Veritas vincit, odnosno ‘Istina pobjeđuje’, egida je pod kojom se od 2013. na gotovo svim kioscima prodaje Hrvatski tjednik. Iako se od samih početaka taj mediji prometnuo u huškačko glasilo, čije stranice obično krase potjernice za ‘neprijateljima’ Hrvatske i tobožnji dokazi kojima se negira da je NDH bila zločinačka, naslovnica prošlotjednog izdanja, objavljenog uoči Dana antifašističke borbe, uspjela je iznenaditi mnoge.
Uz ‘krvavi Titov zemljovid’, koji prikazuje ‘1750 grobišta partizanskih zločina’, našao se i natpis ‘Antifašisti, prokleti bili i 22. lipnja i svakog dana, ma gdje bili’. Taj najnoviji uradak Ivice Marijačića, glavnog urednika Tjednika kojim se zbog objave povjerljivih dokumenata svojevremeno bavio i Haški sud, nije bez razloga pobudio asocijacije na najcrnja propagandna djela objavljivana za vrijeme prethodnog rata. Štoviše, upravo je u onom najgorem među njima, a riječ je o Hrvatskom vjesniku koji je 1990-ih uređivao Zvonimir Šekulin, nekadašnji predsjednik vinkovačkog ogranka HDZ-a koji je samom sebi nadjenuo nadimak ‘nezavisni ustaša’, Marijačić pronašao inspiraciju.
U nadnaslovu Šekulinova Vjesnika, čiji je ‘urednik-savjetnik’ bio i danas pravomoćno osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep, svojevremeno je bila poruka: ‘Politički srbi – prokleti da ste, ma gdje god bili’. Svečani broj od 10. travnja 1994. dodatno je ‘ukrasio’ skupnom fotografijom Ante Pavelića, Rafaela Bobana i Jure Francetića, uz posvetu: ‘Srbima čitateljima Hrvatskog vjesnika čestitamo njihov praznik 22. 4. (op.a. – Dan proboja logoraša iz Jasenovca) kojega slave u okupiranom Vrbogradu (sada tzv. Jasenovac)’.
Jedan od rijetkih koji je upozorio na Marijačićevu kletvu je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. ‘Novine s ovom naslovnicom se mogu kupiti na kioscima širom Hrvatske na državni praznik. Što rade policija i DORH?’ upitao je Obersnel putem svog Twitter-profila. No umjesto represivnog aparata, inače posebno revnog u posljednje vrijeme, uspio je isprovocirati ostatak desnih medija, koji su njegovu reakciju protumačili kao nusprodukt gubitka moći u riječkom Gradskom vijeću.
