U manje od godinu dana bili ste koautorica izložbe o 70 godina SKD ‘Prosvjete’ i autorica izložbi ‘Sjaj bolje prošlosti - ikonostasi 18. vijeka na prostoru sjeverozapadne Hrvatske’‘ i o 200 godina srpskog školstva u Zagrebu. kakva su vaša iskustva s izložbama?
Nakon iskustva rada na ove tri izložbe mogu reći da smo na neki način zatvoreni u krug zajednice. Nešto o izložbama prenosi se u medijima u Srbiji, ali u principu mediji u Hrvatskoj osim ‘Prizme’ i emisija sličnog tipa ne pokrivaju naše aktivnosti. Izložba o historijatu ‘Prosvjete’ bila je izložena lani u Glini u vrijeme održavanja proslave 70 godina od osnivanja društva i u našoj biblioteci u Zagrebu. Izložba o ikonostasima koja je bila izložena u Biblioteci ‘Prosvjete’ u Zagrebu završena je prije nešto više od mjesec dana, a u dogovoru s gradskim i županijskim vijećima srpske nacionalne manjine u Koprivnici i Bjelovaru, planiramo gostovanje izložbe. Na tome se radi i još nema konkretnih datuma. Izložba o srpskom školstvu koja je sada izložena u biblioteci sigurno će putovati. Pokušat ćemo nešto dogovoriti s Hrvatskim školskim muzejom jer im je ta tema zanimljiva, ali imaju malo podataka o njoj, pa bi htjeli vidjeti ono što sam uspjela pronaći po raznim ustanovama. A sigurno će gostovati u Beogradu.
Kakvu suradnju imate s državnim ustanovama oko dobivanja dokumenata i drugih eksponata potrebnih za izložbe?
Suradnja je vrlo korektna. Naša građa vezana za kulturu i historiju Srba u Hrvatskoj je razasuta po raznim institucijama. U Narodnoj sveučilišnoj knjižnici gdje se nalazi naša najvrednija građa - stare knjige i rukopisi, ima problema jer ta građa nije kao ostale knjige zavedena u preglednicima, bilo na listićima ili na internetu, pa je teže doći do informacije o postojanju tih knjiga i rukopisa. Sve druge institucije, Hrvatski državni arhiv, Državni arhiv u Zagrebu, Hrvatski školski muzej, bile su vrlo susretljive i dale su građu kojom raspolažu bez probleme.
Koliko u navedenim tim ustanovama ima građe vezane uz Srbe u Hrvatskoj?
Hrvatski državni arhiv ima najviše građe, a tu treba spomenuti i Hrvatski povijesni muzej koji je preuzeo svu građu od Muzeja Srba u Hrvatskoj. U zadnjih nekoliko dana čuli smo vijesti da bi Povijesni muzej stare knjige i sve što su od knjiga dobili od Muzeja Srba, predali biblioteci Prosvjete, ali ništa još nije potvrđeno. U svakom slučaju, u Povijesnom muzeju imaju vrlo ograničene arhivske kapacitete čuvanja zbog čega bi pristali da predaju dio fonda.
Koliko je očuvana crkvena i narodna baština u širem rejonu Bjelovara ili Koprivnice?
Bjelovarski kraj je za vrijeme rata bio manje izložen razaranjima, tako da je po crkvama sačuvana vrijedna sakralna baština, a tu mislim na ikone i ikonostase. Nešto od tih ikonostasa, nastalih u druge polovini 18. vijeka, moglo se vidjeti na izložbi. Oni su u lošem stanju, izloženi su propadanju i malo se radi na njihovoj restauraciji. Zapravo, sve izložbe koje smo radili imaju prosvjetiteljsku ulogu ukazivanja na stanje baštine Srba u Hrvatskoj i poticanja službenih institucija da nešto poduzmu.
Da li je moguće napraviti izložbu o Srbima sjeverno od Save, prije svega u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i koliko bi to napora zahtijevalo?
Svakako da bi, ali u suradnji s institucijama iz Srbije, a tu mislim na Muzej SPC, Maticu srpsku, Arhiv SANU i druge institucije. To bi bila kapitalna i vrlo značajna izložba u koju bi se mogao uključiti veliki krug suradnika iz Hrvatske i Srbije, ali bi trebala imati i svu moguću podršku srpske zajednice i hrvatske države.
Kako ocjenjujete suradnju Prosvjete i SPC-a u svom domenu?
Dolaskom novog mitropolita Porfirija suradnja se intenzivirala i vrlo je korektna. Prilikom istraživanja za izložbu o ikonostasima, vrata svih crkava su bila otvorena, imala sam slobodan pristup, suradnju lokalnih sveštenika i blagoslov mitropolita. Uostalom, ovakvom suradnjom pomažemo u očuvanju sakralne baštine SPC-a, a time i identiteta Srba u Hrvatskoj.
