Sredinom lipnja vojske Saudijske Arabije (SA) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), uz podršku Velike Britanije i SAD-a, započele su opsadu jemenske luke Hodajda čiji je cilj, nakon tri i pol godine bezuspješne vojne intervencije, istjerati šijitske pobunjeničke snage iz grada i protjerati ih na sjever zemlje.
Uoči napada na Hodajdu, izvršna direktorica unicef-a Henrietta Fore upozorila je da će blokada strateške jemenske luke ‘produbiti jednu od najgorih kriza gladi u svijetu i životno ugroziti 250.000 ljudi’
Građanski rat u Jemenu započeo je 2011., u vrijeme ‘arapskog proljeća’, kada su pripadnici šijitskog pokreta Hutija svrgnuli s vlasti dugogodišnjeg autokratskog predsjednika Alija Abdulaha Saleha, klijenta Saudijske Arabije koji se od svrgnuća nalazi u egzilu u Rijadu. Hutiji, pripadnici šijitske sekte Zaidita, ranije su bili aktivni samo na sjeveru zemlje, ali su u proljeće 2015. zauzeli glavni grad Sanu, a zatim i Hodajdu. SA i UAE zatim su pokrenuli vojnu intervenciju u cilju suzbijanja pobunjenika i reinstaliranja Saleha na vlast, kao i zadavanja udarca svom geostrateškom rivalu Iranu koji vide kao sponzora Hutija.
Od početka intervencije Saudijci i Emiraćani kritizirani su zbog posvemašnjeg kršenja međunarodnog humanitarnog prava zbog čega su stanovnici te ionako iznimno siromašne zemlje doslovno počeli umirati od gladi. Od početka rata u borbama je ubijeno oko 15.000 ljudi, ali je od gladi, prema podacima organizacije Save the Children, umrlo 50.000 djece.
Zbog uništavanja infrastrukture prekomjernim bombardiranjem zemljom se proširila epidemija kolere, kojom je zaraženo oko milijun ljudi, a uslijed vojne blokade gotovo je potpuno prekinut uvoz hrane i lijekova, o kojem ovise dvije trećine od 27 milijuna Jemenaca. Upravo zato najavljivanoj blokadi Hodajde usprotivile su se praktički sve međunarodne organizacije koje su uključene u humanitarne aktivnosti u Jemenu.
Uoči napada, izvršna direktorica UNICEF-a Henrietta Fore upozorila je da će blokada strateške jemenske luke ‘produbiti jednu od najgorih kriza gladi u svijetu i životno ugroziti 250.000 ljudi’. Fore je rekla da su, osim stanovnika grada, životno ugroženi i milijuni ljudi u drugim dijelovima zemlje, jer i oni ovise o gorivu potrebnom za rad vodovodnih pumpi, pa će se zbog nedostatka vode i dalje širiti kolera.
Šef organizacije za humanitarnu pomoć UN-a Mark Lowcock napomenuo je da se 90 posto ukupne hrane i lijekova u Jemenu nabavlja putem uvoza, od čega čak 75 posto kroz luku Hodajda. ‘Dokle god bude trajala blokada luke, humanitarne posljedice bit će katastrofalne’, rekao je Lowcock. Iz organizacije Care International rekli su pak da je uvoz hrane već uoči ofanzive bio najniži od početka rata, dok su se cijene osnovnih živežnih namirnica utrostručile.
Neposredno prije ofenzive UN je očajnički pokušavao istovariti dva broda humanitarne pomoći, ali mu to nije dozvoljeno. UN je, osim toga, nekoliko dana prije početka vojne operacije u Vijeću sigurnosti pokušao progurati rezoluciju kojom bi se tražio privremeni prekid vatre u Jemenu, ali su tu inicijativu blokirali SAD i Velika Britanija, države koje direktno podupiru intervenciju za koju je, i prije nego što je pokrenuta, u široj javnosti uspostavljen konsenzus da bi ona zbog posljedica na civilno stanovništvo mogla predstavljati ratni zločin.
Za sada jedini način da se zaustavi humanitarna katastrofa ideja je un-ovog izaslanika Martina Griffithsa da saudijska i emiratska vlada kontrolu nad lukom prepuste un-u. No pretpostavlja se da one na to neće pristati
Vođa britanske opozicije Jeremy Corbyn uoči operacije od vlade je – pozivajući se na Njemačku koja je to također učinila – tražio da zbog kršenja humanitarnog prava hitno suspendira trgovinu oružjem sa Saudijskom Arabijom, ali mu je premijerka Theresa May odgovorila da je Velika Britanija povećala svoju humanitarnu pomoć Jemenu i da su Saudijci, nakon što ih je ona to zamolila, ‘olabavili prometnu blokadu’ koja uzrokuje masovnu glad. Štoviše, britanska vlada oglušila se o apele svoga sunarodnjaka, specijalnog UN-ovog izaslanika za Jemen i iskusnog diplomata Martina Griffithsa, da ne blokira rezoluciju o uspostavi primirja.
Britanska vlada ovime je nastavila stoljetni kontinuitet imperijalističke politike u Jemenu, kao i višedesetljetni program podrške vojsci saudijske monarhije, program čiji točni razmjeri nisu poznati zato što su ugovori o prodaji oružja tajni. Velika Britanija kolonijalna je sila u Jemenu postala 1937., a kada su nakon smrti kralja Ahmada 1962. jemenski nacionalisti preuzeli vlast i proglasili republiku, Britanija je idućih nekoliko godina vojno podupirala rojaliste koji su pokušali ponovno uspostaviti monarhiju.
