Povodom žestokih reakcija izazvanih objavom pjesme ‘Lijepa naša haubico’ u tjedniku Novosti razgovarali smo s njenim autorom novinarom Nikolom Bajtom.
‘Ne radi se o satiri’, izjavila je Ingrid Antičević Marinović, zastupnica SDP-a, na vaše stihove, ‘jer se ne izražavaju ruglu i podsmijehu neki ljudi ili neke skupine, nego u cjelini svi i na štetu drugih’. ‘Nezakonito je’, kaže ona, ‘rugati se hrvatskoj himni, spominjati u pjesmi stih ‘dok mu Srbe grobak krije’, a s druge strane Hrvate prikazivati kao ‘ljuto topništvo’. ‘Pročitao sam šaljivu pjesmicu koju su objavile ‘Novosti’, ne sviđa mi se to, to je jedan oblik bezveznog ruganja’, kazao je premijer Zoran Milanović u Saboru. Kome se i zašto vi to (bezvezno) rugate? Što vas je najviše iznenadilo u komentarima nakon objave? Što vam to govori o stupnju demokracije u Hrvatskoj?
Ne radi se o ruganju i ne rugam se nikome. To su zlonamjerne političke interpretacije mojeg pjesničkog djela i drago mi je što ste uz ovaj intervju odlučili objaviti i pjesmu jer se vaši čitatelji tako mogu izravno uvjeriti da ona nije nikakva rugalica već, upravo suprotno, oda hrvatskom oružju. ‘Lijepa naša haubico’ nadahnuta je domoljubna pjesma koja slavi svu ljepotu, taktičku sposobnost uporabe i razornu moć modernog hrvatskog topničkog naoružanja. Ona veliča samohodnu haubicu PzH 2000 koju smo specijalno za potrebe vojne parade dopremili iz Njemačke, a to isto činili su i svi drugi u hrvatskim medijima koji su o njoj pisali kao o ‘glavnoj zvijezdi’ i ‘najvećoj atrakciji’ parade. Jedina je razlika što sam ja to uradio s malo više talenta. Dio pjesme slavi i sam veličanstveni vojni mimohod koji je premijer Zoran Milanović organizirao u Zagrebu, kao i obnovu militantnog duha koju u hrvatskom društvu promiče predsjednica republike Kolinda Grabar-Kitarović. Posljednji stihovi veličaju činjenicu da Haški sud nije nikoga osudio zbog upotrebe hrvatskog topništva protivno međunarodnom humanitarnom pravu ili zbog ubojstava stotina srpskih civila, uglavnom staraca, tokom i nakon legalne i legitimne vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’ koja je, kao što kaže naš državni vrh, bila čista kao suza.
Dakle, očigledno je da se radi o jednoj domoljubnoj pjesmi čiji stihovi, štoviše, izražavaju temeljne stavove državne politike i zastupaju službeni nacionalni mit o čistoći Domovinskog rata. A ako netko misli da takva državna politika i takva mitska slika Domovinskog rata predstavljaju ruganje hrvatskoj državi, njenim simbolima i hrvatskom narodu, onda, molim lijepo, nemam ništa protiv, ali neka taj najprije prijavi Državnom odvjetništvu premijera i predsjednicu republike. Nisam valjda ja organizirao mimohod na kojem su Hrvati prikazani kao ‘ljuto topništvo’, za što me optužuje Ingrid Antičević Marinović. Organizirala ga je njena, SDP-ova vlada, a ja sam o tome samo nadahnuto pjevao.
Glede vašeg pitanja o stupnju demokracije u Hrvatskoj, bojim se, i to je najgore u cijeloj ovoj priči, da je nesporazum zapravo nastao samo zato što je pjesma koja slavi hrvatsko topništvo i čistoću ‘Oluje’ objavljena u tjedniku ‘Novosti’ srpske nacionalne manjine, a ne recimo u ‘Hrvatskom tjedniku’ ili ‘Hrvatskom slovu’. Uistinu šokira to što Antičević Marinović, Milanović i drugi misle da je zbog toga automatski riječ o nekakvoj sprdnji i ruganju, a ne o autentičnom izrazu domoljublja. Najviše me je razočarao Milanović kada je u Saboru kazao da će si dati odrezati nokat da su autori pjesme Hrvati, time nas tobože opravdavajući. To znači da premijeru ove zemlje nije ni na kraj pameti da bi hrvatski Srbi, kao punopravni i lojalni hrvatski građani, mogli iskreno slaviti hrvatsko topništvo i ‘Oluju’. Volio bih zbilja da mi premijer objasni zašto misli da hrvatski Srbi ne bi mogli zajedno s njime slaviti ‘Oluju’ onako kako je on slavi, tim više što su oni, za razliku od njega, u toj operaciji sudjelovali, a stotine ih je, od Grubora i Gošića nadalje, dalo i svoje živote.
Bojim se, i to je najgore u cijeloj ovoj priči, da je nesporazum zapravo nastao samo zato što je pjesma koja slavi hrvatsko topništvo i čistoću ‘Oluje’ objavljena u tjedniku ‘Novosti’ srpske nacionalne manjine, a ne recimo u ‘Hrvatskom tjedniku’ ili ‘Hrvatskom slovu’
Što se tiče ukupnih reakcija i recepcije pjesme, moram priznati da me ogroman interes publike i kritike ugodno iznenadio. To je prva pjesma koju sam objavio i te reakcije su mi veliki poticaj da na isti način nastavim dalje s pisanjem domoljubne poezije.
