Krajem maja i početkom juna, po prvi put će u finalima evropskih nogometnih takmičenja igrati klubovi iz jedne države, od kojih čak tri dolaze iz istoga grada. Sudionici engleskog Premiershipa Arsenal i Chelsea nastupaju u finalu Lige Europa, dok će se za titulu Lige prvaka boriti Liverpool i Tottenham.
Time je potvrđena trenutna financijska i kadrovska nadmoć tamošnje lige, osnovane nakon reforme natjecanja 1992. godine. Redizajnu engleskog nogometa prethodila je petogodišnja suspenzija iz evropskih klupskih natjecanja zbog smrtonosnih nereda na briselskom Heyselu, kada je u finalu Kupa prvaka 1985. godine između Juventusa i Liverpoola, poginulo 39 talijanskih navijača. Traume je ostavila i katastrofa na Hillsborrough stadionu u Sheffieldu 1989. godine sa 96 poginulih. Nakon toga, nastala je potreba za temeljitom promjenom stanja na tribinama i na terenima.
Neredi su zaustavljeni, a novi Premiership potvrdio je svrhu već kada je Arsenal 1994. godine osvojio Kup kupova, dok je izdašnim transferima počelo privlačenje najistaknutijih svjetskih igrača.
Dvadesetak godina ranije, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad su Liverpool, Nottingham Forrest, Aston Villa i Everton dominirali evropskim nogometom skoro kao danas, trag u Engleskoj ostavilo je podosta igrača iz Jugoslavije. Oni su igrali u prvoj, ali i drugoj ligi, koja je također bila vrlo jaka, a obje spadaju u najstarija nogometna natjecanja na svijetu. To se štoviše zbivalo u vrijeme dok su strani igrači na tamošnjim terenima bili vrlo rijetki. Pečalbare iz Jugoslavije ćemo ovdje pobrojati i tako se podsjetiti da su dali svoj obol u kolijevci nogometa. Tradicija je nastavljena i nakon raspada SFRJ, kada su zapažene karijere u novoj eri Premiershipa zabilježili Slaven Bilić, Nemanja Vidić, Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov, Edin Džeko, Luka Modrić i drugi.
Ivan Golac rodio se 15. juna 1950. u Koprivnici. Karijeru desnog beka započeo u beogradskom Partizanu za kojeg je odigrao 120 utakmica i osvojio dvije titule prvaka Jugoslavije: 1976. i 1978. godine. Također je debitirao za reprezentaciju Jugoslavije, a nakon što je Engleska dozvolila uvoz igrača iz inostranstva, u avgustu 1978. potpisao je za engleskog prvoligaša Southampton. Bio je treći po redu stranac u Engleskoj, nakon Argentinaca Ricarda Ville i Osvalda Ardillesa, koji su potpisali za Tottenham. U dresu Southamptona Golac je odigrao 168 utakmica i postigao 4 gola; 1979. igrao finale Liga kupa protiv Nottingham Forresta, 1981. proglašen najboljim igračem kluba, a u sezoni 1983/84. osvojio drugo mjesto u prvenstvu, iza prvaka Liverpoola. Nakon što je 1985. završio igračku karijeru, uspješno trenirao Partizan u sezoni 1989/90. i Dundee United s kojim je 1994. osvojio škotski FA kup.
Božidar Janković rodio se 1951. i umro je 1993. u Sarajevu. U razdoblju od 1969. do 1978. nastupao za sarajevski Željezničar za kojeg je odigrao 230 utakmica i postigao 79 golova. U sezoni 1970/71. podijelio prvo mjesto na listi strijelaca s Hajdukovim Petrom Nadovezom s 20 postignutih golova. Bio je član šampionske generacije Željezničara u sezoni 1971/72. Iste godine debitirao za reprezentaciju Jugoslavije i upisao 2 nastupa. U februaru 1979. potpisao za engleskog prvoligaša Middlesbrough, u transferu vrijednom 110.000 funti. U naredne dvije i pol sezone odigrao 42 utakmice i dao 16 golova. Bio je vodeći strijelac kluba u sezoni 1980/81. s 12 postignutih golova. Unatoč popularnosti među navijačima, na kraju sezone sve je iznenadio svojom odlukom da se posveti advokatskom pozivu. Ipak, odgodio je odluku nakon čega je prešao u francuski Metz, da bi se uoči sezone 1982/83. vratio u Željezničar u kojem je iste godine i zaključio karijeru.
