Četvrta Velika skupština Srpskog narodnog vijeća (SNV) održana je zadnjeg dana aprila u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a vodeći ljudi Hrvatske i Srbije, srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji s nje su uputili brojne poruke u cilju jačanja dobrih odnosa dvaju naroda, Srba i Hrvata, dviju država, Hrvatske i Srbije, te dviju manjina koje u njima žive. Delegati i delegatkinje aklamacijom su prihvatili Deklaraciju o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj, a osim o aktualnom položaju srpske zajednice govorilo se i o zadacima koje bi u svrhu poboljšanja njenog položaja trebalo izvršiti u narednih pet godina. Važnost Velike skupštine svojim su dolaskom potvrdili i predsjednici vlada, Andrej Plenković i Ana Brnabić. Ne prvi put u ovoj godini, manifestacija u organizaciji manjinske organizacije bila je i kanal za poboljšanje odnosa dviju država.

Predsjednik SNV-a i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac naglasio je da je trajna obaveza srpskih manjinskih vijeća i organizacija razvoj sredina u kojima žive pripadnici srpskog naroda, posebno u najmanje razvijenim općinama.

- Naša je obaveza da svako dijete živi u sredini koja ima vodu i struju, održavane javne puteve i uspostavljen javni prijevoz, da budu što manje razlike između Korenice i Lapca ili Gospića i Gračaca. Država i obrazovni sustav trebaju raditi na destigmatizaciji, razvijanju školskih programa koji će ići prema djeci koja će uz učenje srpske političke historije stjecati vještine odgovornih i angažiranih članova društva - kazao je Pupovac.

Istaknuo je značenje kulturno-umjetničkih programa u tim sredinama, potrebu jačanja učenja srpskog jezika i ćirilice, ali i razvoj neformalnog obrazovanja, od učenja francuskog ili njemačkog jezika u malim sredinama do upoznavanja s umjetnom inteligencijom.

Hrvati i Srbi upućeni su jedni na druge u svom viševekovnom trajanju – naglasila je Ana Brnabić i dodala da dva naroda jesu i moraju biti jamac mira, stabilnosti i prosperiteta ovog dijela Evrope

Premijer Plenković ustvrdio je da je Vlada, koja u srpskoj manjini ima stabilnog partnera, u zadnjih sedam godina ostvarila napredak u rješavanju pitanja civilizacijskog standarda, dok su "Srbi dali velik doprinos u ostvarenju hrvatskih strateških ciljeva, među kojima su ulazak u eurozonu i šengenski režim". Podsjetio je da u njegovom drugom mandatu Hrvatska rješava neka bitna pitanja za srpsku zajednicu.

- Dogovorili smo elektrifikaciju, uređenje vodne i komunalne infrastrukture, snaženje obrazovnog sustava, zaštitu kulturnih prava i političko sudjelovanje na svima razinama. No imamo još puno zadataka pred sobom - rekao je premijer i pozvao predstavnike srpske zajednice da zajedno grade otvoreno i tolerantno društvo.

Premijerka Srbije Ana Brnabić konstatirala je da su odnosi Srbije i Hrvatske opterećeni brojnim pitanjima, nerazumijevanjima, neslaganjima, dubokim ranama i velikim nepovjerenjem, "toliko da niti jedan naš posjet Zagrebu ili bilo koji posjet hrvatskih dužnosnika Srbiji nije bio samo običan posjet, već uvijek nešto više od toga".

- Zato želim da to budu samo obični posjeti koje ćemo iskoristiti za razgovor o svim otvorenim pitanjima i temama koje su važne za budućnost, za sve naše građane i za čitavu našu privredu - rekla je Brnabić.

Prije dolaska na Veliku skupštinu sastala se sa svojim hrvatskim kolegom Plenkovićem u Banskim dvorima. Dvoje premijera je razgovaralo o ponovnoj uspostavi željezničkog prometa između Beograda, Zagreba i Ljubljane i o svim otvorenim pitanjima.

