Djetinjstvo im je utisnulo priče o Bukovici brojnih očuđujućih i magičnih slika koje su im pripovijedale njihove bake često oko ognjišta nad kojim je visio kotao obješen na verigama (lancima) u "vatrenoj kući". Priče su ostale kao prilog odrastanju, stvarajući neraskidiva prijateljstva danas odraslih žena, čvrsta poput veriga koja ih simbolički povezuju sa zavičajem pa je tako 2019. osnovana kistanjska Kulturno umjetnička udruga Verige.
Te godine realiziran je i projekt "Žene s pruge", iste one koja je iz Zadra vodila u Kistanje i obrnuto. Danas je ona pusta, premda prometnik, čujemo da dolazi na posao, što stvara jednu živopisnu okolnost, poput "slatkih boja zavičaja" što uskoro prizivaju bajame i smokve i kapljicu orahovca.
Mi smo mlada udruga, a želimo pokušati iskoristiti potencijal koji ima ovo naše mjesto, kaže nam Daniela Bjelanović, predsjednica udruge Verige
"Slatke boje zavičaja" novi je, nakon četverogodišnje pauze (koju su podstakli pandemija i restrikcije, ali i osobni razlozi), program udruge Verige, koja ovog puta ne misli stati. Zato će se i predsjednica udruge Daniela Bjelanović, rođenjem i životom Zadranka, skrasiti uskoro za stalno u Kistanjama, a možda već tako i bude dok ovu priču privedemo kraju. Osmijeh kojim se hvata katkad za vlastiti izraz dio je njezine osobnosti, vedrine duha pa ga prenosi na ostale naše sugovornice, također zadarske Kistanjke Valentinu Vujasinović i Ljubicu Kulaš s kojima sjedimo na jednoj vedroj terasi u centru Kistanja.
Priča o Verigama, sedmeročlanoj udruzi, obodrenoj i od Općine Kistanje, zapravo je i priča o prijateljstvu.
- Određeni broj ljudi kaže da Kistanje nisu više iste. I vjerojatno je tome tako, ali u mom srcu su iste i moj doživljaj njih je isti. Različito je jedino što se moja osobna priča promijenila i što me više ne dočekuje baka u našoj kući – kaže nam Daniela pa nam otkriva da je ona druga generacija rođena u Zadru, nakon njezinog oca.
- Mi smo mlada udruga, a želimo pokušati iskoristiti potencijal koji ima ovo naše mjesto. Pritom nismo izmislile toplu vodu, ljudi su se i prije nas trudili, ali smjenom generacija možda imamo više sluha za potrebe mladih. Prepoznali smo se u sličnim interesima. Bukovica je puna živopisnih priča i mi živimo te priče. Od jutra sam ih već brojnih čula, mogla bih od njih skečeve napraviti – priča Daniela, trenutno vlasnica malog studija za fizioterapiju u Zadru i odnedavno i fitoterapeutkinja, premda je turizam zapravo njezino primarno zanimanje.
A udruga je sastavni dio promocije turizma kojeg nema bez kulture, domeće. I prije nego što predstavimo daljnje planove Veriga, doznajmo još malo o njihovoj privatnoj povezanosti.
Daniela je odrasla s Valentinom i Ljubicom, koja je devet godina starija od Daniele pa ju je i čuvala u dječjoj dobi. Valentina i Daniela odrasle su pak u istoj zadarskoj ulici.
- Viđale smo se u gradu, ali i u Kistanjama, a poznavali su nam se i roditelji – kaže Valentina, čini se, najšutljivija među njima, koja je u udruzi zadužena za knjigovodstvene poslove i računovodstvo.
Na zidu kafića mali je plakat koji je pozivao za našeg posjeta na KoncArt kantautorice Ane Paške u Domu kulture. Moramo priznati da je u jednom takvom mjestu to bilo neobično vidjeti, no ubrzo smo dobili pravu malu kulturnu lekciju. Prva kaže da nasušno u Kistanjama nedostaje kulturno-umjetničkih događanja iako u tome imaju priličnu tradiciju. Daniela nam priča da su do rata Kistanje bile mali gradić u kojemu je još od 1980-ih (možda i nešto ranije) svirao lokalni rok bend Halo Bing!
Jednom mjesečno prikazujemo filmove i za djecu i odrasle tako da bude pedesetak osoba po projekciji, što nije mala stvar, priča Branka Ivanović
- Pokušat ćemo ih okupiti da nam sviraju na rok koncertu 9. augusta gdje su već potvrđeni Bee Žee's iz Drniša, a njihov nastup bi bio mali hommage rokenrolu u Kistanjama. Kistanje su mjesto obrazovanih ljudi, da vas ne čudi. Recimo jedna od frekventnijih ulica, Ulica Nikole Tesle u zaseoku Mažibrade dala je dvadesetak liječnika. Obrazovanje je ovdje nekad bilo bijeg od siromaštva – upućuje nas Daniela.
Nema sumnje, ljeto u Kistanjama bit će najbolje dosad: za juli također najavljena je večer šansona u dvorištu Doma kulture uz izvedbu glasovite sopranistice Nele Šarić, solistice HNK Split. Očekuje se i književna večer netom nakon što udruga raspiše natječaj za kratku priču kako bi se ljudi potakli na pismeno izražavanje i čitanje. Predstavit će se pisci udruge ZaPis iz Zadra. Inače članica udruge Verige je i Žana Bumber, glumica zadarskog HNK, koja je trenutno zauzeta vođenjem radionice za predstavu koju priprema i koja će se također predstaviti Kistanjcima. Udruga priprema i fotoizložbu amatera s motivima bukovičkog kraja s aspiracijom prodaje.