Petar Borota rodio se 5. marta 1952. u Beogradu, a umro u Genovi 12. februara 2010. Golmansku karijeru započeo na golu OFK Beograda za kojeg je branio 161 put, od 1969. do 1975. godine. Potom prelazi u beogradski Partizan, gdje je dao veliki doprinos osvajanju titule prvaka Jugoslavije 1978. godine. Nakon tri sezone i 77 utakmica u dresu Partizana, u martu 1979. prelazi u londonski Chelsea, koji je već bio na pragu ispadanja u Drugu ligu. Unatoč skromnom transferu od 70.000 funti, postao jedan od najboljih i najpopularnijih igrača engleskog drugoligaša. Istaknuo se odličnim obranama u sezoni 1980/81. kada je izabran za najboljeg igrača kluba. Nakon četiri sezone i 114 utakmica na golu Chelseaja, nastavio je braniti u portugalskim klubovima Portimonense i Boavista, gdje je 1986. završio golmansku karijeru. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je četiri utakmice.
Radojko Avramović rodio se 29. novembra 1949. u Sjenici. Afirmirao se kao golman drugoligaša Borca iz Čačka. Od 1974. do 1979. godine 119 puta branio gol Rijeke s kojom je osvojio dva Kupa Jugoslavije: 1978. u finalu protiv Trepče iz Kosovske Mitrovice i ponovno 1979. godine protiv beogradskog Partizana. Iste godine potpisao je za engleskog drugoligaša Notts County, za rekordnih 200.000 funti. Bio je jedan od najzaslužnijih za ulazak u Prvu ligu u sezoni 1980/81. Nakon četiri godine i 167 utakmica na golu Notts Countyja prešao u Coventry City, da bi uoči sezone 1984/85. neočekivano prešao u OFK Beograd, kojem je pomogao da se vrati u Prvu ligu, nakon čega je zaključio golmansku karijeru. U službenoj monografiji Notts Countyja izabran je za jednog od sto najboljih igrača kluba, što nije mala stvar ako se zna da je Notts County najstariji klub na svijetu.
Dragoslav Stepanović rodio se 30. avgusta 1948. u selu Sibnica u Šumadiji. Afirmirao se u OFK Beogradu na poziciji lijevog beka, gdje je igrao od 1966. do 1973. godine. Potom nastupao za Crvenu zvezdu od 1973. do 1976. godine. U tom razdoblju odigrao 34 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije i postigao 1 gol. Karijeru nastavio u Eintrachtu iz Frankfurta, čiji je dres nosio do 1978. godine; potom jednu sezonu nastupa za njemačkog drugoligaša Wormatiu Worms. U jesen 1979. potpisao za engleski Manchester City, u transferu od 140.000 funti. Bio je prvi stranac - kapetan tima, međutim, u dvije sezone odigrao je svega 18 utakmica i postigao 1 gol. U ljeto 1981. napustio je City i vratio se u ekipu Wormatia Worms, nakon čega se posvetio trenerskom pozivu trenirajući brojne njemačke klubove.
Nikola Jovanović rodio se 18. septembra 1952. na Cetinju. Započeo karijeru u OFK Titograd, odakle je 1975. prešao u Crvenu zvezdu s kojom je 1977. osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Bio je pouzdani bek i standardni član sjajne Zvezdine generacije koja je tada ostvarila najveći evropski uspjeh u klupskoj historiji – finale Kupa UEFA 1979. protiv Borussie iz Mönchengladbacha. U februaru 1980. prešao u Manchester United u rekordnom transferu od 300.000 funti, koji mu je donio probleme jer su u svlačionici mnogi bili zavidni. Smatra se jednim od prvih stranaca u povijesti engleskog velikana. Unatoč dobrim igrama, zbog ozljeda i promjene trenera odigrao je svega 21 utakmicu i postigao 4 gola. Da bi se nametnuo selektoru Miljanu Miljaniću za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, sa Manchesterom je u decembru 1981. dogovorio pozajmicu u titogradsku Budućnost. Odigrao je sve utakmice za reprezentaciju Jugoslavije na Mundialu 1982., međutim, zbog kroničnih problema s leđima završio je karijeru nedugo nakon prvenstva, u 31. godini.
