Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je blagu prvostupanjsku osuđujuću presudu zagrebačkog Županijskog suda Josipu Krmpotiću iz oktobra 2016. za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Medačkom džepu te mu je ujedno amenovao oslobađajuću presudu za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.
Krmpotić, ratni zapovjednik izviđačke jedinice ‘Vukovi’, tako je konačno osuđen na samo tri godine zatvora jer je naredio uništavanje, paljenje i miniranje kuća u srpskim selima tijekom akcije Medački džep 1993. godine. Istovremeno mu je potvrđena prvostupanjska oslobađajuća presuda za drugi dio optužbe - strijeljanje ratnih zarobljenika - jer su ‘izostali čvrsti i nepobitni dokazi koji su nužni za osudu za ratni zločin nad zarobljenicima’.
Zahvaljujući Zakonu o zaštiti osobnih podataka, Vrhovni sud je u objavi pravomoćne presude sakrio identitet osobe koja je osuđena za jedno od najtežih kaznenih djela, ono ratnog zločina u Medačkom džepu za koji je Haški sud podigao optužnicu 2004., ali je godinu dana kasnije jurisdikciju za suđenje prepustio hrvatskom pravosuđu. Ono je 2008. godine pravomoćno osudilo jedino ratnog zapovjednika 9. gardijske brigade i komandanta operacije Medački džep Mirka Norca, i to na šest godina zbog nesprečavanja ratnog zločina, dok je generala Rahima Ademija oslobodilo svih optužbi.
U toj akciji ubijeno je 17 žena i među njima moja majka. Nitko za njih nije odgovarao ni po komadnoj, ni po bilo kojoj drugoj odgovornosti, kaže Dragan Pjevač
Tek 2012. godine, hrvatsko pravosuđe optužilo je još trojicu pripadnika HV-a. Josipa Krmpotića je tužiteljstvo teretilo da je znao, a nije spriječio ubojstvo četvorice neidentificiranih ratnih zarobljenika te paljenje i miniranje kuća lokalnog srpskog stanovništva. Velibora Šolaju i Josipa Mršića, pripadnike Krmpotićeve jedinice, optužilo je zbog ubojstva starije neidentificirane ženske osobe. U međuvremenu je Šolaja pravosnažno osuđen na pet godina zatvora, a Mršić pred Županijskim sudom u Zagrebu nepravomoćno na tri godine zatvora.
U slučaju Josipa Krmpotića, Vrhovni sud potvrdio je odluku suca zagrebačkog Županijskog suda Ratka Šćekića koji je u prvostupanjskoj presudi ustvrdio da je ‘Krmpotiću izrečena kazna blaža od najmanje zakonom propisane zbog niza olakotnih okolnosti, dok otegotne nisu pronađene’. Sud je u obrazloženju presude ocijenio da Krmpotić ranije nije osuđivan, da je sudionik posljednjeg rata, da mu je uzrokovana invalidnost, odnosno zdravstvene tegobe kao posljedica ranjavanja, te psihičke smetnje iz kruga PTSP-a i da je otac četvero djece. Vrhovni sud u dijelu osude za ratni zločin nad zarobljenicima potvrdio je oslobađajuću prvostupanjsku presudu te je utvrdio da bi ‘dokazi koji su izvedeni tijekom postupka mogli izazvati stanovitu sumnju da je optuženik ostvario elemente bića kaznenog djela za koje se tereti, ali takva sumnja nije dovoljna za osudu’. Potvrđujući prvostupanjsku presudu Krmpotiću od tri godine zatvora za uništavanje, paljenje i miniranje srpskih kuća, Vrhovni sud je zaključio da su ‘podređeni pripadnici vojske izvršili to naređenje i time da je došlo do uništavanja imovine velikih razmjera, koje nije bilo opravdano vojnim ciljevima i potrebama’. No nigdje nema riječi, a kamoli kazne što su tokom paljenja srpskih kuća izgorjele četiri žene, niti bi to po mišljenju suda možda bila otegotna okolnost.
Predsjednik Koordinacije udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih sa prostora bivše Jugoslavije Dragan Pjevač čija je majka Boja Pjevač također ubijena u akciji Medački džep, ističe da je duboko razočaran najnovijom pravomoćnom presudom.
- U toj akciji ubijeno je 17 žena i među njima moja majka. Nitko za njih nije odgovarao ni po komadnoj, ni po bilo kojoj drugoj odgovornosti. Odgovarao je samo Norac, i to je dobio šest godina za nečinjenje, jer nije spriječio ratni zločin. Krmpotić je osuđen za paljenje kuća, a što je sa staricama koje su unutra žive zapaljene? Leševi žena su nađeni, paljenje kuća i žena u kućama dokazani su u sudskom postupku protiv Norca, svjedoci i vještaci su pred sudom potvrdili činjenice. Sve je dokumentovano i ništa nije sporno. No to izgleda nikome nije važno. Pravde općenito nema za žrtve. U stanju smo da se suočimo sa prošlošću, ali samo sa prošlošću i krivicom onog drugog - zaključuje Pjevač.
Visina dosuđene kazne Josipu Krmpotiću sporna je i za Vesnu Teršelič, voditeljicu Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.
- Dosuđena kazna za izdavanje naredbi za paljenje i rušenje kuća je ispod zakonskog mininuma, čak i u postupcima u Republici Hrvatskoj gdje su dosuđivane kazne u visini zakonskog minimuma od pet ili više godina za nesprječavanje ratnih zločina. Također, obzirom na praksu Međunarodnog kaznenog suda, kazna za zapovijedanje trebala bi biti viša, jer zapovjednik treba biti primjer drugima - ističe Teršelič i upozorava da je neprihvatljiva i dužina postupka.
- Od optužnice iz prosinca 2012. do nepravomoćne presude 2016. i pravomoćne presude Vrhovnog suda 2020., prošlo je više osam godina. U akciji Medački džep nedvojbeno su ubijeni ratni zarobljenici i civili, neki na posebno okrutan način, što je pravosudno utvrđeno u postupku u kojem je osuđen Mirko Norac. Od direktnih počinitelja za ubojstvo neidentificirane starice osuđeni su Josip Mršić i Velibor Šolaja. Za porodice drugih ubijenih i nestalih koji još uvijek čekaju učinkovitu istragu ova je presuda još jedno razočaranje - kaže Teršelič.
Nakon 27 godina, o vojnoj akciji Medački džep pokrenutoj na zaštićenom području Ujedinjenih naroda u podvelebitskim selima Divoselo, Čitluk i Počitelj, skoro je sve poznato, osim odgovornih za ubojstva 88 Srba, među kojima i 17 žena. Po navodima svjedoka i vještaka u minulim sudskim postupcima protiv Norca, utvrđeno je da su žrtve bile paljene u kućama, ubijane hladnim oružjem u podrumima i mučene. Indikativno je da ranjenih na srpskoj strani u ovoj akciji nije bilo.
Danas je od ukupno 84 pronađena posmrtna ostatka, još sedam ostalo neidentificirano. Na listi nestalih vodi se još 11 lica, među njima sedam civila prosječne starosti 71 godinu, od kojih su četiri žene. U akciju koja je počela 9. septembra, prvi i jedini put u ratu na prostoru Hrvatske, aktivno su se umiješale snage UNPROFOR-a, i to kanadski bataljun u pokušaju da zaštiti preostalo srpsko stanovništvo od stradanja i uništavanja njihove imovine. Razaranje je trajalo sve do 17. septembra kada su međunarodne snage nakon trodnevnih borbi s Hrvatskom vojskom i policijom, konačno uspjele da preuzmu kontrolu.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
