Pokušali su nas pokopati, ali nisu znali da smo sjemenje – piše na transparentu na kojem je nacrtana kriška lubenice. Istu je poruku, ali drugačijim rukopisom ispisanu, prije nekoliko dana na Noćnom maršu u Zagrebu nosila jedna djevojka. Oblačno je nedjeljno jutro, 10. marta, skoro će podne. Ispred izraelske ambasade na Peščenici okupilo se dvjestotinjak ljudi. Neki na mobitelima gledaju videozapise koji kruže društvenim mrežama, u kojima se Palestinci pripremaju za ramazan među ruševinama. Mikrofoni su spremni za govore, Inicijativa za slobodnu Palestinu danas ovdje od izraelske i hrvatske vlade traži zaustavljanje kopnenog napada na grad Rafu, trenutno jedino utočište za oko milijun i pol izbjeglih i prognanih Palestinaca u pojasu Gaze.
- Rafa je jedino mjesto gdje su ljudi imali nekakvu šansu preživljavanja. Invazija bi bila eskalacija genocida koji je posljednjih pet mjeseci potpuni pakao - govori okupljenima Amer Šam, odvjetnik rodom iz Palestine i član inicijative.
Ljude u Rafi i drugim dijelovima Gaze sustavno se izgladnjuje, a naročito su stravični nedavni napadi na konvoje humanitarne pomoći. Dok su palestinske izbjeglice stajale u redu za brašno, izraelska je vojska na njih pucala, ubila više od 120 ljudi i ozlijedila oko tisuću.
- Sada im prijeti neviđena nepravda. Da ni krivi ni dužni umru od gladi ili metka, bez mogućnosti da pobjegnu. Stjerani u kut, bez izlaza. Kopneni napad na Rafu bio bi nezamisliv masakr, genocid kolosalnih razmjera. Ako Netanjahu i njegovi krvožedni ministri dobiju ono što žele, zastrašujuće je i izgovoriti, to će biti početak kraja Palestinaca i Palestine - kaže Ben Berković, također član Inicijative za slobodnu Palestinu.
Kao i na prethodnim prosvjedima, inicijativa traži hitan prekid vatre u čitavom pojasu Gaze i nesmetan ulaz humanitarne pomoći na to područje. Traže i prestanak izraelske okupacije i rad na stalnom miru, a ne samo primirju. Podsjećaju da je prošlo više od 40 dana otkad je Međunarodni sud pravde pred Izrael postavio zahtjev sprečavanja genocida. Ubojstva, bombardiranja, izgladnjivanje i razni oblici mučenja od tada su poprimili samo ozbiljniji oblik i stravičnije razmjere.
- Pojas Gaze i dalje je izložen genocidnom izgladnjivanju, napadima i ubijanju, protjerivanju te ostalim genocidnim zločinima. Humanitarno pravo najstrože zabranjuje takvo vojno djelovanje koje jasno stremi napadu na civile, a u ovom slučaju njihovom potpunom uništenju - kazuje okupljenima odvjetnica Zrinka Golubić.
Dodaje kako bi vlade SAD-a, Njemačke i mnoge druge, uključujući hrvatsku, morale prekinuti politiku sudioništva i spriječiti daljnje počinjenje genocida na okupiranim palestinskim teritorijima.
- Za Hrvatsku to znači da našoj vladi moramo otežati održavanje odnosa s Izraelom. Ne možemo prihvatiti nikakve političke ili ekonomske veze s ovim genocidnim okupatorom. Moramo osigurati da naš aktivizam stvori pritisak na hrvatske odnose s Izraelom, SAD-om i Europskom unijom - zaključuje Amer Šam.
Okrećemo se nalijevo i udesno, promatramo pažljivo sve okupljene na prosvjedu. Među njima ni ovoga puta, kao ni na većini prosvjeda koje je od oktobra organizirala Inicijativa za slobodnu Palestinu, nema prepoznatljivih lica iz domaćih političkih stranaka. O desnici nema potrebe da govorimo, ali među prisutnima nema ni parlamentarne ljevice. Na ovom je prosvjedu to naročito upadljivo zato što su deset dana ranije, na okruglom stolu održanom 1. marta u Saboru, pojedini saborski zastupnici najavili da će se više angažirati oko te problematike. Podsjetimo, okrugli stol pod nazivom "Humanitarna katastrofa u Gazi – kako RH može doprinijeti hitnom prekidu vatre" organizirali su Inicijativa za slobodnu Palestinu, Radnička fronta, Možemo! i SDP. Od stranačkih predstavnika na njemu su govorili Katarina Peović, Jelena Miloš, Sandra Benčić i Ivan Grdešić (Grdešić je odmah istaknuo da je zapravo SDP-ovac u penziji). Na okrugli stol su bili pozvani i predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ali se pozivu nisu odazvali.
