I dok se nastavljaju rekonstrukcije postojećih urbanih zona kojima se jasno mijenjaju sadržaji u centru Zagreba i njihova namjena umjesto građanima prilagođava investitorima, paralelno se centar grada prazni od kulturno vrijednih sadržaja. Ovakve promjene događaju se, sada je barem to svima jasno, netransparentno i bez poštivanja zakonskih procedura i natječaja, bez javne rasprave i komentara struke, ali i bez podrške građana iz pojedinih gradskih četvrti. Gradskim vlastima predvođenim gradonačelnikom Milanom Bandićem kao da je svejedno, iako u cijelom procesu troše javni novac, a ponajmanje razmišljaju o javnom zajedničkom dobru. Problem je velik i sveobuhvatan jer mijenja sadržaj i sliku našeg grada, pa smo zbog toga ispitali što se trenutno dešava s nekoliko važnih gradskih kulturnih institucija i zašto se posljednjih nekoliko godina centar grada prazni od relevantnih kulturnih sadržaja i pretvara u jeftini turistički poligon.
Ispražnjena Europa
U trenutku dok ovo čitate kino Europa je ako ne u potpunosti, a onda skoro do kraja ispražnjeno. Grad Zagreb je odlučio da od 1. lipnja ove godine postojeći korisnici, Propeler film i Zagreb film festival, moraju napustiti ovaj gradski prostor. Nema više festivala, plesnjaka, nezavisnog art-filma, tribina i svega onoga što smo poznavali i posjećivali više od jednog desetljeća. Budući da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, kinu će biti jako teško promijeniti namjenu, ali s obzirom na aktualnu vlast koja ne haje za mišljenje javnosti i pravnu proceduru možemo očekivati nekakva ‘zanimljiva’ hibridna rješenja koja će samo simulirati postojanje kina. Građane koji su nakon odluke Grada o iseljavanju Europe masovno izašli protestirati na ulice dočekala je i informacija o navodnom otvaranju narodnjačkog kluba na istom mjestu. Kao i u slučaju magnolije na Trgu žrtava fašizma, i ovdje se lako može otklizati u urbani rasizam i priču o ruralizaciji grada i gradonačelnikovom hercegovačkom porijeklu, umjesto da se pozabavimo političko-ekonomskom analizom. Pojednostavljeno, postojeću gradsku politiku mogli bismo svesti na to da će poslušni zamijeniti neposlušne, a svi oni koji su podršku gradonačelniku već uskratili za to danas plaćaju cijenu. Stiče se dojam da su oni koji su s njim godinama džogirali danas nagrađeni, a da se svako protivljenje i dizanje glave kažnjava ‘bijesom Božjim’.
Nezavisna kultura u Zagrebu odavno je prepoznala gradonačelnikov modus operandi i gnuša se takvog načina rada. Zato se ona tjera i namjerno gasi, jer ne klečimo pred velikim vođom – ističe Hrvoje Laurenta, izvršni direktor kina Europa
- U Zagrebu sve funkcionira po principu ili si na strani gradonačelnika, štovatelj njegovog lika i djela, dio njegovog poremećenog sustava, ili si neprijatelj. Bandić je izvrsno opisao ne samo kulturnu već i cjelokupnu politiku grada rečenicom: ‘Ja se probudim i meni dragi Bog kaže što ću danas napraviti pa ja to i napravim.’ I tu svaki razum, politika, strategija, promišljanje i diskusija prestaju. Jer što će ti planovi, strategije, sustavi, svi silni gradski uredi i službe, kao i zaposlenici istih, kad ovisimo isključivo o gradonačelnikovom jutru i porukama koje prima s neba. Srećom, nezavisna kultura u gradu Zagrebu odavno je prepoznala taj modus operandi i gnuša se takvog načina rada. Zato se ona tjera i namjerno gasi, jer ne klečimo pred velikim vođom, nismo dio njegovih kombinacija niti ćemo ikada biti - kaže Hrvoje Laurenta, izvršni direktor kina Europa po čijim hodnicima ljudi pakiraju kutije i iznose stvari kao da je u pitanju nekakva prisilna evakuacija, a ne navodna renovacija kina.
Iz kina Europa danas kažu da se situacija mogla riješiti razgovorom i dogovorom. Ističu kako se zbog odluke Grada da se kino iseli prije kraja godine ne mogu održati ni programi čije je financiranje Ured za kulturu već platio. Plan ili dokumentaciju za obnovu kina do sada nisu vidjeli, niti su upoznati s time da su za sanaciju kina predviđena sredstva u gradskom budžetu.