- Hrvati i Srbi upućeni su jedni na druge u svom viševekovnom trajanju - naglasila je Brnabić i dodala da dva naroda jesu i moraju biti jamac mira, stabilnosti i prosperiteta ovog dijela Evrope.

U tom smislu podsjetila je na ovogodišnji kvalitetan iskorak prije svega zahvaljujući Miloradu Pupovcu i ministru za ljudska i manjinska prava u Vladi Srbije Tomislavu Žigmanovu. Njih su dvojica početkom godine potpisala Deklaraciju o suradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije. Odmah potom uslijedio je Božićni prijem SNV-a na kojem je bio i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu sastali su se premijer Plenković i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a hrvatski inoministar Gordan Grlić Radman krajem januara posjetio je Suboticu, gdje se susreo s kolegom Dačićem.

- Radit ćemo na tome da se ove godine održe političke konzultacije ministarstava vanjskih poslova naših dviju zemalja - najavila je Ana Brnabić.

Jasna Vojnić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Gošća na Velikoj skupštini bila je i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Jasna Vojnić. Istaknula je da su dvije manjinske zajednice kao spojene posude.

- Ako se poveća dobro jednima, i drugi to osjete. Ako se izlije žuč, također. Ako se bude prelijevalo samo dobro, naše zemlje bi mogle osjetiti kako su manjine zaista poseban začin. Za to nije puno potrebno, kontinuirani bilateralni susreti na vrhu, cjelovita politička participacija, konstruktivne politike priznanja, redovite vijesti na javnom servisu, borba protiv govora mržnje, nezapriječeno i kvalitetno obrazovanje i slobodno izjašnjavanje - kazala je Vojnić, dodajući da su popisi stanovništva sa sličnim ishodima za obje zajednice pokazali da se još više moraju držati zajedno.

Naime, i Srbi i Hrvati izgubili su u proteklih desetak godina po trećinu stanovnika. Srbi u Hrvatskoj spali su sa 186.633 na 123.892 stanovnika, dok su Hrvati u Srbiji sa 57.900 stanovnika spali na 39.107 njih.

- Neizvjesna je ekonomska situacija, naročito u područjima u kojima žive Hrvati. Isključeni su iz procesa donošenja odluka i utjecanja na odluke, napose u lokalnim zajednicama - izjavio je novinarima Žigmanov, dodavši da su u Srbiji samo albanska, bošnjačka i romska zajednica zabilježile rast broja pripadnika.

Ključni pomak prema poboljšanju odnosa dogodio se zahvaljujući zajedničkim nastojanjima predstavnika dviju manjina; to je hvalevrijedno, ali predstavnici manjina ne bi trebali snositi glavnu odgovornost za unapređenje međudržavnih odnosa – ocjenjuje Božo Kovačević

Razloge za pad broja Hrvata u Srbiji – osim zbog umiranja i odlazaka iz zemlje, prije svega u EU, u čemu im pomažu i hrvatski pasoši jer se vode i kao državljani Hrvatske, kao i zbog ustezanja u izjašnjavanju – mnogi vide i u negativnoj kampanji uoči i tokom popisa kojom se Hrvate nastojalo nagovoriti da se izjasne kao Šokci i Bunjevci. Zato je Jasna Vojnić i rekla da su brojke očekivane, ali nerealne, jer u Srbiji živi više Hrvata nego što je pokazao popis, ali su se izjasnili drugačije. Svaka sličnost sa Srbima u Hrvatskoj i okolnostima njihovog popisivanja je, hajde da to tako kažemo, slučajna.

Žigmanov je naglasio da su predstavnici Hrvata u Srbiji ohrabreni porukama dvoje premijera o odgovornom pristupanju otvorenim pitanjima.

