Iako mnogi u Prigorju nisu čuli za mjesto Falatac, stanovnicima pojedinih potkalničkih sela ono je više nego poznato. Falatac nije ni grad ni selo, a još manje neka posebno važna znamenitost ili turistička atrakcija. O njemu nisu pisane nikakve knjige, snimani dokumentarci niti je spominjan u novinarskim prilozima. No, on je značajan po nečemu sasvim drugome, onome što će sasvim sigurno u 21. stoljeću biti najvredniji resurs na planeti.
Falatac je područje bogato izvorima vode, možda i najbogatije u dijelu Prigorja u kojemu se nalazi, a do njega se može doći s križevačke strane iz smjera Apatovca i koprivničke iz smjera Rasinje. Mi smo odabrali križevačku rutu koja je iznimno zahtjevna zbog čestih uzbrdica i nizbrdica te veoma oštrih zavoja. Najgora nizbrdica svakako je na brdu Borovka, koje je toliko strmo da ga čak ni zimska služba zimi ne čisti od snijega. Kako se prolazi Borovka, na njezinim sjevernim padinama, vidljivi su mnogi vinogradi te vikendice dok s južne dominira stara bukova i grabova šuma koja je ove godine dijelom posječena.
Od vrha Borovke do bazena, stiže se za manje od 5 minuta lagane vožnje preko novoizgrađenog mosta te kraj velikopoganačkog lovačkog doma. Izvorište vode, odnosno vodovodni bazen, ono je po čemu je Falatac itekako važan za stanovnike Velikog Poganca, Ludbreškog Ivanca i drugih okolnih krajiških mjesta. Bazen koji je još prije gotovo 30 godina u Falatacu izgradila Jugoslavenska narodna armija (JNA), svakodnevno koriste mnogi tamošnji poljoprivrednici. Za mnoge od njih on je od životne važnosti jer ne presušuje ni u najtoplijim ljetnim razdobljima.
Dušan Dulikravić, jedan od poljoprivrednika iz Velikog Poganca, sjeća se izgradnje bazena i okolnosti koje su dovele do angažmana JNA.
- Najzaslužnija za izgradnju bazena za vodu bila je tadašnja jugoslavenska vojska. Mnogi od nas i danas smo zahvalni toj vojsci što je pomogla na taj način našim i drugim krajevima. Vojska je bazen, koliko se sjećam, izgradila 1989. ili 1990. godine. To je radila jedna inženjerska jedinica u sklopu obuke, a cilj im je bio da za ove potkalničke krajeve naprave dobro djelo. Danas taj bazen i vodu iz njega koriste brojni poljoprivrednici. Oni preko godine, a naročito preko ljeta, u cisternama odvoze vodu za svoju stoku i druge životinje. Da nema toga bazena, bilo bi teško za mnoge stočare kojih ima puno u ovim krajevima. Do Falataca je lako doći, jer tamo vodi put koji se redovito održava - kaže Dulikravić.
U blizini samog bazena Falatac, po pričanju Milana Pavkovića, još jednog mještanina Velikog Poganca, nalazili su se mjesno kupalište te jezero.
- Postojao je još jedan bazen koji je služio kao kupalište. Taj bazen izgradila je tadašnja mjesna zajednica Veliki Poganac. Koliko mi je poznato, u toj akciji učestvovalo je više ljudi, a najzaslužniji je bio Milorad Smoljanović, tadašnji predsjednik velikopoganačke mjesne samouprave. U tom kupalištu smo se svi kupali, a posebno djeca iz svih sela u blizini. Osim bazena za vodu i bazena za kupalište, postojalo je i jezero koje bilo poribljeno. Devedesetih godina, u ovoj državi, nažalost, kupalište i jezero su zapušteni i napušteni. Ostao je samo taj vojni bazen koji se nalazi na jednom od najjačih vrela u okolici – priča Pavković.
Do nekadašnjeg kupališta i jezera teško je doći, a nisu ni naročito vidljivi jer ih je već odavno obrasla bujna vegetacija. Posebno žalosti činjenica što se u te društvene objekte izgrađene dobrovoljnim radom i novčanim prilozima lokalnog stanovništva, više od 30 godina nije ulagalo. Mnogi od mlađe generacije ni ne znaju za vodni potencijal Falataca kao ni staru infrastrukturu koja je tamo smještena. Možda će u budućnosti biti drugačije. Živi bili pa vidjeli.
