Slučaj smanjivanja kazne silovatelju zato što je branitelj jedan je od povoda za razgovor sa saborskom zastupnicom Dalijom Orešković. Povoda ima još – od sudske presude Ivi Sanaderu u slučaju Hypo do statusa Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, tijela u kojem je Orešković i počela svoje javno djelovanje.
Visoki kazneni sud smanjio je zatvorsku kaznu za silovanje bivšem HDZ-ovom načelniku Lasinje Željku Prigorcu sa dvije na godinu i pol, a kao olakotna okolnost naveden je i braniteljski staž. Pošto ste odvjetničku klupu zamijenili onom političkom u Saboru, kakav je vaš stav o ovom slučaju – je li ovakva kazna preniska i je li ona pravilo ili izuzetak u sudskoj praksi?
Opravdano je da mi kao pojedinci navedenu kaznu doživljavamo kao nepravdu, ali je li izrečena kazna zaista preniska i anomalija ili je u skladu s uobičajenom praksom, to treba utvrditi pravosuđe. Nažalost, s obzirom na to da se u Hrvatskoj nitko ne bavi sustavom, nemamo egzaktne podatke kako je hrvatsko pravosuđe reagiralo u sličnim predmetima tijekom proteklih nekoliko desetljeća. To je tema za Vrhovni sud. Ako je navedena presuda doista preblaga i očito odstupa od uobičajenih sankcija izrečenih u ovakvim slučajevima, moralo bi se istražiti postoji li u ovom slučaju pravosudna korupcija, o čemu bi se također trebao očitovati Vrhovni sud. Međutim, smatram da je problem puno dublji i da je ta sablasna sudska presuda na tragu postojeće sudske prakse, što govori o dubokom pravnom, moralnom i vrijednosnom slomu društva. U medijima se stvorila opravdana halabuka, i sama sam dio te halabuke, ali problem je ako sve stane samo na tome.
Za učinkovito pravosuđe, u čije bismo se presude mogli pouzdati da će primjereno zaštititi žene u situacijama u kojima su u položaju žrtve, moramo stvoriti državu drugačijih principa, vrijednosti i prioriteta. Društvo pa i državu uvelike smo prepustili Crkvi
Galamom kako nam trebaju strože kazne nećemo olakšati izazove koji su pred sucima kad ocjenjuju olakotne i otegotne okolnosti, niti ćemo riješiti strukturne probleme pravosuđa. Seksualni delikti su još uvijek tabu tema u mentalnim i psihičkim sklopovima našeg društva. Ne može jedan osviješteni sudac kao pojedinac, onako donkihotovski, krenuti u pravedničku misiju i mijenjati sustav izricanjem znatno strože kazne od prosječnih, jer mu to neće uspjeti i tako se do pravednosti ne može doći. U takvom slučaju branitelj okrivljenika s punim pravom mogao bi isticati da je pravosudni sustav njegovog branjenika diskriminirao i da je jedna izolirana nerazmjerno stroga kazna zapravo nepravda i odmazda sustava. Time želim reći da načelno ispravna i dobronamjerna misija strožeg kažnjavanja ne smije biti i ostati kao smjer samo jednog suca pa čak ni predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, koji je svojom javno izgovorenom riječi i vizionarskim programom odredio smjer da kazne za kaznena djela nasilja moraju biti strože, ali da bi taj program bio ostvaren i na ispravan način implementiran kroz sustav, mora postojati svijest i zajednička provedba svih koji će u tom procesu sudjelovati kako bi se zaista krenulo ka težem kažnjavanju počinitelja kaznenih djela nasilja, uključujući i seksualne delikte. Samo tako možemo formirati zajedničku i jasnu društvenu osudu.
Tromo pravosuđe
Koliko vam je problematično navođenje braniteljskog staža kao olakotne okolnosti u tim kaznenim djelima?
Pravni sustav mora biti jednak prema svima. Bez olakotnih i otegotnih okolnosti koje se uvažavaju i ocjenjuju u svakom kaznenom postupku, u odnosu na svakog okrivljenika, nemamo vjerodostojan sustav vladavine prava, samo je pitanje kako ćemo koje okolnosti ocjenjivati, a to je slika jedinstvenih društvenih, moralnih i etičkih vrijednosti. Smatram da bi se obrazloženja sudskih presuda trebala početi kretati u pravcu da ako je netko bio heroj u ratu, tu čast treba sačuvati i u razdoblju mira. Percepcija okolnosti je stvar sudačke ocjene i diskrecije u kojoj sudbena grana vlasti oblikuje vrijednosni sustav u kojem svatko od nas živi.
