koje on dokumentira: od ratova i ratnih huškanja, preko amoralnog slavljenja zločina, liturgijskog ispiranja mozga, biskupske crkvene hipokrizije. Sve to Boris secira i rastavlja na proste faktore. Ono što iz ove knjige proizlazi, a to je termin Vjekoslava Perice, to je etnoklerikalizam, ova knjiga, zapravo, može poslužiti kao udžbenik iz anatomije tog etnoklerikalizma. Napadna prisutnost Katoličke crkve kod nas u političkom i javnom životu uopće ne znači da je hrvatsko društvo naplavljeno kršćanskim vrijednostima, nego baš obrnuto. I upravo to ova knjiga pokazuje – što više imamo crkve u društvu, imamo manje kršćanstva. Iz stotinu uglova ‘Summa atheologiae‘ prokazuje crkvu kao stroj za mljevenje vlastitih ideala, a božji komesar u Hrvata je kršćansku vjeru sveo na pitanja nacionalnog identiteta i seksualnog ćudoređa - rekao je Ivančić.
Grozdanov je upitao Bojića zbog čega nema unutarnje kritike u katoličkoj crkvi zbog loše institucionalne prakse. Kao najveći problem Bojić vidi autocenzuru.
- Veliki je pritisak s vrha, te religijske institucije imaju veliku moć i izložene su cenzuri, ali sve više ima i autocenzure. Uvijek je bilo teško progovoriti kritički, ljudi su i u prethodnim vremenima imali puno rizika, a autocenzura danas donosi počast, privilegije, razne funkcije i službe - objašnjava Bojić.
Dežulović je na promociji pročitao esej 'Ima li boga?' koji je Battistelli nazvao 'glasovitom raspravom koja otvara knjigu, a koji je izazvao golemi interes i proizveo polemiku koju u teološkim krugovima nazivaju trećim vatikanskim koncilom.'
Za kraj, donosimo spomenuti esej o kojem je Viktor Ivančić rekao: 'Ako je svemogući nemoguć, postavlja se pitanje zašto je potrebno koristiti toliko riječi na njegovu likvidaciju kao što je koristi Dežulović u ovom eseju. On iscrpno elaborira svoj stav.'
Ima li Boga?
Nema.
