Rijeka je dugo bila grad poznat po međunacionalnoj toleranciji: je li nakon masovne podrške osumnjičenom za napad na građanina srpske nacionalnosti takva slika izmijenjena?
Cijela je priča odavno izmijenjena, unatoč dojmu tolerantne sredine i atmosfere kojom je propagirana multikulturalnost i multietničnost: Rijeka je i prije napada na Srbe, oštećivanja njihovih vozila i proustaških grafita po zidovima bila grad suprotnosti. Primjerice, na naše komemoracije, poput one u Jadovnom, prosvjednici bi dolazili organiziranim autobusima, a iz ostalih sredina uglavnom osobnim automobilima. Ipak, desnica nije imala tolikog utjecaja na društvena zbivanja. Danas se to mijenja.
Kako su se prema aktualnim incidentima postavili tamošnji stranački ogranci?
Gradonačelnik Vojko Obersnel najoštrije ih je osudio, iz drugih su sredina stizale sporadične osude, no iz ostalih stranaka u Rijeci nitko nije reagirao – svi, očito, misle da bi im ikakva reakcija štetila, pa izbjegavaju javno komentirati to što se desilo. No kakogod (ne)tumačili, posljednje okupljanje Armade, navijača NK Rijeka, unijelo je veliki nemir u riječku srpsku zajednicu, pa je nerealno, bar u ovom trenutku, očekivati da netko iz nje javno istupi ili prijavi eventualni budući napad. Isto tako, predstoje nam Dani kulture, a i riječki VSNM najavljuje nove aktivnosti, no mislim da će odaziv na tu manifestaciju biti manji nego prije. Kao zajednica se moramo potruditi da ovu neugodnu atmosferu što prije prevladamo.
Pravni ste savjetnik riječkog ogranka SNV-a, pa dobro znate što najviše muči ljude koji vam se obraćaju za pomoć?
Problema vezanih uz nasljeđe rata devedesetih, poput obnove, kod nas nema, a većina bivših nosilaca stanarskog prava otkupila je svoje stanove ili će uskoro riješiti to pitanje. Najteže je onima koji još nisu stambeno zbrinuti ili nemaju hrvatsko državljanstvo jer se postupak stjecanja koji bi trebao trajati šezdesetak dana produžuje na punu godinu. Stjecanje statusa za one koji su u Rijeci normalno živjeli 8. oktobra 1991. odugovlači se do iznemoglosti, a ljudi nemaju ni mogućnosti ni strpljenja ni vremena mjesecima čekati svoje papire. Mjesečno održavamo tridesetak sastanaka vezanih uz takvu problematiku, a sve je više onih koji dolaze ovamo sezonski raditi, pa i njima nastojimo pomoći s rješavanjem potrebne dokumentacije.
U kolikoj mjeri riječka srpska zajednica surađuje sa SPC-om i Generalnim konzulatom Srbije u Rijeci?
Suradnja s Crkvom je bolja nego prethodnih godina i to ponajprije zahvaljujući novom riječkom parohu i sveštenicima koji se zalažu za jače zajedništvo. Što se tiče Konzulata, lani su nam pomagali kroz ustupanje svojih prostorija i dovođenje sudionika na neke manifestacije, a pomažu koliko mogu i financijski. No posebnu težinu za nas ima kad netko iz Generalnog konzulata prisustvuje našim skupovima.
Bliže se hrvatski predsjednički i parlamentarni izbori, pa je moguće očekivati da aktualne napetosti potraju?
Nadamo se da ih, barem ovdje, neće biti, ali nikad ne reci nikad. Mislim da oko predsjedničkih izbora neće biti nekih iskrenja, jer znamo kako Primorsko-goranska županija diše. Moram svakako spomenuti i podzastupljenost zaposlenih građana srpske nacionalnosti u gradskim i županijskim službama, što je zasigurno jedan od razloga da odlaze iz urbanih sredina čak i u većoj mjeri od pripadnika većinskog naroda.
