Iznenađuju li vas rezultati ankete koju su biskupije u Hrvatskoj, na poziv pape Franje, nedavno provele među vjernicima?
Govoriti o želji vjernika katolika da "Crkva bude popustljivija prema pobačaju, rastavi braka, spolnom moralu" kao o rezultatu ankete promašuje njen sadržaj, kao i razloge zbog kojih je provedena. Naime, po zamisli pape Franje, tj. opće Biskupske sinode na temu "Za sinodalnu Crkvu: Zajedništvo – sudjelovanje – poslanje", koja će održati završno savjetovanje u listopadu 2023. u Rimu, na razmišljanje o sinodalnosti Crkve pozvani su svi vjernici u svojim biskupijama, a jedan od načina je i ispunjavanje upitnika anonimnog karaktera čija je svrha svojevrsna provjera kako se u mjesnom crkvama ostvaruje zajednički hod u poslanju Crkve. Dakle, nije riječi o propitivanju stavu Crkve prema ovom ili onom pitanju, nego o zajedničkoj odgovornosti vjernika za život vjere u Crkvi i njezina svjedočenja u svijetu.
Naravno, u upitniku su predviđeni prijedlozi i razmišljanja vjernika o tomu kako poboljšati hod sinodalnosti, pa je samim time ostavljeno prostora i za kritiku. No kritika, kakvu se moglo pročitati u pojedinim rezultatima ankete, ne odnosi se na sadržaj nauka Crkve, pa tako ni moralnog nauka, nego na način na koji se o njemu govori. Stoga u zaključcima nalazimo zahtjeve za ozbiljnijim prepoznavanjem dostojanstva žene, za fleksibilnijim odnosom svećenika prema, primjerice, laicima, ili, pak, krštenju djece nevjenčanih roditelja, a onda i kritiku nametanja političkih stavova, koketiranja s ekstremnom desnicom i populizmom, nedovoljno artikuliranih javnih glasova protiv nepravdi u društvu…
Ima li nade da Katolička crkva prihvati takve želje?
Kada je riječi o navodnoj želji vjernika da Crkva bude "popustljivija prema pobačaju, umjetnoj oplodnji, istospolnim brakovima, rastavi braka", sumnjam da je to bio glavni ili uopće važan zahtjev pojedinih vjernika koji su ispunili upitnik. Prije eventualno poziv da se o tim pitanjima govori u javnosti na drukčiji način, uvažavajući životne okolnosti i patnju pojedinaca. Pritom valja reći da navedena pitanja uopće nisu istoga reda te su svakako mnogo kompleksnija od pitanja popustljivosti ili nepopustljivosti. Naime, Katolička crkva zacijelo u budućnosti neće mijenjati svoj stav o pobačaju kao o grijehu, dok će o umjetnoj oplodnji ili istospolnim brakovima govoriti s manje isključivosti i iznijansiranije. Ljudima koji se smatraju vjernicima nauk Crkve ne bi smio biti problem, ali ono što je problematično jest kada vjernici ili čak pojedine mjesne crkve smatraju da bi njihov svjetonazor morao biti predmetom sekularnih zakona.
Kako komentirate djelovanje pape Franje?
Papa Franjo je čovjek Drugoga vatikanskog koncila, što znači čovjek dijaloga, otvorenosti svijetu, zalaganja za suradnju religija u borbi za mir u svijetu, protiv siromaštva i za očuvanje planeta Zemlje. Svjestan da svijet prolazi kroz radikalnu promjenu kulturoloških paradigmi, inzistira na razgovoru, osluškivanje, traženje zajedničkih odgovora, novoj hermeneutici. Što se pak tiče unutarnjeg života Crkve, papa Franjo se zalaže za hijerarhijsku decentralizaciju (sinodalnost), samokritiku Crkve, otvoreni dijalog o svim pitanjima, dakle protiv klerikalizma i licemjerja te za premošćivanje sraza između tzv. progresivnih i tradicionalnih kršćana.