- Svijest o osjetljivosti i potreba da se ista na pozitivan način razriješi otvorila je novu nadu kada je u pitanju perspektiva hrvatsko-srpskih odnosa. Kroz institucionalnu komunikaciju rješavane tih osjetljivih pitanja, poput nestalih u Domovinskom ratu, na koncu će voditi pozitivnom ishodu - ocijenio je Žigmanov.

Poboljšanju odnosa trebao bi doprinijeti i najavljeni posjet Plenkovića Hrvatima u Srbiji u drugoj polovici juna, kada bi mu, osim HNV-a, domaćin trebala biti i premijerka Brnabić.

- Uzlazni trend komunikacije i suradnje između dviju država imat će za posljedicu pozitivno razrješavanje svih otvorenih pitanja, stvaranje stabilnih odnosa između dviju država, a onda i dvaju naroda - ističe Žigmanov.

Posljednjih mjeseci očito se štošta događa u odnosima između susjednih zemalja i naroda.

- Činjenica da je premijerka Srbije posjetila Zagreb je, pretpostavljam, znak poboljšanja odnosa. Najavljeni posjet premijera Plenkovića Srbiji trebao bi biti daljnji korak u unapređenju odnosa, iako je jasno da se sami posjeti, ako nam nije poznat sadržaj, ne mogu jasno ocijeniti. Postoje stanoviti problemi u odnosima između naših zemalja, odnosno problemi u načinima komunikacije između službenih predstavnika, a u taj kontekst treba staviti i Republiku Srpsku jer se neke političke poruke koje se tiču cijele regije mogu čuti i s te strane - ocjenjuje za Novosti vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.

Tomislav Žigmanov (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)

- U Srbiji su poduzeti koraci radi poboljšanja statusa hrvatske manjine, što je svakako hrvatskoj strani znak da se može raditi na daljnjem poboljšanju odnosa. Ali ako te odnose sagledamo u širem kontekstu, a to je kontekst EU-a, vidimo da je u tom pogledu došlo do zastoja. Ne otvaraju se nova poglavlja u pregovorima između EU-a i Srbije, a neotvaranje tih poglavlja tiče se i odnosa Hrvatske i Srbije. Po mom mišljenju, Hrvatska bi trebala učiniti sve da bilateralni odnosi ne budu prepreka daljnjoj integraciji Srbije u EU, ali je jasno da je ključna prepreka toj integraciji odnos Srbije prema Ruskoj Federaciji. Jasno je da svaka suverena država treba imati punu slobodu definiranja svojih odnosa s drugim državama, ali ako neka zemlja želi postati članica EU-a, onda mora poštovati njena pravila. Ona su trenutno takva da se od Srbije očekuje da promijeni svoje odnose prema Rusiji. Na to Hrvatska ne može utjecati, ali ako Srbija prevlada tu prepreku koja je problem u odnosima Beograda i Brisela, onda Hrvatska može uskočiti pružajući svu potrebnu pomoć radi olakšavanja svih preuzetih obaveza - ističe Kovačević.

Ipak, sa stajališta običnog čovjeka odnosi su dobri, postoje ekonomska i trgovinska razmjena, normalno se putuje, jačaju turizam i kulturna razmjena.

- To su sve dobri znakovi na osnovu kojih bi i političari trebali učiti; ako u odnosima građana tih dviju država nema problema, onda i političari trebaju učiniti sve da barem neki problemi koji postoje na najvišoj komunikaciji budu riješeni. Kulturna razmjena je sve intenzivnija, i moglo bi se reći da je kulturni utjecaj Srbije znatno ojačan popularnom kulturom, novokomponiranom narodnom glazbom i sličnim žanrovima koji su sve popularniji i u najmlađoj populaciji - kaže nam Kovačević.

Dodaje da je jasno da treba poticati razvoj normalnih odnosa između svih kategorija građana, a jedan od pametnijih koraka bilo bi ukidanje carinskih barijera za izdavačku djelatnost. Ljudi u Hrvatskoj mogu bez prijevoda čitati srpske, bosanske i crnogorske knjige, a to vrijedi i obrnuto. Kovačević se osvrnuo i na ulogu manjina u procesu ukupnog poboljšanja odnosa dviju zemalja.

