Što se trenutačno zbiva unutar srpske zajednice Osječko-baranjske županije?
Posljednjih nam je tjedana u fokusu popis stanovništva. To je za nas najbitnije zbivanje u ovom deceniju. Educirali smo ljude za samopopisivanje, što je i oblik samozaštite u ovoj epidemiji: tako se popisalo njih tridesetak posto, što me ugodno iznenadilo pogotovu stoga što među samopopisivačima nisu samo mlađi nego i oni srednje i starije životne dobi. Premda je Državni zavod za statistiku vodio računa da se u sastavu popisivača odražava postotak pripadnika nacionalnih manjina na nekom području, pojavio se problem s time da popisivačima nije na vrijeme rečeno da moraju biti testirani ili cijepljeni protiv korona-virusa, pa ih je dio odustao prije terenskog popisivanja. Tako ne možemo sa sigurnošću reći kakva je nacionalna pripadnost onih koji su ih zamijenili, iako je u julu, kad su se prijavljivali, kriterij proporcionalne zastupljenosti bio zadovoljen. Štoviše, ponegdje je manjinaca procentualno bilo i više, pa je tako u jednoj baranjskoj općini od petero popisivača čak četvero manjinske nacionalnosti. S druge strane, nedavni dopunski manjinski izbori u našoj su Županiji prošli bez SDSS-a. Primjerice, u Ernestinovu i Petlovcu se moglo koristiti pravo dopune općinskog vijeća ali nije bilo izbora, a u Čemincu, Trnavi i Podgoraču kandidati su bili s liste vladajućih u tim općinama.
Kakvi su aktualni ekonomski pokazatelji?
Ljudi se mahom bave poljoprivredom i poslovima vezanima uz tu gospodarsku granu. Međutim i dalje imamo više umrlih od rođenih, a tu su iseljavanja, pa će se i to zasigurno vidjeti u rezultatima popisivanja. Inače, već godinama postoji jaz između popisanih 2011. i aktualne stvarnosti, pa je tako DZS još 2018. ustvrdio da u Županiji živi 35.000 ljudi manje nego što ih je te godine popisano. Stanje sada može biti samo gore. Što se radno aktivnog stanovništva tiče, nezaposlenih nema puno, jer tko hoće raditi - može, no uglavnom lošije plaćene poslove na pomoćnih radnika na farmama. Problem su visokoobrazovani koji bi pristali raditi i izvan struke, ali uslijed prekvalificiranosti teže dolaze do posla; poslodavci bi im morati ponuditi bolja radna mjesta, a takvih baš i nema.
Koliko je aktivan belomanastirski pododbor Prosvjete, kojem ste predsjednik?
Pored te funkcije, član sam Glavnog odbora našeg SKD-a, pa znam širu situaciju, odnosno da do 1. juna uopće nismo mogli raditi, a od tog datuma dopuštene su nam samo aktivnosti na otvorenom, uz pridržavanje epidemioloških mjera. Nastojali smo nadoknaditi pet mjeseci prisilne neaktivnosti, a uz to smo već bili primili novac preko Savjeta za nacionalne manjine, pa većina pododbora nije imala ljetnu stanku ili ju je svela na minimum. Tako smo organizirali događanja vezana uz Vidovdan, a u septembru dali svoj obol Danima kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Moram istaknuti dobru suradnju s drugim pododborima, pa su tako naši KUD-ovi prije korone putovali i posvuda nastupali, a i mi smo dosta ugošćavali. S epidemijom je sve to stalo, jer se ljudi boje. Unatoč ograničenjima, nastojimo održati kontakte, iako je to sada velik izazov. Nadamo se da će do kraja godine biti dovršena gradnja srpskoga kulturnog centra u Belom Manastiru, pa ćemo napokon moći raditi u svom prostoru. Dobro surađujemo i s našim zemljacima u mađarskoj Baranji, prije svega onima u Šiklošu, Pečuhu i Mohaču. Manastir Grabovac, naša svetinja iz 16. vijeka, jedna nam je od poveznica, jer je dio ovdašnjih ljudi porijeklom iz sela u okolici tog hrama.
Po kojim se nastavnim modelima i u kojoj mjeri održava nastava srpskog jezika i kulture u osječko-baranjskim školama?
Model A, odnosno nastava na srpskom jeziku i ćirilici, odvija se u Erdutu, Šodolovcima i Jagodnjaku, a škola u Ernestinovu jedina je u državi s modelom B; model C provodi se u Belom Manastiru, Kneževim Vinogradima i Dardi, a pohađa ga i dio učenika u Jagodnjaku. U Viljevu, Magadenovcu i Našicama moguće je pohađati jedino pravoslavni vjeronauk, no neki roditelji kažu da ne žele time opterećivati svoju djecu. To je loše, kao i nezainteresiranost za učenje ćirilice, koja je dio identiteta što ga ovdje želimo očuvati.