Prvi veliki ugovor u sklopu britanskog programa trgovine oružjem sa Saudijskom Arabijom potpisan je pak još 1985., a uključivao je prodaju borbenih aviona Tornado. Britanske kompanije koje su u njemu sudjelovale više su puta bile predmet bezuspješnih istraga o koruptivnim dilovima britanskih i saudijskih političkih dužnosnika i britanskih vojnih kompanija. U posljednjih pet godina oko polovice ukupne britanske trgovine oružjem odnosilo se na Saudijsku Arabiju, dok je u prethodnom periodu taj udio iznosio jednu četvrtinu. Prema izvještaju Sky Newsa, Velika Britanija trenutno ima 50 otvorenih licenci za prodaju oružja saudijskoj vojsci, a vlada nema obavezu objavljivati podatke o tim ugovorima.
Dnevnik ‘Independent’ objavio je pak krajem prošle godine da je britanska prodaja oružja od početka rata u Jemenu narasla za 500 posto i sada iznosi 4,6 milijardi ljudi, a nagađa se i da saudijskoj vojsci pomaže oko 7000 britanskih državljana s različitim vrstama ugovora.
Vojna suradnja sa Saudijskom Arabijom u Velikoj je Britaniji, inače, prilično nepopularna, a inicijativa Campaign Against Arms Trade početkom ovog mjeseca na Prizivnom je sudu uspjela poništiti odluku Visokog suda prema kojoj je ta suradnja zakonita unatoč sumnjama u kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
U Americi je nekolicina senatora, na čelu s demokratom Berniejem Sandersom, također u nekoliko navrata pokušala spriječiti američko sudjelovanje u ratu u Jemenu, zatraživši pritom da se vlada očituje o točnoj prirodi te uključenosti jer ni ona nije do kraja transparentna. Pentagon, naime, tvrdi da je uloga američke vojske isključivo savjetodavna, i to u smislu podučavanja emiratske i saudijske vojske o što preciznijim zračnim udarima sa što manje kolateralnih žrtava. No američki mediji navode da njihovi resursi omogućavaju saudijskim avionima uzimanje goriva te da u borbama sudjeluju i američki komandosi. Američka vojska, osim toga, provodi zračne udare na jugu zemlje, gdje se nalaze borci jemenskog ogranka Al Kaide.
Ukupna vrijednost američke trgovine oružjem sa Saudijskom Arabijom u vrijeme oba mandata Baracka Obame i sada Donalda Trumpa procjenjuje se na oko 200 milijardi dolara, a posljednjih godina značajno se povećalo prisustvo privatnih američkih vojnih kompanija i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Primjerice, Erik Prince, bivši vlasnik notorne kompanije Blackwater, za emiratsku je vojsku odradio uspostavljanje borbene jedinice sastavljene od stranih plaćenika, a jedan od kandidata za sigurnosnog savjetnika Donalda Trumpa na početku njegovog mandata, admiral Robert Harward, upravlja emiratskim operacijama obrambenog diva Lockheed Martin.
Unatoč tome što je četiri dana nakon početka ofenzive ‘saveznička’ vojska javila da je zauzela aerodrom u Hodajdi, procjene vojnih stručnjaka, čak i zemalja uključenih u intervenciju, iznimno su oprezne, uz upozorenja da bi se bitka za lučki grad mogla pretvoriti u močvaru sličnu onoj u iračkom Mosulu ili sirijskom Alepu. SA, UAE i njihovi saveznici naumili su naime najprije kopnom i zrakom blokirati grad, a zatim krenuti i u pomorsku bitku, odsjeći opskrbnu rutu iz Sane i tako pobunjenike prisiliti da se povuku prema sjeveru zemlje. Pritom oni kao krunski argument za blokadu navode tvrdnju da pobunjenici putem luke krijumčare oružje, inače dometa dovoljno dugačkog da prodire duboko u saudijski teritorij, koji je sporadično izložen njihovom raketiranju.
No promatrači UN-a, koji sudjeluju u nadzoru upravljanja lukom, izjavili su da je to ‘gotovo nemoguće’ i da se šverc oružja po svemu sudeći odvija kopnenim granicama, iz čega se može zaključiti da ova humanitarno katastrofalna ofenziva nema nikakvo utemeljenje. Vojni stručnjaci, osim toga, tvrde i da su jemenski šijitski pobunjenici izrazito bitan faktor koji se već desetljećima bori protiv vlade, uz povremena i privremena suzbijanja, nakon kojih su se uvijek vraćali.
S druge strane, sasvim je izvjesno da će bilo kakav rizik od produljene blokade rezultirati potpunim prekidom opskrbe hranom i lijekovima, a time i širenja gladi i epidemija bolesti. Te činjenice sudionicima intervencije u Jemenu itekako su poznate, jer se radi o zemlji s izrazito malo obradivih površina i jednom jedinom rutom za opskrbu, upravo onom koja je ovih dana blokirana. Istovremeno, blokiran je pristup i novinarima pa su informacije s terena vrlo škrte, dok vodeći arapski mediji u vlasništvu saudijske i zaljevskih monarhija o konfliktu izvještavaju isključivo propagandno. Pritom se Hutiji i u arapskom svijetu i na Zapadu doživljavaju isključivo kroz geostratešku prizmu, kao posrednici Irana u sukobu sa Saudijskom Arabijom.
Za sada jedini način da se zaustavi humanitarna katastrofa ideja je UN-ovog izaslanika Martina Griffithsa da saudijska i emiratska vlada kontrolu nad lukom prepuste UN-u, kako bi oni provjeravali teretne brodove i time s jedne strane spriječili navodni šverc oružja, a s druge omogućili dostavu humanitarne pomoći. No s obzirom na to da agresorska koalicija za cilj ima protjerati Hutije ne samo iz grada već i dalje na sjever zemlje, dok s druge strane ova intervencija na Zapadu nije naišla na velik otpor, pretpostavlja se da oni na takav dogovor neće pristati.