- Ključni pomak prema poboljšanju odnosa dogodio se zahvaljujući zajedničkim nastojanjima predstavnika dviju manjina; to je hvalevrijedno, ali predstavnici manjina ne bi trebali snositi glavnu odgovornost za unapređenje međudržavnih odnosa. Svakoj državi bi trebalo biti na čast da što bolje riješi status manjina kod sebe, bez obzira na postojanje manjina u drugima - smatra on.

Dakle, neovisno o postojanju hrvatske manjine u Srbiji, interes je Hrvatske da poboljša status srpske i drugih manjina kod sebe, kao što bi i Srbija trebala raditi na daljnjem unapređenju položaja manjina koje u njoj žive. U pogledu Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj učinjeni su neki vrlo vidljivi pomaci, što pokazuje da oni koji nisu bili skloni unapređenju odnosa nisu bili u pravu. A kao što je obaveza Srbije da pomaže hrvatskoj zajednici, i obaveza Hrvatske je da pomaže onoj srpskoj.

- Za zemlju koja je već deset godina članica EU-a sramotna je činjenica da postoje naselja koja nisu elektrificirana ili da je u potpunosti zakazala obnova nakon potresa na područjima gdje žive Srbi, ali i drugi građani. Time se Hrvatska ne može ponositi. Ali, kako sam rekao, dvije manjine u posljednje su vrijeme znatno doprinijele poboljšanju odnosa dviju država. Neovisno o toj bilateralnoj komponenti, svakoj državi koja se želi brinuti o blagostanju svojih građana i koja inzistira na demokratskoj ravnopravnosti svih građana u interesu je da unapređuje društveni položaj manjina - zaključuje Kovačević.

 

Iz Deklaracije o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj

Premda je broj Srba u Hrvatskoj smanjen na 124.000 i premda su, kao što smo vidjeli u proteklih 25 godina, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina, sudjelovali u ostvarivanju njezinih strateških nacionalnih interesa, za Hrvatsku je i dalje ozbiljan izazov potpuno prihvaćanje i priznavanje Srba u vjerskom, kulturnom, obrazovnom, jezičnom, ekonomskom i političkom smislu.

Govor netolerancije i govor mržnje, kao i otvoreno manifestiranje neprijateljstva prema SPC-u, političkim predstavnicima Srba, ćiriličnom pismu i sjećanju na historijsko stradanje Srba u vrijeme NDH ozbiljni su izvori njihovih strahova i osjećaja neslobode u iskazivanju pripadnosti srpskom narodu i njezinu prenošenju na mlade naraštaje. Vlada i predstavnici Srba i drugih manjina vidljivo su doprinijeli smanjenju intenziteta tih vrsta govora i stvaranju zakonskih osnova za neku vrstu sankcioniranja. Međutim, sasvim je sigurno da obrazovne i medijske politike Hrvatske do sad nisu dale dovoljan doprinos da se to promijeni, pa bi zbog toga u svojem djelovanju trebale biti podešene tako da to mijenjaju.

Životne sredine u kojima su Srbi historijski nastanjeni najnerazvijenije su u Hrvatskoj, do jučer bez struje, a danas značajan dio bez vodovoda i bez održavanih i obnavljanih puteva i cesta. Prvih deset najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj i dalje su općine u kojima su Srbi većina. Dosadašnji napori i nas i Vlade da se tim sredinama osiguravaju veća sredstva za obnovu komunalne i socijalne infrastrukture, kao i za razvoj OPG-ova i obrta donijeli su određena poboljšanja. No potrebno ih je povećati i ubrzati. Potrebna su višestruka povećanja ulaganja i obogaćenja programa, na primjer u izgradnji turističkih kapaciteta i uslužnih djelatnosti, poput domova za starije i nemoćne.