Koliko je važno da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović deklarira osobnu, društvenu, političku i poslovnu povezanost sa Zdravkom Mamićem?
Predsjednica je na navijačko nasilje promptno reagirala s prijedlogom sazivanja sjednice tehničke Vlade. Istovremeno, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je jasno naznačio da problem leži u odnosu navijačkih skupina i HNS-a. Dakle, predsjednica bi trebala u tom sukobu biti što neutralnija. No, opće je poznato da je prvi dopredsjednik HNS-a Zdravko Mamić bio donator njene kampanje, a pojedini mediji govore i o njihovim prijateljskim vezama. Zato se zdravorazumski nameće pitanje - da li predsjednica može u ovom sukobu biti neutralna? Ta dilema se može razriješiti jedino njenim javnim očitovanjem o potencijalnom sukobu interesa, što bi i predsjednici išlo u korist, da kasnije Povjerenstvo za sukob interesa ne bi imalo još jedan atraktivan slučaj.
Kako ocjenjujete upravljanje Hrvatskim nogometnim savezom?
O nezadovoljstvu upravljanjem HNS-om govore svi, od navijača do nekih bivših igrača. Porazno je da su brojne navijačke udruge, ali i stručna javnost, u nekoliko navrata tokom godina pokušavale demokratskim sredstvima apelirati da se digne kvaliteta upravljanja HNS-om, ali to se nije dogodilo. Posljedice toga su prazne tribine, navijačko nasilje i etiketiranje nogometa kao legla kriminala i bahatosti, što je najgore što se sportu može dogoditi.
Što po tom pitanju očekujete od mjerodavnih službi?
Očekujemo da MUP pronađe počinitelje nereda, da PNUSKOK neovisno provede istrage, ukoliko postoji osnova sumnje za nezakonita ponašanja u hrvatskom nogometu te da DORH procesuira sve te slučajeve. Neki postupci su već pokrenuti. Od predsjednice očekujemo da na vrijeme deklarira svoj potencijalni sukob interesa vezan uz Mamića.
Kako gledate na postupke predsjednice u osjetljivoj situaciji otvorenog sukoba između dijela navijača i HNS-a?
Naš je dojam da je reagirala brzopleto, vjerojatno iz emotivnih razloga. Etiketiranjem ljudi ‘orjunašima’, jasno je da predsjednica ne razumije kompleksnost problema i njegove uzroke. To je još jedan indikator da zbog osobnih povezanosti sa dijelom ljudi iz sporta nema pregled nad situacijom, odnosno vodi se subjektivnim, a ne objektivnim kriterijima.
Predložila je i održavanje tematske sjednice tehničke Vlade na kojoj bi se trebali baviti nasilničkim ponašanjem na stadionima.
U ovom trenutku to se svodi samo na PR. Tehnička Vlada ne može učiniti ništa konkretno, a njen zaključak da se ide mijenjati Zakon o sprječavanju nereda na sportskim terenima je besmislen, jer problem nije u tom zakonu. Vidimo da je i parlament disfunkcionalan, pa ne znam tko bi usvojio izmjene koje predlaže tehnička Vlada. Najgore što se može zaključiti jest da treba više represije i dodatnih ograničavanja ljudskih prava. Tim putem svi srljaju zadnjih nekoliko godina. Naravno, bez rezultata. Potrebno je skroz okrenuti priču. Represija mora biti usmjerena jedino prema kriminalnim radnjama u sportu, a vrijeme i novac se trebaju uložiti u demokratizaciju nogometa te u izgradnju povjerenja između klubova, navijača i igrača.
Atmosferi straha, mržnje i nasilja u društvu doprinijelo je i nazivanju izgrednika ‘izdajicama, orjunašima i neprijateljima Hrvatske’.
Iz mirovne pozicije nama je savršeno jasno da je svako neprijateljsko etiketiranje loše, da generira sukobe i ne vodi rješenju. Srećom, domaća javnost pokazala je da to ipak u Hrvatskoj više ne prolazi. Tim diskursom služili su se i pojedini ljudi iz sada tehničke Vlade, pa vjerujem da su završili, onako kako su završili, dobrom djelom i zbog toga. Ekstremisti će naprosto morati pronaći neke nove termine kojima će vrijeđati i etiketirati jer im ovo više ne prolazi.