U moru događanja najavljuju nam i manifestaciju "Posljednji tango u Đevrskama", koja bi se trebala održati 17. augusta na dan smrti Arsena Dedića, baš u Đevrskama. U povodu toga netko im je rekao: "Nemojte ga nazvati posljednji, nazovite ga prvi". Vjerojatno će, kažu nam organizatorice, na kraju ostati tek "Tango u Đevrskama", a ono posljednji, moguće je da će staviti u zagrade. Trebala bi sudjelovati i djeca iz Knina koja plešu tango, znamo iz nekih drugih priča da ondje djeca tancaju tango.
Pridružuje nam se nakratko i Branka Ivanović, također članica udruge i voditeljica Ruralnog poduzetničkog inkubatora u Kistanjama, novijeg datuma. To je, priča nam, poduzetnički resurs za male start upove, mikro, mala i srednja poduzeća, OPG-ove koji prerađuju svoje poljoprivredne proizvode, kojima pomažu i u pronalaženju tržišta. Branka je zadužena za aplikacije udruge na natječaje, a one vezane uz Europsku uniju tek treba naučiti pisati.
- Prošle godine napravili smo nekoliko probnih kino prikazivanja, zatim smo dobili određeni projektni novac kojim smo pokriveni za ovu godinu. Jednom mjesečno prikazujemo filmove i za djecu i odrasle tako da bude pedesetak osoba po projekciji, što nije mala stvar. Uglavnom su to najnoviji filmovi. Ovo je prilika za sve koji žive u ovoj zajednici da dobiju jedan novi sadržaj. Jer k nama dolaze i ljudi iz Knina, Benkovca, okolnih sela – priča Branka Ivanović.
Dugoročno Verige namjerava aplicirati na dugogodišnje programe za rad s djecom (predsjednica Daniela pritom, istaknimo i to, ima završenu edukaciju terapije igrom) i brojne programe prilagoditi i tom uzrastu. Pritom imaju za koga: koliko čujemo škola u Kistanjama broji oko 180 učenika, ima tu i srednjoškolaca koji idu u škole u Šibenik, Knin... No prije nekoliko godina škola je brojala i 400 djece.
Ljubica zasad još živi i radi u Zadru i povremeno dolazi u Kistanje u svoje zaseok Bjelanovići. Kaže da želi itekako biti prisutna u Kistanjama. Njezin zadatak je organizacijski: briga za nabavu hrane i pića, usluge prijevoza i slično.
- Potrčko – reći će u šali Ljubica.
Ali ona je i velika moralna podrška.
- Kad vidim Danielu da je tako nešto vuče u ovaj naš kraj prvo pomislim - što ćeš tamo u tom kršu i kamenu - a onda nadođu sjećanja na izlete ovdje, kad smo bili djeca, nosili bismo sa sobom kapule i pancete za marendu. Osamdesetih su Kistanje bile mali gradić, čist, lip, odlazili bismo na kupanje kod Manastira Krka – prisjeća se Ljubica.
Sjeća li se priča koje joj je baka oko kotla pričala, pitamo je.
- Ne sjećam se doslovno priča, ali znam da bismo s babom kraj ognjišta sjele, tri kćere od strica i ja, na tronožac i onda bi baba nešto pričala – kako je na primjer dida upoznala, jer oboje su imali brakove prije toga – zatopli se njezin glas.
Zanima nas susreću li se ove kreativne žene s predrasudama sumještana s obzirom na to da rade važne stvari u lokalnoj zajednici, opterećenoj i ratom devedesetih. Poznato je da u Kistanjama žive i Srbi i Hrvati porijeklom iz Janjeva. Daniela kaže da do nje katkad dopru neke priče, kojima se ne zamara, sa smiješkom kazuje da ih više čuje od lokalnih Srba u smislu "što te ženetine rade, njima je mjesto u kući" ili "što imaju sjediti na pijaci s dva nepoznata muškarca".
- Ne želimo biti nacionalna udruga, otvoreni smo za sve. Ne radimo srpske boje zavičaja već slatke boje zavičaja. Dobrodošao je onaj iz Bulića i onaj iz Đevrsaka, bilo tko iz Bukovice, to je naš zajednički zavičaj. Želimo biti open mind prema svima. Ja sam dijete iz miješanog braka i za mene je to uvijek bilo bogatstvo. Jer ja i Kistanje doživljavam kao miješani brak i želim baš takvo bogatstvo. Ljudi trebaju uživati u različitostima, a ne da ih ona separiraju – ističe Daniela.
Dok čekamo na koncert na ulazu u Dom kulture stižu i prvi posjetitelji. Ani Paška to je također prvi nastup u Kistanjama. Usput doznajemo da je Ljubica maratonka – tek nam je sad izustila reći. Lani je je istrčala 42 kilometra u Padovi i polumaraton u švedskom Geteborgu. Pozornica je unikatno uređena, minimalistički, izvođačica naštimava zvuk, upoznaje se s domaćinima. Njezina umjetnička organizacija naziva se Salon za uljepšavanje duša.
- Mislim da je jedan takav salon ovom mjestu zapravo potreban. Eto, baš se mislim, ljudi, večeras je otvoren salon za uljepšavanje duša. Ulaz je slobodan – uzbuđeno nam kaže Daniela pozivajući na događaj.
A među publikom prepoznajemo neke Kninjane, prepoznaju se ljudi međusobno, nepoznati upoznaju, djeca i stariji, još malo stižu i nove stolice, jer kulturni dom je zamalo ispunjen, bit će i stotinjak ljudi, a prvi ton je posve čist i prvi taktovi pjesme i recitala vrlo jasni. Nedugo zatim čini se da je umjetnica posve uspjela pridobiti publiku i uvući je u svoj iskričavi svijet.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.