Dragana Jeckov učinila je nešto neoprostivo. Ova zastupnica SDSS-a, naime, usudila se u Hrvatskom saboru govoriti srpskim jezikom. I to barem dvaput u ovom relativno kratkom vremenu otkad je u saborskim klupama zamijenila Milu Horvata. Samo što su onda kada je ministricu Blaženku Divjak upozorila na nerješavanje problema registracije škola u kojima se nastava izvodi na jeziku i pismu srpske manjine jezični čistunci sjedili na ušima, baš kao kada je na srpskom u Saboru više godina govorio i Vojislav Stanimirović.
Javili su se desničarski portali pozivajući se uobičajeno na ‘zgrožene čitatelje koji su ih zatrpali pismima’. Javio se i odvjetnik, inače redovni kolumnist jednog od radikalnih portala, koji je ekavicu i ćirilicu usporedio, naravno, s kokardom. Javilo se i nešto što se zove Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara koja traži javnu ispriku jer da je taj ‘čin ignoriranja službenog jezika u hrvatskim državnim institucijama te nasilno korištenje jezika koji sve nas, suvremenike srpske agresije na Hrvatsku 1991. – 1998., podsjeća na ubijanje i silovanje naših najmilijih gruba provokacija u najvišemu državnom, zakonodavnom tijelu’.
Nije prozvana samo zastupnica SDSS-a nego i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kao i njegovi zamjenici Željko Reiner i Furio Radin. ‘Čitatelji portala Direktno ostali su zgroženi. Pitaju kako bi bilo da predstavnik talijanske manjine Furio Radin krene u Saboru govoriti na talijanskom jeziku, a onda i Albanac na albanskom, Mađar na mađarskom…’ Kaže se dalje da je Jeckov ‘obeščastila Sabor Republike Hrvatske’ i da bi trebala dobiti vritnjak kao što je to pravaš Josip Gržanić učinio Khuenu Hedervaryju.
U emisiji ‘Pola ure kulture’ na javnom HRT-u, koji sve više tema crpi s desnih portala, napadima se pridružila i HRT-ova urednica Branka Kamenski. Ona je ustvrdila da je Dragana Jeckov ni manje ni više nego prekršila Ustav, članak 12, koji kaže: ‘U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.’
Međutim, kako se ovdje malo čita, a i to što se čita uglavnom se krivo čita, tako nitko od njih nije pogledao što piše u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina kojim se manjinama jamči ‘služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi’ (članak 7). Zato je Branka Kamenski možda i pogodila kada je citirala Ivana Kukuljevića Sakcinskog i njegov čuveni govor iz 1843. koji se uzima kao prvi na hrvatskom jeziku u Saboru: ‘Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno, iskreno govoreći, nismo baš ništa!’
