Po dugo iščekivanom izlasku iz HTV-ova bunkera, prva epizoda dokumentarne serije "NDH" autora Hrvoja Klasića i Miljenka Bukovčana u osnovi nam je ponudila sliku Jugoslavije između dva svjetska rata. Iako je naslovljen "Između dva atentata", naime, onog na hrvatske poslanike u beogradskoj skupštini i onog na kralja Aleksandra Karađorđevića, netom emitiranim uvodnim dijelom zahvaćeno je ustvari bitno duže razdoblje od naznačenih šest godina. Bez namjere da unaprijed podvučemo crtu ispod čitavog 12-epizodnog rada, međutim, baš ćemo zbog spomenute obuhvatnosti već sad iznijeti primjedbu na jedan zacijelo važan nedostatak viđenog početka serije.
Nije pritom riječ o selekciji govornika, zasad gotovo isključivo povjesničara i apsolutno isključivo muškaraca, mada bi se za par njih itekako moglo pozvati na apriorni oprez, nego je posrijedi totalno isključenje komunista iz priče. Netko će reći da to nije serija o njima, ali nije ni o HSS-u, pa mu je svejedno s razlogom posvećen značajan dio minutaže, jer bez njega nema ni potpunijeg konteksta doba u kojem i zbog kakvog na historijsku scenu stupaju ustaše. E nema ni bez komunista, a da bismo lakše predočili njihov izborni rejting u godinama nakon Prvog svjetskog rata, na trenutak ćemo se poslužiti usporedbom s aktualnim našim zeleno-lijevima, dabome bez povlačenja daljnjih paralela.
Probajmo sad zamisliti službenu zabranu te koalicije, kao i mandata njezina zagrebačkog gradonačelnika, i to nakon lanjskih parlamentarnih i prošloproljetnih lokalnih izbora pa kroz daljnjih četvrt stoljeća, zapravo sve dok se ne pobrinu oružano za drukčiji pravni okvir. Upravo to je počinjeno nad Komunističkom partijom Jugoslavije već od 1920. godine, ali ona nije ugasila djelovanje, nego prešla u ilegalu odakle je nastavila s aktivnostima, s vremenom sve intenzivnijim i širim. U godinama dok su ustaše tek osnivane, recimo, ubijeno je onih nam nekoć čuvenih sedam sekretara SKOJ-a, a nešto kasnije naš komunistički pokret daje nacionalno-proporcionalno, na svjetskoj razini, najveći broj interbrigadista u Španjolskom građanskom ratu.
Ne samo da u prvoj epizodi serije "NDH" nije primjerice to navedeno, nego je izostao i spomen opsežnog komunističkog rada u sindikatima, sportskim društvima i ženskim inicijativama, ili sličnim društvenim žarištima, koji će rezultirati nebrojenim štrajkovima i drugim burnim i krvavim političkim akcijama. No javni život tajne partije je nezaobilazna činjenica tih decenija u Jugoslaviji i Europi, što se u epizodi trokratno svodi na jednu usputnu difamaciju o zatvorskoj suradnji s ustašama, kratko stvaranje dojma da su komunisti nastali od lijevih HSS-ovaca, i dodatni brzi falsifikat o stavu KPJ za federativno uređenje buduće Jugoslavije tek od sredine 1930-ih.
Takvih par minuta posvećenih komunistima, kao da se radi o statistima epohe, simptomatično je za danas rašireno potiskivanje njihove uloge, dok ustaštvo sa svojim fašizmom i ovisnošću o vanjskim gospodarima ipak donekle zadobiva status legitimne političke alternative. Neobaviješteni gledatelji serije, kakvih će ohoho biti, mogu zasad misliti da su ustaše bili najljući nositelji otpora kraljevskoj satrapiji, a o kapitalizmu da ne govorimo, jer se ni u ovoj epizodi suštinski ne govori; ustaše ni u snu nisu imali ništa protiv njega, od osnutka su antikomunistički. No ako najbitnije od prešućenog bude u skorim nastavcima sanirano, možda je greška samo do montaže, ili će se komunisti pojaviti tek u reduciranom obličju antifašista u Drugom svjetskom ratu.