Džemal Hadžiabdić rodio se 25. jula 1953. u Mostaru. U mostarskom Veležu igrao na poziciji lijevog beka od 1971. do 1980. godine. U devet sezona odigrao 217 utakmica i postigao 3 gola, dok je za reprezentaciju Jugoslavije upisao 20 nastupa. U ljeto 1980. potpisao je za engleskog drugoligaša i najbolji velški klub Swansea City, u transferu vrijednom 160.000 funti. Odličnim igrama brzo je stekao simpatije navijača Swanseaja i značajno doprinio ulasku u Prvu ligu 1981. godine. Kao novajalija pod vodstvom trenera Johna Toshacka, čuvenog bivšeg centarfora Liverpoola, klub je u sezoni 1981/82. zauzeo respektabilno šesto mjesto, mada se uoči kraja prvenstva nalazio i na samom vrhu tabele. Međutim, zbog financijskih problema, već u narednoj sezoni (1982/83.) klub iz Walesa ispao je u Drugu ligu. U tri godine Hadžiabdić je osvojio tri velška kupa, odigrao 114 utakmica i postigao 1 gol, nakon čega je načet ozljedama zaključio karijeru. U povodu stotog rođendana Swanseaja, u septembru 2012. godine, legenda kluba Alan Curtis izabrao je Hadžiabdića u ‘idealnih klupskih 11 svih vremena’.
Anto Rajković rodio se 17. avgusta 1952. u Jardolu kod Viteza. Karijeru započeo u matičnom Vitezu, a punu igračku afirmaciju stekao kao centarhalf Sarajeva za kojeg je nastupao od 1972. do 1980. godine. Također odigrao šest utakmica za reprezentaciju Jugoslavije, a u februaru 1981. pridružio se Džemalu Hadžiabdiću u Swansea Cityju, koji se tada borio za ulazak u Prvu ligu. Tokom naredne dvije i pol sezone odigrao je 75 utakmica i dao 2 gola. Menadžeri engleskih prvoligaških klubova izabrali su ga za najboljeg obrambenog igrača sezone 1981/82. Međutim, zbog financijskih problema velškog kluba te ispadanja iz najvišeg ranga, Rajković se 1983. vraća u Sarajevo. Pa ipak, odigrao je još dvije sezone za Swansea City, gdje je 1985. završio karijeru. Godine 2012., zajedno s Džemalom Hadžiabdićem izabran je u ‘idealnih klupskih 11 svih vremena’ u izboru legende kluba Alana Curtis.
Dražen Mužinić rodio se 25. januara 1953. u Splitu. Za prvu momčad Hajduka debitirao u prvenstvu 1969/70. i do 1980. odigrao 345 utakmica i postigao 17 golova. Bio je član zlatne generacije Hajduka s kojim je osvojio četiri prvenstva Jugoslavije (1971., 1974., 1975. i 1979. godine) i pet uzastopnih Kupova (od 1972. do 1977. godine). Za reprezentaciju odigrao 36 utakmica i postigao 1 gol; bio je učesnik Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 1974. i polufinalista Evropskog prvenstva u Jugoslaviji 1976. godine. U septembru 1980. potpisao je za engleskog prvoligaša Norwich City, u rekordnom transferu od 300.000 funti. Međutim, zbog jezične barijere i nemogućnosti da se adaptira na engleski stil igre, Mužinić nije ispunio očekivanja kluba, koji je na kraju sezone 1980/81. ispao u Drugu ligu. U dvije godine odigrao svega 23 utakmice za Norwich City, nakon čega je u ljeto 1982. zaključio svoju trofejnu karijeru.
Ivan Katalinić rodio se 17. maja 1951. u Trogiru. Karijeru golmana počeo je u Slavenu iz Trogira 1969. godine. Od 1970. do 1979. bio član zlatne generacije Hajduka, koja je osvojila četiri naslova prvaka i pet kupova Jugoslavije. Za Hajduk branio 122 puta, a za reprezentaciju 14 puta. U februaru 1980. potpisao za engleskog prvoligaša Southampton, gdje se pridružio Ivanu Golcu i Kevinu Keeganu, tada najboljem igraču Evrope. U naredne dvije i pol sezone 48 puta branio gol Southamptona. Međutim, nakon što je u ljeto 1982. Southampton angažirao reprezentativnog golmana Petera Shiltona, Katalinić se na kraju sezone 1982/83. odlučio na povratak u Hajduk, gdje je počeo uspješnu trenersku karijeru.