- Gradonačelnik nije imao hrabrosti da nas pozove na razgovor koji godinama tražimo, gradske službe nisu htjele saslušati modele za obnovu kina koje smo im nudili i koji ne bi išli na teret obveznicima gradskog proračuna, a nisu htjeli saslušati ni prijedloge po kojima bi kino ostalo otvoreno do kraja ove godine kako bi se svi planirani programi u njemu održali, dok bi se paralelno radilo na dokumentaciji obnove. Iz straha s nama nisu ništa htjeli raditi i naređeno im je da nas na ulicu izbace bez razmišljanja. Gradske službe poslušno izvršavaju tu naredbu - dodaje Laurenta.
Tim iz kina Europa kaže da nastavljaju dalje uzdignute glave, svjesni da iza sebe ostavljaju kino čiji je program bio prepoznat i u svijetu.
Iseljen Dabac
Arhiv Tošo Dabac na adresi u Ilici 17 iseljen je u tišini. Atelje nekadašnjeg fotografa, koji je u ovaj prostor ušao davne 1940. godine, danas je prazan. Naime, sredinom ožujka Arhiv je iznenada posjetila Inspekcija zaštite na radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava koja je utvrdila neispravnost električnih instalacija na što se, kako saznajemo iz izvora bliskih Arhivu, već godinama ukazuje Gradu Zagrebu kao vlasniku Arhiva, dok njime upravlja Muzej suvremene umjetnosti. Na dopise o tome godinama nitko nije odgovarao, ali se nakon četiri godine ipak pojavljuje inspekcija koja konstatira ono što je već svima jasno – da su električne instalacije opasne po život. Uostalom, kao i u većini donjogradskih stanova.
Inspekcija dolazi i nakon što je krajem prošle godine Trgovački sud u Zagrebu donio nepravomoćnu prvostupanjsku presudu u korist Karla Kaufmana, poduzetnika, bogatog nasljednika i vlasnika mnogobrojnih nekretnina u strogom centru Zagreba, uključujući i dijela kuće Job, zaštićenog kulturnog dobra u kojem je bio Arhiv. Ovom presudom, o čemu su Novosti već pisale, nalaže se pražnjenje i predaja prostora u kojem se nalazi Arhiv Tošo Dabac, a MSU Kaufmanu i njegovoj tvrtki Benz d.o.o. mora isplatiti ukupno 1.482.200 kuna za zakup poslovnog prostora od 2005. do 2017. godine. S druge strane, do danas nisu razjašnjena neka važna pitanja, poput onih zašto od 2005. nije postignut dogovor s vlasnikom prostora, tko je odgovoran za to da je iznos koji bi po ovoj presudi trebao isplatiti MSU toliko narastao i zašto se tuži MSU, a ne Grad koji je vlasnik prostora. Zašto su svi ostali nijemi na stalna upozorenja da se Arhiv mora zaštititi i kao pokretna i kao nepokretna imovina, što danas nije slučaj? Je li se Grad iz nekog razloga odrekao prvokupa, o kojem odlučuje Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, iako je riječ o zaštićenom kulturnom dobru i je li se tom odlukom pogodovalo bogatom nasljedniku?
Nagrizena Jabuka
Nakon višegodišnjih pritisaka i zagrebačkom klubu Jabuka prijeti gašenje. Prvi pritisci započeli su još 1998. godine, kada je klub zatvoren zbog buke, ali je nakon upravnog spora otvoren tri godine kasnije. Mnogi drugi klubovi, poput Kulušića, nisu bili te sreće i ostali su zatvoreni sve do danas. Scenarij vezan uz Jabuku sličan je onome oko kina Europa, s jednom velikom razlikom. Grad nije mogao provesti deložaciju jer nije upisan kao vlasnik prostora i danas se oko toga vodi sudski spor. Problemi počinju 2015. godine, kada Grad Zagreb podiže tužbu i zbog ugostiteljske djelatnosti kluba, iako je prema tvrdnjama ljudi iz Jabuke to bilo definirano ugovorom iz 2001. godine. Godinu dana kasnije kreće se u sanaciju obližnje Osnovne škole Jabukovac, kada se uz pratnju privatnih zaštitara bagerima ruši dio terase i bine pod izlikom da tu treba biti požarni put. Klubu se i sedmerostruko povećava najamnina s, doduše skromnih, 919 na 6.945 kuna. Vodstvo kluba optužuje se za kriminal i dugovanja, a Grad navodno želi samo promjenu vodstva, ne i namjene kluba.
Prije tri i pol godine Grad Zagreb je odlučio da mu Jabuka nije potrebna. Otada smo na sudovima, a Jabuka je u veljači navršila 51 godinu postojanja – kaže voditelj kluba Marin Viduka Stiv
- Prije tri i pol godine Grad Zagreb je odlučio da mu Jabuka nije potrebna. Otada smo na sudovima, a Jabuka je u veljači navršila 51 godinu postojanja - kaže kratko voditelj kluba Marin Viduka Stiv.
