Ni 20 i kusur godina nakon rata razminiranje površina na liniji nekadašnjih fronti nije završeno, a ljudski životi se i dalje gube. Prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje (HCR), u Hrvatskoj je još oko 440 četvornih kilometara minski sumnjivog prostora u devet županija, s preko 43.000 mina svih tipova. Pogibija pirotehničara i oca šestero djece Antuna Alošinca u Zemuniku prilika je za podsjećanje da je puštanjem razminiranja u tržišnu utakmicu mnogima stvorena prilika za muljaže i bogaćenje, često nauštrb ljudskih života. Po riječima Tomislav Kiša, tajnika Novog sindikata, Alošinac je 38. stradali pirotehničar od 1996. godine.
- Sigurnost pirotehničara nije na visini jer djelatnost nikada nije smjela završiti u tržišnoj utakmici. Kada se to dogodi, počinje trka za zaradom, a pirotehničari padnu u drugi plan - kaže Kiš.
Osim državne firme Mungos, poslovima razminiranja bavi se skoro pedesetak privatnih kompanija, a u trci za poslom često dolazi do dampinških cijena, pa su pirotehničari primorani raščišćavati veće površine u manje vremena. Tako je početkom oktobra u Bobarama u Brodsko-posavskoj županiji poginuo pirotehničar Vilson Kulaš, a opasnosti i dalje prijete.
Mrtvi i povrijeđeni samo su vrh sante problema. Neprimijećeni ostaju često sumnjivi ugovori po kojima se pojedina područja koja su već očišćena od mina ponovno razminiraju, a zna se desiti i da se određeno zemljište smatra čistim i ljudi na njemu rade sve dok ne nalete na neko minsko eksplozivno sredstvo, od ‘paštetice’ do ‘zvončića’, odnosno dijela kasetne bombe. Primjer za potonje je svojevremena najava HCR-a o razminiranju 6,7 hektara na lokaciji Brnaška paškula u Sinjskom polju, gdje se njive odavno obrađuju. Nad tim lokalitetom eksplodirale su 1993. dvije rakete s po 288 ‘zvončića’, od kojih je dio eksplodirao. Vidljiv dio sakupili su pripadnici tadašnje civilne zaštite, a godinama kasnije pojedinačno nađene ‘zvončiće’ uništavali su pirotehničari MUP-a. Tokom novog deminiranja nađeno je ukupno petnaest ‘zvončića’, neki od njih na rubovima područja pa bi, smatraju u HCR-u, trebalo provjeriti još neke parcele.
Konačno, tu je i pitanje zašto se u razminiranje plodnog poljoprivrednog područja u Lici krenulo tek nedavno. Da je država 18 četvornih kilometara zemljišta razminirala prije 20 godina, do danas bi se, makar samo uzgojem krumpira, došlo do dvije milijarde kuna, što je sada izgubljeno za županiju. Da se vratimo na početak: svaki miner griješi samo jednom. Svi ostali učesnici u procesu razminiranja pogriješili su nebrojeno mnogo puta. Bez posljedica.
