Dvojica
Po principu dobra vijest-loša vijest, ona dobra kaže da Zoranu Milanoviću popularnost pada. Prema Crodemoskopu, srozao se s 20,7 posto potpore na 17,5. Loša je vijest što raste popularnost drugog istaknutog političkog bezveznjaka u državi, Andreja Plenkovića, s lipanjskih 16,8 posto na srpanjskih 17,1. Možda to i nije tako nelogično, pored Milanovićevih mahnitanja površnijima se čak i Plenković čini dobrim izborom. Problem je što su površniji brojni. Za kraj osvrta na ankete nesumnjivo dobra informacija – obojica se uspinju na listi najnegativnijih političara. Nećemo o postocima, dovoljno vam ih je. Postotaka, a možda i ove dvojice.
Gradonačelnik
Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik, nije se čestito ni adaptirao na uredski ambijent, a već se našao u neugodnoj situaciji: mora objašnjavati detalje jedne odluke i razloge angažmana jedne javne bilježnice. Nova zagrebačka vlast imenovala je na prvoj skupštini u Nadzorni odbor Holdinga Ratka Bajakića, člana savjeta Možemo. Kao i obično, za skupštinu je angažiran i javni bilježnik, u ovom slučaju bilježnica – Ljubica Čaklović, Bajakićeva sestra i sitna donatorica platforme Možemo. Uplatila je donaciju od dvije tisuće kuna, a javnobilježnički posao naplatila je 2075 kuna. Beznačajan je to novac za hrvatske standarde, a nije ni prekršen baš nijedan zakon ili, točnije, nije nam poznato da je prekršen ijedan zakon. Najmanje je jasno objašnjenje ovog poteza koje je stiglo iz zagrebačkih vlasti, vele da su angažirali nju jer im je trebala osoba od povjerenja. Kako su javnobilježničke usluge obično tehničke naravi, ostalo je nejasno zašto im je za udaranje pečata trebala osoba od povjerenja. S druge strane, izjava Davora Filipovića sočna je politička besramnost. Bivši HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika kaže da ni Milan Bandić nije proizvodio afere tom brzinom kao Tomašević. Da zaboravimo sav kriminal koji je podupirala Filipovićeva stranka, nikako ne možemo smetnuti s uma da je, do zadnjega dana, čvrsto stajala uz koruptivnu vladavinu pokojnoga Bandića. Filpović ili ima dramatičnih problema s memorijom ili računa na biračko tijelo čije pamćenje ne ide dalje od prekjučer.
Plaća
Kad smo već u Zagrebu, zabilježena je i najveća plaća u administraciji Milana Bandića. Imao ju je Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, iznosila je 31 tisuću kuna. Kalinić kaže: "Moja plaća je apsolutno u skladu sa zakonom. Imate godine staža, na njih dobivate pola posto po godini, ja imam preko 30 godina staža. Drugo, osam posto dobivate ako imate magisterij, ne znam važi li to po novome, i sedam posto na doktorat, to je 15 posto." Najavio je i odlazak iz Grada. "Vjerujem da će Zagreb procvjetati nakon toga", jetko je dodao.
Lice
Zoran Milanović otputovao je u Bosnu i Hercegovinu gdje se držao većinski hrvatskih krajeva i ponavljao ono što HDZ godinama govori – da su bosanskohercegovački Hrvati diskriminirani jer im u državnom Predsjedništvu ne sjedi legitiman predstavnik, nego Željko Komšić. Pjenio se hrvatski predsjednik kako on to već zna i voli, objašnjavao da je isti onaj koji je svojedobno otišao u Sarajevo podržati Komšića, ali je, u međuvremenu, shvatio neke stvari i sad hoda svijetom i ispovijeda nova uvjerenja s predanošću kojom bivši alkoholičari promoviraju trezvenjački život. Ili kao pokojni Zdravko Tomac. Uglavnom, Zoran Milanović je na dobrom putu da postane lider hrvatske desnice. Od vraćanja odlikovanja Branimiru Glavašu do upornih prozivanja Bošnjaka i Srba, konačno može pokazati svoje pravo političko lice. Istina, ono što se vidi i nije naročito ugodno, ali nije ni prva ni zadnja nevolja.
Oproštaj
"Dragi prijatelji, od sutra stanujem na novoj adresi: zatvor Remetinec... nakon toga, ne znam u koju kaznionicu? Razlog: prometna nesreća na moru po kojoj sam suđen da sam namjerno ubio dvoje Talijana. Četiri god i deset mj. zatvora. Da je to slučajno bio nehaj, kazna bi bila do jedne godine zatvora ili uvjetna. Osim toga, sudio me nenadležan sud. Pametnome dosta. Sve vas volim i poštujem", poruka je koju je, prema pisanju dnevne štampe, bliskim drugarima uputio Tomislav Horvatinčić. Drugim riječima, čini se da je stigao i dan njegova odlaska u zatvor, premda u času kad ovo pišemo još ne znamo je li ili nije. No novih legalnih odgoda zasad nema. Po priči o Horvatinčiću mogla bi se rekonstruirati propast hrvatskog pravosuđa. Skrivio je pomorsku nesreću u kolovozu 2011. godine kod Primoštena, ali relativno jednostavan slučaj pretvoren je u višegodišnje sudovanje. Pravomoćno je osuđen krajem 2019. godine, no u međuvremenu se teško razbolio pa je tražio odgode odlaska u zatvor. I dobivao, sve do sada. Pravda, čak i kad se dogodi u Hrvatskoj, više nalikuje ruganju.
Sef
A u sefu Nataše Sekulić, prijateljice osječkog suca Zvonka Vekića, pronađeno je pola milijuna kuna koje, prema medijskim napisima, nemaju pokriće u njezinim primanjima. Odnosno, kako to istražiteljski precizno izražava dnevna štampa, novac se dovodi "u vezu s nerazmjerom imovine u odnosu na primanja Nataše Sekulić". A kad smo već kod Osijeka i pravosuđa, valja napomenuti da traje suđenje Branimiru Glavašu. Za ratne zločine počinjene prije 30 godina.