Sumirano, SDP-ove pozicije oko Palestine na tom događanju zapravo nismo imali priliku čuti, a Miloš, Benčić i Peović potrošile su većinu svojih izlaganja kako bi se pravdale da su njihove stranke u zadnjih pet mjeseci ipak nešto napravile. Nabrajale su tako sve svoje dosadašnje angažmane oko Gaze, za one koji tih par objava na društvenim mrežama i govora u Saboru dosad nisu stigli upratiti. Benčić je dio svojih minuta podredila i tome da ponovi da "govorimo o režimu Benjamina Netanjahua, a ne o Izraelu čitavom, a još manje o Židovima", i konstatirala da je dobro da se na ljevici organizira razgovor o Gazi i potiče Vladu na stav jer se "ljevici antisemitizam sigurno ne može pripisati". Ispalo je tako da je glavna briga može li nam se ili ne pripisati antisemitizam, tj. da se Možemo! koprca u narativu koji je valjalo razmontirati prije pet mjeseci, a ne se u njega ukalupljivati i nakon više od 30 tisuća ubijenih civila u Gazi. Jedini konkretniji potez tijekom okruglog stola bila je najava Miloš da će Možemo! tražiti da Hrvatska i EU priznaju Palestinu kao samostalnu i neovisnu državu te da će taj zahtjev biti dio programa stranke za europske i nacionalne izbore. Kazala je i da je nužno povećati pritisak oporbe i javnosti da se Vlada i institucije EU-a nedvosmisleno izjasne i traže trajni prekid vatre u Gazi. "Hrvatska vlada mora jasno reći da traži trajni prekid vatre, da je napad na Rafu neprihvatljiv, da je bombardiranje i ubijanje civila ratni zločin", konstatirala je Miloš.
Zašto se onda ni ona, ni itko drugi iz vrha Možemo! nije ukazao na prosvjedu ispred izraelske ambasade? Kako se točno planira povećati pritisak opozicije na hrvatsku i izraelsku vladu i institucije EU-a? Što treba očekivati kao sljedeći potez parlamentarne ljevice – još jedan okrugli stol u Saboru za par mjeseci (ovisno o tome kako prođu izbori)?
Kamo sreće da se Možemo! ozbiljno zauzeo i oznojio oko te problematike, kako to predstavlja Mira Bićanić u recentnoj seriji islamofobnih tekstova na portalu Autograf.hr! U stvarnosti se čini da ostajemo u kategoriji puzajućih parlamentarnih mrvica, a Vlada RH sama od sebe sigurno neće mijenjati dosadašnju praksu podržavanja genocida u Gazi. To je posve jasno i iz odgovora koje smo dobili iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) – nakon prosvjeda ispred izraelske ambasade pitali smo ih kako komentiraju najavu izraelskih vlasti da će uskoro pokrenuti kopneni napad na Rafu, jedino preostalo utočište u pojasu Gaze.
"RH dosljedno ističe prioritet zaštite civila u svim sukobima skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. Od početka sukoba Izraela i Hamasa, nakon Hamasovog terorističkog napada na Izrael 7. listopada 2023., koji je doveo do eskalacije na Bliskom istoku, RH je osudila teroristički napad na civile u Izraelu, traži oslobođenje svih još uvijek zatočenih talaca te poštivanje međunarodnog prava, posebno međunarodnog humanitarnog prava, dok zaštitu civila smatra neupitnim prioritetom, kao i dostavu humanitarne pomoći stanovništvu", odgovorili su nam iz ministarstva.
Nismo tražili neodgovor i lekciju iz povijesti koja počinje 7. oktobra, ali to smo dobili. Na pitanje koje su konkretne korake poduzeli od oktobra naovamo da bi se zaustavilo ratovanje u Gazi, iz MVEP-a su izlistali nekoliko uplata humanitarne pomoći poslanih na račune različitih međunarodnih humanitarnih organizacija, od kojih je zadnja bila 11. januara. Naveli su i da RH, "kao i EU u cjelini", zagovara "obnovu političkog procesa rješavanja izraelsko-palestinskog sukoba s konačnim ciljem stvaranja dviju država, izraelske i palestinske".
"Blizu smo", reče američki predsjednik Joe Biden o prekidu vatre u Gazi dok liže sladoled. E pa tako nekako teče i velebni proces zagovaranja dvodržavnog rješenja već desetljećima.
I za kraj, MVEP smo pitali smatraju li zločine u Gazi genocidom, i zašto da ili ne. "Na pitanje je li tijekom Hamasova napada na Izrael i djelovanja izraelske vojske u Pojasu Gaze došlo do kršenja međunarodnog prava te ako da, koja je kvalifikacija tih djela, pitanje je na koje bi odgovor mogli dati isključivo nadležni međunarodni sudovi", glasi njihov odgovor.
Osim što očito vole preformulirati (prehamasirati) novinarska pitanja, iz MVEP-a ni da spomenu da su neki sudovi već nešto kazali na tu temu. Valjda hoće reći da pravorijek još nije konačan. Nastavi li tako dalje, od konačnog ćemo dočekati samo rješenje "palestinskog pitanja" potpunim brisanjem naroda Gaze s lica zemlje. Taj proces desnica na vlasti dosljedno amenuje, a parlamentarna kvaziljevica oko njega mlitavo meandrira.
Na primjeru Palestine sve je jasnije, ako već i nije bilo prije, da parlamentarna ljevica nije ni početak ni kraj lijevog političkog organiziranja. Pritiskati ih i dalje treba, ali loše nam se piše ako sve karte bacamo na taj stol.