Smatrate li da je moguće, s obzirom na društvenu klimu u Hrvatskoj koja je osjetljiva na svako moguće diranje u braniteljski status, da taj status bude tretiran kao otegotna okolnost?
Vjerujem da se u početku izgradnje sudske prakse u ovim pitanjima uvažavanje braniteljskog staža i zasluga u Domovinskom ratu kao olakotnih okolnosti ocjenjivalo u sasvim dobroj namjeri, ali da je nakon dva desetljeća obrazloženja sudskih presuda u različitim kaznenim postupcima došlo do nepovoljnih društvenih posljedica, odnosno do deformiteta i distorzije u osnovnoj poruci i o vrijednostima koje pravni sustav poštuje, štiti ili ne štiti. S vremenom se stekao dojam kako zasluge u Domovinskom ratu, koje se po defaultu uzimaju kao olakotne okolnosti i dovode do osjetnog ublažavanja kazne, predstavljaju svojevrsni popust na nasilje, silovanje, krađe, čime smo kao društvo poslali najgoru poruku koju smo mogli poslati, a to je da smo degradirali značenje i vrijednost Domovinskog rata, ali i svih branitelja koji su i u miru ostali moralni i časni.
Recimo, biste li vi, kao javna osoba iz svijeta politike, nakon takve presude i sudskog tretmana po kojem se u prijašnjem životu žene, žrtve, traže otegotne okolnosti, a počinitelju, još ako je hrvatski branitelj, olakotne okolnosti, prijavili slučaj silovanja?
Kad pročitam takvu presudu i znajući da će silovatelj zbog ranijih zasluga biti honoriran i izvući se s ovako blagom kaznom, a da ću ja morati cijelu svoju obitelj, djecu i sebe trajno stigmatizirati i provući kroz blato, dobro bih se zapitala bih li prijavila počinitelja kaznenog djela, a kao saborska zastupnica imam određenu težinu u javnom prostoru, time i svojevrsnu snagu i zaštitu koju prosječna žena ipak nema. Kako onda očekivati da se na taj korak odluče žene koje nisu egzistencijalno osigurane, koje rade na nekom potplaćenom radnom mjestu ili uopće ne rade, iza kojih nitko ne stoji, pa još ako žive u zatvorenim, konzervativnim sredinama, bez ičije moralne ili bilo kakve druge podrške. Dokazivanje kaznenog djela silovanja je odvratno, intimno je, ulazi u samo žensko tijelo. Iz situacija u kojima je žena doživjela neki oblik nasilja proizlaze i drugi problemi, od razvoda, bitke za skrbništvo, mobinga na radnom mjestu do gubitka radnog mjesta. U svim tim problemima, ukoliko nema financijsko i drugo zaleđe, žena će naprosto izvući kraći kraj. Stječe se neki opći dojam da se žene slobodno šutira nogom i da će posljedica biti – nikom ništa. To je poruka koja tjera žene da svoju muku pregrme, prešute i nose svoju bol onako kako znaju i mogu, bez zaštite sustava. Svi sudionici u društvu moraju preuzeti svoju ulogu, pa tako i udruge za zaštitu žena koje također nekad reagiraju na prvu i time ne rade nikome dobro jer žena može biti žrtva, ali isto tako i manipulator. Vrlo je ružno i hladno to reći, ali naprosto to je život.
