Filozofski fakultet u Novom Sadu, s tugom i žaljenjem, obavijestio je svoje saradnike i prijatelje da je 10. jula ove godine preminuo uvaženi prof. dr. Nikola Strajnić, redovni profesor u penziji. Sahranjen je na Petrovdan, 12. jula 2023. godine na Čeratskom groblju u Sremskim Karlovcima, mjestu u kome je živio nakon što je u vrijeme raspada Jugoslavije napustio Osijek.
Za sobom je ostavio neizbrisivi trag na Odseku za srpsku književnost i Odseku za komparativnu književnost, kao i na Fakultetu. "Generacije studenata", kaže se dalje u osmrtnici, pamtiće ga kao vedrog i nadahnutog predavača, a kolege kao vrsnog tumača književnosti i plodnog stvaraoca".
Rođen je 11. maja 1945. godine u Popovcu u Baranji. Studij je završio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i magistrirao tezom o Branku Miljkoviću i doktorirao tezom o Momčilu Nastasijeviću. Na univerzitetima u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu i Banjaluci predavao je teoriju književnosti, estetiku i svjetsku i komparativnu književnost, a u fokusu njegovih istraživanja bili su svjetsko i srpsko pjesništvo.
Za skoro šest desetljeća rada objavio je preko trideset knjiga poezije, studija i eseja. Radovi su mu prevođeni na bugarski, engleski, njemački, poljski, rumunski, ruski i slovenski jezik, a njegova zbirka eseja objavljena je i u SAD.
Za Radio-televiziju Vojvodine pripremio je serijal "Svetlost poezije", bio je predsjednik Društva književnika Vojvodine (DKV), a za naučni, književni i kulturni rad dobio je niz visokih međunarodnih i domaćih priznanja i nagrada, na primjer, Nagradu "Kočićeva knjiga" za cjelokupno stvaralaštvo (2009.) i Nagradu DKV za knjigu godine za "Oglede o književnosti i slikarstvu".
Prilikom primanja nagrade za životno djelo u obrazovno-pedagoškom i naučno-istraživačkom radu Univerziteta u Novom Sadu 2011. godine, Strajnić je dao sažet iskaz o svom radu: "Put kojim idem vodi prema rasvetljavanju i tumačenju pesničkog stvaranja, koje, uz ljudsku teoriju i praksu, predstavlja temelj čovekovog postojanja.
Današnje vreme nije vreme umetnosti, a posebno pesništva. I njima preti da iščeznu iz sveta. Kad bi se to dogodilo, čovekov opstanak na ovoj zemlji počeo bi da pusti. Ovo što radim, mali je doprinos da do toga ne dođe."
Uz studije, eseje i monografiju o slikaru Miliću od Mačve, objavio je i više pjesničkih zbirki: "Zvjezdani sati" (1975.), "Oči zemne" (1981.) "Pepeo svoj razdajem" (1990.), "Karlovačke pesme" (1994.), "Plavi dah šume" (2004.).