Dušan Nikolić rodio se 23. januara 1953. u Beogradu. Bio je vezni igrač Crvene zvezde za koju je od 1970. do 1980. odigrao 307 utakmica i postigao 5 golova. Osvojio je tri titule prvaka Jugoslavije: 1973., 1977. i 1980. godine, kada je prešao u engleskog drugoligaša Bolton Wanderers. U sezoni 1980/81. odigrao 21 utakmicu i postigao dao 2 gola, čime je pomogao da klub sačuva drugoligaški status. Međutim, na polusezoni 1981/82. priključio se novom jugoslavenskom prvoligašu Teteksu iz Tetova, dok je sezonu 1982/83. igrao za OFK Beograd. Karijeru je okončao 1984. igrajući za New York Cosmos. Bio je jedan od najborbenijih igrača svog vremena, poznat po nadimku Staja, zato što je po stilu igre podsjećao na bivšeg engleskog reprezentativca Nobbyja Stilesa.
Ante Miročević rodio se 6. avgusta 1952. u Titogradu, današnjoj Podgorici. Karijeru počeo 1969. kao vezni igrač OFK Titograd. Od 1972. do 1980. nastupao za titogradsku Budućnost za koju je odigrao 141 utakmicu i postigao 26 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 6 utakmica i postigao dva gola. Bio je kapetan olimpijske reprezentacije Jugoslavije na Olimpijadi u Moskvi 1980. godine, kad je osvojeno četvrto mjesto. Nakon toga prešao je u engleskog drugoligaša Sheffield Wednesday, za klupski rekord od 250.000 funti. U naredne tri sezone, pod vodstvom trenera Jacka Charltona, Miročević je odigrao 70 utakmica i postigao 7 golova, međutim, nije uspio da uvede klub u Prvu ligu. Ipak, svojim igrama značajno je doprinio ulasku u polufinale FA kupa 1983. godine, kada je postigao izjednačujući gol u porazu protiv Brightona (1:2). Kao najbolji crnogorski igrač, vratio se u Budućnost, gdje ga je u sezoni 1983/84. naslijedio 17-godišnji ekstra talentirani Dejan Savičević.
Radomir Antić rodio se 28. novembra 1948. u Žitištu u Vojvodini. Karijeru obrambenog igrača započeo je u Slobodi iz Titovih Užica, da bi 1968. prešao u beogradski Partizan s kojim je 1976. osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Potom prelazi u Fenerbahçe iz Istanbula s kojim je postao prvak Turske 1978. godine. Nakon dvije sezone u španjolskoj Real Zaragozi, u ljeto 1980. potpisao za engleskog drugoligaša Luton Town. Bio je jedan od najzaslužnijih za njegov plasman u Prvu ligu u sezoni 1981/82. U sezoni 1982/83., doslovno u zadnjim minutama posljednjeg kola prvenstva, postigao pobjedonosni gol u derbiju začelja na gostovanju kod Manchester Cityja, čime je spasio klub od ispadanja iz Prve lige. Igračku karijeru zaključio 1984. za Luton Town u čijem je dresu odigrao 100 utakmica i postigao 9 golova. Još dok je bio aktivan igrač u Engleskoj, Antić je završio Višu trenersku školu u Beogradu, čime je dao naslutiti impresivnu trenersku karijeru; jedini je trener koji je trenirao sva tri španjolska velikana – Real Madrid, Barcelonu i Atletico Madrid. Od 2008. do 2010. bio selektor reprezentacije Srbije, koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi.
Vladimir ‘Pižon’ Petrović rodio se 1. jula 1955. u Beogradu. Ponikao je u Crvenoj zvezdi za koju je nastupao od 1972. do 1982. godine. Kao vezni igrač odigrao je 257 utakmica i dao 49 golova. Jedan je od najzaslužnijih za četiri titule prvaka Jugoslavije - 1973., 1977., 1980. i 1981. - te jedan Kup 1982. godine. Bio je kapetan i predvodnik generacije koja je stigla do finala Kupa UEFA 1979. Izabran za najboljeg igrača Jugoslavije 1980. i 1981. godine. Za reprezentaciju odigrao 34 utakmice i postigao 5 golova. Učesnik dva Svjetska prvenstva: u Njemačkoj 1974. i Španjolskoj 1982. godine. Prema tadašnjim pravilima Fudbalskog saveza Jugoslavije, tek nakon što je napunio 28 godina mogao je otići u inostranstvo i potpisati za londonski Arsenal za koji je debitirao 1. januara 1983. U klub došao kao veliko pojačanje od kojeg se mnogo očekivalo, međutim, odigrao je svega 22 utakmice i postigao 3 gola. Nakon dva polufinala FA i Liga kupa (oba izgubio od Manchester Uniteda), u junu 1983. napustio je Arsenal, nakon čega je po jednu sezonu odigrao za Antwerp, Brest, Standard Liège i Nancy, gdje je 1988. zaključio karijeru.