Daniel Srb u ime HSP-a podnio je kaznenu prijavu protiv vas, pozivajući se na članak 349. Kaznenog zakona: Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Srb usto kaže i da ‘djelovanje portala Novosti za posljedicu ima i učestalo paljenje zastava na istoku Hrvatske, pa tako svjedočimo o paljenju zastava u Vukovaru, Pačetinu i Vinkovcima’. Kako je završila kaznena prijava Daniela Srba protiv vas? Je li vam to prvo suočavanje s kaznenom prijavom? Smatrate li se odgovornim za paljenje zastava?
Hrvatska himna je, kao i moja pjesma, samo jedna od brojnih prerada lijepe domoljubne budnice ‘Horvatska domovina’ preporodnog pjesnika Antuna Mihanovića. Usput rečeno, kolegi Mihanoviću su sva autorska prava prema važećem hrvatskom Zakonu o autorskim i srodnim pravima istekla 70 godina nakon smrti, znači, još 1931. godine. Država je uzela jednu verziju njegove pjesme, koja je potpuno posvećena slavljenju ljepote zemlje i ne sadrži u sebi ništa agresivno ili militantno, kao svoj simbol, što osobno smatram donekle neprimjerenim današnjem političkom ozračju u društvu. Mislim da bi našu državnu politiku bolje reprezentirala neka militantnija himna, dakle prije borbena davorija nego patetična budnica. Time ne želim reći da ovim putem preporučujem svoju pjesmu za državnu himnu, ali ako bi buduća vlada Tomislava Karamarka za to pokazala interes spreman sam se bez naknade odreći autorskih prava u korist Republike Hrvatske.
Što se tiče prijava, njih je bilo jako puno, od strane većeg broja pojedinaca i organizacija, prekršajnih i kaznenih, na osnovu dva zakona - po Zakonu o grbu, zastavi i himni i po Kaznenom zakonu. Sredinom rujna odazvao sam se pozivu na obavijesni razgovor u Sektoru kriminalističke policije u Heinzelovoj, o čemu ne smijem detaljnije govoriti, a sada je na Državnom odvjetništvu da donese odluku o odbacivanju prijava ili podizanju optužnice.
Budem li krivično gonjen i u konačnici osuđen, kao prvi koji je u Hrvatskoj nakon navodnog sloma jugokomunizma strpan u zatvor zbog pjevanja domoljubnih hrvatskih pjesama, neće mi biti teško nositi križ za Hrvatsku, koliko god kukast bio.
Mislim da bi našu državnu politiku bolje reprezentirala neka militantnija himna, dakle prije borbena davorija nego patetična budnica. Time ne želim reći da ovim putem preporučujem svoju pjesmu za državnu himnu
O izjavama Daniela Srba o djelovanju Novosti mogu samo reći da su podle laži. One su u pravnom smislu najobičnije klevete, a u političkom smislu to su svjesno opasne huškačke tvrdnje protiv našeg lista, njegovih novinara i hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Novosti dosljedno negativno pišu o svakom, pa tako i o srpskom nacionalizmu, i svojim tekstovima sigurno nisu poticale nikoga na protuhrvatske ispade. Uvjeren sam da nitko od naših čitatelja nije palio hrvatske zastave, dapače, neki od onih koji nas redovito prate dosad su bili skloni isključivo protusrpskim ispadima. Vidite, mi možemo preuzeti odgovornost za svoje tekstove, ali naravno da ne možemo biti odgovorni za pogrešno čitanje i za povremene sumanute reakcije pojedinih naših čitatelja. Unatoč tome, volio bih da nas Ingrid Antičević Marinović, Zoran Milanović i Daniel Srb i dalje nastave čitati.
Koje su vam trenutno tematske preokupacije? Koliku slobodu imate u Novostima? Za koje teme držite da su podzastupljene u hrvatskom medijskom prostoru i zašto? Nedostaje li vam Feral? Postoje li ideje o njegovom uskrsnuću?
Trenutne tematske preokupacije su mi hrvatsko domoljublje, istina o Domovinskom ratu, hrvatski nacionalni interes, stabilnost države, sigurnost hrvatskih građana te obrana hrvatske države od arapske invazije. U Novostima uživam potpunu autorsku slobodu, a držim da su u hrvatskom medijskom prostoru podzastupljene teme o licemjerju Zorana Milanovića. Feral mi nedostaje, a ideje o njegovom uskrsnuću postoje.
Kada smo vas kontaktirali, rekli ste da nećete dati intervju ako to bude za/protiv temat, rekli ste da ne vjerujete u novinarstvo koje ne zauzima stranu. Što ste pod time mislili? Ne vjerujete u sučeljavanje mišljenja?
Da preciziram, iznijeli ste mi ideju da uz intervju sa mnom napravite i paralelni intervju s Danielom Srbom, kako biste imali tzv. ‘dvije strane’, a ja sam svoje sudjelovanje u nečemu takvom odbacio s krajnjim gnušanjem. Da, do istine se u demokratskom društvu stiže jedino putem razmjene argumenata u otvorenoj i slobodnoj raspravi slobodnih i jednakih građana. Međutim, kaznena prijava koju je Daniel Srb podnio protiv mene, mojih urednika i izdavača, tražeći da nas se zbog našeg pisanja strpa u zatvor i da se naša novina zabrani, nije nikakvo sučeljavanje mišljenja nego gušenje slobode mišljenja, a u mojem slučaju i slobode umjetničkog izražavanja. To je najobičniji progon i pokušaj represivnog ušutkavanja neistomišljenika. Vaša je stvar hoćete li u svojoj novini štampati upražnjeno mišljenje Daniela Srba ili bilo kojeg fašista o bilo čemu, ali je moj izbor da u takvom perverznom shvaćanju slobode govora ne figuriram kao tzv. ‘druga strana’. I da, doista ne vjerujem u novinarstvo koje nije u stanju zauzeti stranu slobode govora.
Tekst prenosimo s www.hrcin.hr
