U rusko-ukrajinskom ratu iscrpljivanja posljednjih je mjeseci do izražaja došla premoć Moskve. U krvavom i sporom, ali neprestanom napredovanju ruska vojska ostvarila je značajne taktičke uspjehe, započevši osvajanje Časivog Jara i okolice Torecka. Pad strateški važnih gradića ugrozio bi Kostjantinjivku te Kramatorsk i Slovjansk, posljednju veću urbanu cjelinu u ukrajinskim rukama u Donbasu. Još je opasniji južniji prodor prema Pokrovsku.
Ruske snage trenutno su od ključnog logističkog središta udaljene petnaestak kilometara. Nastavak njihovog napredovanja narušio bi obranu cijelog tog dijela fronte, a Vladimira Putina približio završetku osvajanja Donbasa kao makar utješnom cilju njegove agresije. Istovremeno će jačati pozivi na pregovore i zaleđivanje rata, kako na zapadu – čija je financijska i vojna pomoć dovoljna da Ukrajini omogući preživljavanje, ali ne i pobjedu – tako i u samoj zemlji. Prema nedavnim anketama više od polovice Ukrajinaca podupire pregovore. Znatna većina odbija teritorijalne ustupke te ograničenja vanjskopolitičko-sigurnosnog svrstavanja, ali ni to više nije tabu.
U ovom svjetlu treba promatrati munjeviti prodor ukrajinskih snaga u samu Rusiju. Nakon što je u proljeće 2022. poražena u pokušaju da zauzme Kijev i veći dio Ukrajine, Rusija se koncentrirala na osvajanje ukrajinskog jugoistoka te stotine i stotine kilometara granice neoprezno ostavila relativno nezaštićene, arogantno vjerujući da protivnik nema snage i hrabrosti da ih ugrozi. Ukrajinsko zapovjedništvo smiono je iskoristilo priliku, pa su deseci naselja u Kurskoj oblasti pali pod ukrajinsku kontrolu, vjerojatno stotine slabo pripremljenih vojnika su zarobljene, a do 14. kolovoza evakuirano je gotovo dvjesto tisuća izbjeglica. Prizori su za Putina krajnje neugodni: osim što ga je pred čitavim svijetom ponizila zemlja koju je namjeravao okupirati, lajtmotiv njegove vladavine je sigurnost koju navodno garantira ruskim građanima – a uslijed njegove politike oni sada bježe unutar vlastite zemlje. Prema neimenovanim kijevskim funkcionarima, cilj operacije upravo i jest bila destabilizacija Rusije.
No napad podrazumijeva velike rizike i za Kijev, koji je prema procjenama u Kursku oblast upao s možda deset-petnaest tisuća vojnika. Nedovoljno i za zadržavanje svega zauzetog, kamoli za veću operaciju. Za potrebe ofenzive iskorištene su dragocjene rezerve, kao i neke od sposobnijih postrojbi iz Donbasa. Ideja ukrajinskog napada očito je bila olakšati situaciju u rajonima Torecka i Pokrovska prisiljavanjem Rusa da tamošnje formacije prebaci u obranu Kurska. No Rusija je odande zasad povukla tek manje formacije te ukrajinski prodor nastoji obuzdati pričuvnim postrojbama te premještanjem s drugih dijelova fronte. Vlastite napadne operacije i dalje su prioritet. Ukrajina je rusku vojsku taktički briljantnom operacijom osramotila, no pitanje je što dalje. I da zadrži osvojenih tisuću, Rusija s Krimom kontrolira preko 110 tisuća kvadratnih kilometara Ukrajine.
Rat se dobiva slamanjem neprijateljske moći, pisao je Carl von Clausewitz – i istaknuo da se moć ne sastoji samo u sumi raspoloživih sredstava, nego i u snazi volje, koja uvelike ovisi o motivaciji. Volodimir Zelenski, njegov glavni general Oleksandr Sirski i ukrajinska vojska očito nisu spremni pristati na Putinove uvjete okončanja rata, koji znače predaju i neokupiranih dijelova oblasti koje je Rusija pripojila te odricanje od pristupanja NATO-u. Uvelike PR-uspjeh u Kurskoj oblasti podigao je moral ukrajinskog društva, a ojačat će i zapadni zagovornici naoružavanja Ukrajine, kako bi joj se omogućilo da sličnim, ali mnogo većim manevarskim operacijama oslobodi veliki dio zemlje. Ni Putinu ne pada na pamet popustiti – najavio je da će Ukrajina "požaliti", a "mirovnu ponudu" povukao. Nagađa se da bi ga debakl mogao ponukati na novu mobilizaciju, unatoč unutarnjim rizicima. Izgleda da su zaraćene strane još uvijek daleko od spremnosti na stvarne pregovore i ozbiljne kompromise. Iako je ukupan broj poginulih vjerojatno premašio dvjesto tisuća, borba volja se nastavlja – a s njom i masovno ubijanje.
