Rijetki sretnici s pamćenjem dužim od akademskog semestra ili sezonske sheme javne radiotelevizije, kako već tko mjeri, mogli bi se prisjetiti da smo na ovim stranicama prije godinu plus tjedan dana objavili članak o jednoj od kolosalnih podvala HTV-a, publiciranoj u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’. Prisavska novinarka i urednica Karolina Vidović Krišto pompozno je tad predstavila izvjesnu anketu među studentima zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, tamo i snimljenu, a u kojoj njezina kućna kolegica pita nekolicinu studenata po čemu je značajan datum 18. studenoga, naime, u novijoj hrvatskoj povijesti. No mladi ispitanici nisu znali da je riječ o danu pada Vukovara, čime je Vidović Krišto dobila krasan šlagvort za napad na Filozofski i njegovu komunjarsku upravu, pa uzgred i na određene jogunaste Srbe u Hrvatskoj, osim što smo morali primijetiti da nije napomenula kako je riječ o već prilično staroj anketi, napravljenoj čak sedam godina ranije.
Ipak, zašto baš sad podsjećamo na ovu prljavštinu javnog RTV servisa? Zato što su nekidan ponovili tu gadost, navlas isto! Ovaj put nije, doduše, u glavnoj ulozi bila navedena desničarska vedeta, i nije sve plasirano u budničkoj kolaž-emisiji, ali su ključni elementi obmanjivanja publike i političke manipulacije odigrani sasvim po uzoru na original falsifikata. Štoviše, u nekim je segmentima novo izdanje tog istog, očito nepoderivog fejk njuza, ispalo za dobru klasu više toksično i huškački intonirano, kao što ćemo pojasniti. Prigodna malogebelsovska ujdurma emitirana je ovom prilikom 21. studenoga u ‘Pola ure kulture’, emisiji koja se diči epitetom najdugovječnije kulturalne u povijesti ovdašnjih audiovizualnih medija, pod vođenjem urednice Branke Kamenski. I baš ona je, dakako, najavila prilog, odnosno komentar epohalne sramote u Lučićevoj ul. 3, usput gorko primijetivši da je taj fakultet ‘u doba totalitarizma bio svjetionik demokratske misli, a danas svijetli kao mračna komora’. Ali povrh antitotalitarističkog refleksa, iskazala je Kamenski još nešto, rekavši da je pitanje za studente, u anketi snimljenoj ‘ovih dana’, glasilo: ‘Što se dogodilo 18. studenoga u Vukovaru?’ Nije, međutim – već smo to i napisali – nego ‘u novijoj hrvatskoj povijesti’, što ipak značajno otežava brzinsku evokaciju, čisto kvizološki gledano.
A onda se pred crnom kamerom HTV-a ukazao Slobodan Prosperov Novak, redovni opservator u toj emisiji, da čuvenom žestinom i autoritetom nezavisnog eksperta zasjeni sve novinarske servisne radove na ovom slučaju. Najprije se postavio takoreći forenzički, kako valjda i dolikuje književnom povjesničaru, te ustanovio da je ‘snimak autentičan’; jest, ali autentičnost datacije nije spomenuo. Zatim je krenuo s opisom fakultetskih vlasti koje stoje iza tobožnje sablazni i teške krize, kako će dodati, gdje je ova ‘mala sramotna anketa’ ‘samo simptom’. Nakon toga, redom, ‘zloća’, ‘loše vođenje’, ‘katastrofa’, ‘barbarija’, ‘barbarogenij’, pravednički je zagrmjelo pola eona kulture u Hrvata, iz razbarušene figure bivšega vrijednog znanstvenika, danas redikuloznog etno-zabavljača ulovljenog u jeftinoj laži. No koja bi mogla skupo koštati mnoge druge, ne više njega, znamo li cijenu ukupne te forsirane maligne konstrukcije od nacije i nacionalne kulture i povijesti. Mislimo pritom na anonimne, tzv. male ljude, one koji plaćaju ceh svakog historiografskog dizajna s ovakvim motivima, i mislimo svakako generalno kad govorimo o pitanju nacije, ne isključivo na hrvatsku, ni samo na npr. balkanske. Novak će nesumnjivo utržiti svoj pujdački honorar, dok će meso nacije iznova skončavati na utabanim ratno-izbjegličkim i ekonomsko-migrantskim rutama, a da nikad ni s kim ne izravna račune.