Sudski slučaj Sanader je upozorenje da bi i svi drugi počinitelji teških koruptivnih kaznenih djela mogli proći oslobođeni svake odgovornosti i kazne, a oslobodit će ih vrijeme
Nasilje nad ženama i silovanje uvijek će biti vrlo osjetljive i delikatne teme. Društvo koje je spremno o tome otvoreno razgovarati bez uljepšavanja slike, bez dnevno-populističkih izjava, eventualno ima šansu. U Hrvatskom saboru mi, saborske zastupnice, bez obzira na različite političke svjetonazore, okupile smo se s ciljem unaprjeđivanja položaja i zaštite prava žena. Predložila sam da organiziramo okrugli stol na kojem bismo analizirali sve probleme koji proizlaze iz ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti u sudskoj praksi, kako bismo kao dio zakonodavnog tijela mogli predložiti odgovarajuće izmjene nekih zakona koji bi mogli pomoći hrvatskom pravosuđu da dođe do strožih kazni na ispravan način. Sudbena vlast mora unutar sebe razgovarati o tim temama, pokretati edukacije, uspostaviti zajedničke stavove, kako bi se strože presude osnažile i postale pravilo, ali i svi u društvu moraju biti na istom tragu. Za uspjeh su nužni sinergija i međusobno razumijevanje između sudbene i zakonodavne vlasti, civilnog društva, udruga, intelektualnih krugova, svi ti glasovi moraju biti unisoni u cilju koji se želi postići.
Imaju li hrvatsko društvo i pravosuđe snage za taj korak?
Pravosuđe do te kolektivne odluke o strožem kažnjavanju svih počinitelja kaznenih djela s elementima nasilja ne može doći ako to odstupa od mentalnog sklopa ostatka društva. Iako je moj sveukupan dojam o hrvatskom pravosuđu poprilično loš, ja se ovog trena čak više uzdam u suce i pravosuđe, da su spremni poduzeti napore da se ovaj krivi tok promijeni, nego što je na to spremno društvo u cjelini, s obzirom na retradicionalizaciju i poruke koje često u javnom prostoru o ženama možemo čuti. Pravo je samo okvir koji prati prostor i vrijeme u kojem živi. Treba se razvijati u skladu s vremenom, a svakom zakonu, svakoj njegovoj odredbi, prethodi neka filozofija prava. Sjetimo se samo da je prije homoseksualnost bila kazneno djelo, a danas bi nešto takvo bilo nezamislivo. Za učinkovito pravosuđe, u čije bismo se presude mogli pouzdati da će primjereno zaštititi žene u situacijama u kojima su u položaju žrtve, moramo stvoriti državu drugačijih principa, drugačijih vrijednosti i drugačijih prioriteta. Društvo pa i državu uvelike smo prepustili Crkvi koja je bila ta koja je dogmatizirala i oblikovala društvo, dnevnu politiku, školstvo i našu svakodnevicu po svom, a žene su u tom mlinu svedene na puno manje od onoga što je njihova suština i što bi po svojim potencijalima mogle biti. Stigli smo do pitanja je li žena biće koje ima pravo odlučivati o svom tijelu, i gdje je pravna država kad joj sustav odbija priznati i provesti pravo na izbor i pravo na pobačaj koji je zakonom dopušten i priznat. Kalendarski nismo u srednjem vijeku, ali je veliko pitanje gdje smo svjetonazorski. Nekad su naši tradicionalni, konzervativni roditelji i sredina bili puno liberalniji nego što su to danas generacije koje su mlađe od nas, a one su te čiji će glas u budućnosti biti prevladavajući. Tu se vidi utjecaj vjeronauka u školi, misa koje su gotovo redoviti dio državnih proslava i blagdana, od dana vojske do proslave dana županije ili nekog grada, dok na rezerviranim mjestima u prvim crkvenim redovima sjede predstavnici vlasti.
Kad smo kod predstavnika vlasti, kako komentirate pad presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi Hypo?
Sudski slučaj Sanader je upozorenje da bi i svi drugi počinitelji teških koruptivnih kaznenih djela mogli proći oslobođeni svake odgovornosti i kazne, a oslobodit će ih vrijeme. Stvorili smo sporo i tromo pravosuđe koje nije u stanju visoko pozicionirane političare osuditi na vrijeme. Kad slučaj propadne zbog zastare, to je poraz države. Zna se tko je krivo skrojio zakone koji definiraju što jest ili nije ratno profiterstvo i čiji su se premijeri i ministri kroz šuplje zakone provukli neokrznuti. Kazneno djelo veleizdaje, umjesto da se svodi na podrivanje ustavnog poretka i ugrožavanje teritorijalne cjelovitosti, trebalo bi obuhvatiti i teška koruptivna, kaznena djela. Puno toga se dogodilo po zakonima i pravilima u hrvatskoj državi. Ili smo zakone iskrivljeno pisali ili smo ih iskrivljeno primjenjivali. Pored loših zakona imamo i nedostatak hrabrosti kod nekih sudaca, a tu je i taj debelo politizirani Ustavni sud čije tri četvrtine čine HDZ-ovi kadrovi koji, čak i kad niži sudovi odrade svoj posao, naprosto predmet vrate na početak i time opale šamarčinu cijelom pravosuđu.
