Na promidžbenom letku s naslovom "Radionica pisanja projekata", prilijepljenom na oglasnu ploču u auli jednog ovdašnjeg fakulteta društvenih i humanističkih znanosti, pisalo je: "Prijavi se za sudjelovanje na radionici na kojoj možeš naučiti kako što kvalitetnije napisati projektnu prijavu za prijavu na Javni poziv za prijavu projekata koji se odnose..." Poziv je očito bio namijenjen najmlađima u strukturi akademskog sustava, studentima i studenticama. Na stranu sad što je na letku naveden bukvalno jedan datum s pripadajućom satnicom održavanja – otud valjda danas jako popularan format tzv. radionice – pa se nekako logično nameće pitanje: što je dovraga moguće naučiti o bilo čemu u jednokratnom jednosatnom terminu?

Pažnju ipak više privlači leksik i stil citiranog reklamnog diskursa: poziv na prijavu kako bi se učilo pisati projektnu prijavu za prijavu projekata... Zavrtjelo mi se pred očima nekoliko puta i u glavi uslijed konfuzije koja je bila reakcija na obilje jezične nezgrapnosti što se cijedila s papira. Dakle, još jednom, ispočetka. Prijavitelj na radionicu valjda uči kako pisati prijavu projekta, sve da bi ga primjereno sročio u okviru prijave na javni poziv prijave projekata... Majko mila, jezik propagandnog agitpropa u Sovjetskom Savezu za vrijeme Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina bio je dječja pjesmica za prvi razred osnovne škole u usporedbi s prividno nedužnom i popularnom retorikom koja se danas servira našim studentima i studenticama. Ali ne samo njima. To je onaj propagandno-reklamni diskurs današnjice kojim se naizgled benigno promovira kapitalistički sustav vrijednosti kao afirmativan odgovor na izazove suvremenog svijeta.

U takvom poretku vrijednosti, projektne vježbaonice, brzi tečajevi i radionice predstavljaju navodno idealan format prikladnog osobnog osposobljavanja, stjecanja znanja i vještina. Nema tu više vremena za studiozne, promišljene i dugotrajnije pristupe, pa stoga izgleda nema ni vremena da se makar s minimalnom pismenošću sroči jezik tomu pripadajuće ideologije. Jer na djelu je njegovo visočanstvo Projekt, taj format i mjerna jedinica u nukleusu logike kapitalističke matrice. Mjerilo je to uspješnosti i smislenosti bavljenja bilo kojim problemskim zadatkom. Prvenstvo forme i administrativno-birokratske procedure u usporedbi s vrijednošću drugog ranga, a to je sadržaj. Fetišizam kvantitete (npr. imate prostora veličine 2000 znakova s proredom da opišete cilj, svrhu i opravdanost projektnog prijedloga) u odnosu na kvalitetu. Neopozitivistička tortura statističkim mjernim aršinima u sklopu tehnokratske diktature, suprotstavljena kvalitativnoj prosudbi. Doktrina kapitalističkog upravljanja u sklopu koje je projekt itekako važan alat, a posljedice su vidljive u nizu simptoma tzv. projektitisa.