A što s ostalima?
Nakon sedam godina prilično kvalitetnog funkcioniranja, Zagrebački plesni centar je 2016., usprkos protivljenju velikog dijela plesne scene, vraćen pod upravu jedne gradske institucije – Zagrebačkog kazališta mladih. Izostanak javne rasprave, nepostojanje suglasnosti struke i netransparentno donošenje odluka opet su došli do izražaja u vođenju gradske kulturne politike. Ljudi koji su vodili ZPC optuženi su da nisu adekvatno održavali zgradu, što je teza koja se pojavila i u slučaju kina Europa, iako je to isto kino predložilo modalitete obnove.
Naredne 2017. godine javnosti se obraća i Hrvatski filmski savez s priopćenjem da nakon bezuspješnih razgovora s gradskim vlastima izražava bojazan o mogućem zatvaranju kina Tuškanac. Ovakve navode opovrgava najbliži Bandićev savjetnik i suokrivljenik u ‘aferi štandovi’ Ivica Lovrić, koji u medijima navodi da grad nema nikakvu namjeru gasiti kina Tuškanac i Europu, ali nepovjerljivi HFS ipak pokreće akciju ‘Daj mi kino 2’ najviše zbog bojazni da bi i njihovi ugovori o najmu mogli doći u pitanje jer je Grad već spomenuo nemogućnost sanacije zgrade ukoliko unutra nije gradska institucija. Sve vrijeme postoji sumnja da bi kino Tuškanac mogla zamijeniti Kinoteka u čiju je obnovu Grad Zagreb uložio velika sredstva, a da bi samo kino moglo biti pretvoreno u luksuzni hotel.
Proteklih mjeseci u javnost je procurila i vijest o renoviranju, ali i mogućem iseljavanju Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, koji su nakon preimenovanja Trga maršala Tita i koaliranja Bandića s Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem s Gradom u visoko zategnutom odnosu. Sve do 1990. sadašnja zgrada SABA-e u Ulici Pavla Hatza, potom zgrada Saveza ratnih i vojnih invalida, kao i treća zgrada pored parkinga u kojoj je nedavno otvoren hostel, bile su u vlasništvu SUBNOR-a. Oko zgrade Saveza ratnih i vojnih invalida i dalje se vodi spor, dok je oko zgrade koju koristi SABA 2013. godine došlo do nekakvog dogovora, objašnjava nam izvor blizak SABA-i. U tom periodu predsjednik ove organizacije bio je Ratko Maričić, koji kasnije postaje član Bandićeve stranke. Dakle, SABA za sada ostaje na postojećoj adresi, ali posve je jasno da o tome u potpunosti odlučuje Grad Zagreb.
I umjesto zaključka. Ukoliko nisu prokišnjavanje i derutnost zgrade, onda su vjerojatno u pitanju dotrajale instalacije. Ako nisu instalacije, onda se najvjerojatnije radi o neregistriranoj djelatnosti i lošoj upravi koja vodi nezavisnu kulturu. Kako god bilo, iseljenje, deložacija ili bageri su neizbježni. Sve ostalo prepuštamo čitateljima, za koje vjerujemo da i sami mogu doći do onakvih zaključaka kakve ni naša pesimistična imaginacija nije u stanju proizvesti.
Lušetić: Gradski ured je pokrenuo potrebnu proceduru
Na naše upite o sve češćem iseljavanju kulturnih i drugih institucija iz centra Zagreba dobili smo pismeni odgovor Tedija Lušetića, pročelnika Gradskog ureda za kulturu.
‘Zbirka Arhiv Tošo Dabac koja se nalazila u stanu u Ilici 17 privremeno je preseljena u Muzej suvremene umjetnosti temeljem nalaza inspekcije zaštite na radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava budući su inspekcijskim nadzorom koji je u Arhivu obavljen 19. ožujka utvrđene neispravne električne instalacije. Gradski ured za kulturu pokrenuo je potrebnu proceduru te osigurao 13.750,00 kuna potrebnih za izradu dokumentacije i troškovnika za potrebe novih instalacija.
- Vezano uz problematiku prostora Ilice 17 podsjećamo kako se još čeka odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske radi odluke po žalbama u drugostupanjskom postupku.
- Vezano uz kino Europa izvješćujemo Vas kako je Grad Zagreb poduzeo pripremne radnje u svrhu renoviranja objekta. U tijeku su pripremni radovi za izradu projektno-tehničke dokumentacije nakon čega će krenuti sanacija krovišta zgrade koje je u lošem stanju te prokišnjava. Grad Zagreb će rekonstrukciju i nužne radove na sanaciji zaštićenog kulturnog dobra izvršiti u najkraćem mogućem roku, nakon čega će se prostor dodijeliti temeljem važećih propisa.’