Od svog formiranja Hrvatska je osmišljena kao slaba država, država nerazvijenijih institucija koje smo namjerno takvima ostavili do današnjeg dana. U državi slabih institucija korupcija cvjeta. Nije nam pomogao čak ni proces ulaska u Europsku uniju, koji je neke institucije poput USKOK-a i Povjerenstva za sukob interesa ojačao samo privremeno, kao kratkotrajna terapija koja nije dovela do izlječenja. Nažalost, Hrvatska nije imala monitoring kao Bugarska i Rumunjska, nego smo od trenutka ulaska u EU bili prepušteni sami sebi, odnosno primarnim interesima starih, okoštalih političkih struktura koje su sustav skrojile po svojoj mjeri, a ne u korist građana. Nakon što smo zadovoljili kriterije za ulazak u EU, daljnji razvoj države i društva jednostavno je zamro. Jedino rješenje je da se na sljedećim izborima HDZ smijeni i da državu počnemo graditi od početka, od temelja, od promjene Ustava, novog ustroja izbornih jedinica, jer je trenutni neustavan, pa do rekonstrukcije pravosuđa, kontrolnih tijela u pravosuđu, državnog sudbenog vijeća, državnog odvjetničkog vijeća, i ukidanja brojnih agencija, zavoda i drugih tijela koja ne služe svrsi.
Umrtvljivanje Povjerenstva
Oslabljena je i uloga Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koje je u vašem mandatu utjecalo i na politička dešavanja?
Povjerenstvu nije oslabljena uloga, već je nakon donošenja novog zakona postalo mrtva institucija, irelevantna u onome što bi trebala biti njezina temeljna zadaća. To više nije ključno preventivno antikorupcijsko tijelo, već je svedeno na puko administrativno tijelo za evidentiranje imovinskih kartica. Ovih dana u Hrvatskom saboru bit će predstavljen izvještaj Povjerenstva za 2018., za godinu u kojoj je krenula eutanazija tog tijela koju je predvodio premijer Andrej Plenković kako bi zaštitio sebe od odluke o sukobu interesa u predmetu Lex Agrokor i svoju ulogu kao dirigenta zloglasne skupine Borg. Mandat Povjerenstva ističe i s obzirom na prijavljene kandidate, podržat ću Natašu Novaković koja se pokušavala othrvati onoliko koliko je mogla političkim pritiscima i urušenoj kompaktnosti iznutra. Sjetimo se koliko je HDZ stiskao obruč oko Povjerenstva, kako su sadašnji okrivljenici Lovro Kuščević i Josipa Rimac pokušavali mijenjati zakon s ciljem da se Povjerenstvo uguši. U to vrijeme je i Tomislav Karamarko podnio ustavnu tužbu kojom je Povjerenstvu osporio pravo da odlučuje o sukobu interesa, iako je upravo odlučivanje o sukobu interesa sadržano u samom nazivu tog tijela. Odluka Ustavnog suda u slučaju Karamarka poslužila je kao povod, kao vjetar u leđa Andreju Plenkoviću da nakon nekoliko neuspjelih pokušaja izmjenama zakona oduzme ovlast Povjerenstvu u donošenju odluka o sukobu interesa i povredi načela djelovanja. Ovakvo Povjerenstvo, suženih ovlasti, nema budućnosti i ne treba je ni imati. Danas je po novoj, HDZ-ovoj Strategiji suzbijanja korupcije propisana obaveza osnivanja etičkih povjerenstava koja sude o povredi načela na razini Vlade, svake županije, svakog grada ili općine. Sada će sva ta sila raznih etičkih povjerenstava, njih preko 570, moći odlučivati o povredama etičkih načela djelovanja, dakle svi osim Povjerenstva za sukob interesa koje je bilo jedina jaka i nezavisna institucija s profesionalnim znanjem potrebnim za rješavanje takvih predmeta. Zato HDZ treba eliminirati jednom i zauvijek, ne samo poraziti na izborima, to je jalov posao, već HDZ kao takav treba nestati kao politički relevantna stranka.