Slobodan Prosperov pak nadalje je prozvao i neke konkretne svoje grešne kolege, one s Filozofskog fakulteta, proizvoljno i arbitrarno, u ime vukovarske žrtve – Bojan Glavašević, Milorad Pupovac, Žarko Puhovski. ‘Tko su ljudi koji danas rade na Filozofskom fakultetu, vode taj fakultet, i kako je moguće da se taj fakultet vodi u jednom posve anacionalnom duhu?’ pita S. P. Novak, nadograđujući usput i vlastitu dvodecenijsku frustraciju otpadnika s te institucije. Na koncu, u vrtoglavo rastućem fortisimu svog pamfleta, on zaključuje da je tamo bilo bolje čak i ‘u vremenima kad su na njemu predavali i mađaroni i Karađorđevićevi federalisti i komunisti’.
Pa ipak, sve je to zvučalo bolje od onoga što se ovaj redovni profesor Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu izvolio zapitati više nekako rezignirano, mada svjestan dramaturškog potencijala teme: ‘Gotovo smiješna činjenica koju moramo istaknuti – tko se uopće upisuje na Filozofski fakultet, i kakvi su prijemni ispiti?’ Ovaj profesor i pedagog s istog sveučilišta, dakle, s pozicije nacionalne svijesti faktično upućuje na krivnju samih studenata, već i brucoša u pokušaju, tj. na njihov krimen prema Hrvatskoj. Uza sve to je nekima bar kondicionalno pripisao nastojanje da izbjegnu točan odgovor na sporno anketno pitanje, ako su ga ipak znali, jer su valjda ‘glumili da ne znaju’, kaže taj naš kvalificirani nastavnik s ADU-a, ‘pokušavajući možda nešto ideološki dobiti’. Gotovo kao da je osobno proveo istraživanje na svom fakultetu, Novak tako prokazuje najmlađe kolege s onoga drugog i razotkriva ih u sabotaži rođene nacije, ili makar većinske, da ne kažemo kako ustvari time i poziva na – linč. I ukoliko nekome u dogledno vrijeme tamo bude učinjeno nešto loše u fizičkom pogledu, ne očekujemo da će Novak ili Kamenski biti procesuirani, znajući dominantne prilike, ali ćemo znati tko je sve zaslužan.
Ne očekujemo ni da se uprava HTV-a izjasni o recidivu svog informativnog falsificiranja, i da netko odgovara za najnoviju svinjariju, jer nisu bile sankcionirane ni mnoge puno krupnije. Očekujemo da se ovo ponovi i dogodine, s obzirom na to kako im se konkretno podmetanje osladilo, i da postane tradicionalna igračka prisavskih kulturtregera, nešto kao dopuštena i benigna prvoaprilska laž u svrhu šale, no tek ‘gotovo smiješna’, a moguće ozbiljna do boli. U istom kontekstu, ne treba se nadati ni reakciji zagrebačkog rektora Damira Borasa, koji je one skandalozno-anketne 2010. godine bio dekan Filozofskog fakulteta, a sad je nadređen i Slobodanu Prosperovu Novaku. Za uvid u razmjere poduzete hajke, s druge strane, nije potreban veliki trud, dovoljno je vidjeti kako na predmet reagiraju forumaši na veb-adresama kao što su Maksportal.hr ili Narod.hr, ili kako anketu iz 2010. dandanas javno prepričava gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru. Ako je uopće važno, dade se unekoliko i slijediti izvorni trag dotičnog fejk njuza: Dnevno.hr prvi ga je podmetnuo ovaj put.
Uostalom, istini za volju, što bi to tako strašno bilo i da je anketa iz ove godine? Prvo, kao što je rekla jedna studentica odgovarajući onom zgodom – nisu ih o tome učili u osnovnim školama, a to je ipak materija za niže stupnjeve obrazovanja. Drugo, i znatno važnije, staro je pitanje o važnosti formalnih podataka i njihova odnosa prema sadržaju koji stoji u pozadini. Ne dovodeći u pitanje tragiku vukovarskog stradanja, naime, ovoj zemlji kronično nedostaje slobodna i temeljita analiza najšire prihvaćenih teza o ratu koji je otprilike tad i započeo, kao i porijekla te rezona njihova širenja. Oni koji reproduciraju izmišljotine o nepoćudnim studentima i njihovim profesorima naprosto poručuju da je posrijedi jedan od onih nedodirljivih prostora političke dogme prema kojima nikakvo alternativno znanje nema prođu, baš kao što nijedna laž u funkciji njegova održanja nije suvišna.
