U selu Sloboština kod Požege održan je 16. avgusta komemorativni skup na kojem su se predstavnici srpskih organizacija, antifašista i SPC-a prisjetili 1368 Srba, žrtava ustaškog pokolja počinjenog na taj dan 1942. godine. Najveći dio pobijenih, a onda bačenih u pet bunara kod mjesne crkve, bile su izbjeglice s Kozare, njih 1165, kao i 203 stanovnika Sloboštine i okolnih sela. Među žrtvama bilo je najviše žena i djece, kao i starijih ljudi.
- Ovdje smo da odamo počast stradalom stanovništvu Kozare ali i svim mještanima ovog i okolnih sela. U proteklih 15 dana obišli smo sva mjesta na kojima su ustaše tokom "krvavog avgusta" 1942. ubijali ljude, od Tornja do Kusonja, i sada Sloboštine. Dočekali su nas ostaci spomenika i nešto malo mještana kako bismo na dostojan način komemorirali žrtve. Stotine Srba stradalo je tog avgusta prije 80 godina samo zato što su bili Srbi i pravoslavni; nije bilo ideologije niti zle krvi prema tadašnjem režimu. Stradali su samo zato što su željeli živjeti i vjerovali u svoju braću Hrvate, vjerovali u zajednički život na ovim prostorima, rekao je u obraćanju prisutnima požeško-slavonski dožupan Nikola Ivanović.
- Danas, 80 godina poslije nismo obnovili spomenike koje smo trebali, ne zato što mi to nismo željeli nego zato što nismo imali podršku vlasti, ni državne ni onih ispod nje. Iako smo ih zvali, ovdje nema predstavnika državne, lokalnih i regionalnih vlasti; nema nikoga osim antifašista i predstavnika srpskih organizacija iako smo himnom i zastavom odali počast državi u kojoj živimo. Ove godine smo zajedno s antifašistima otišli u Jasenovac u nadi da će se situacija mijenjati i da ćemo pokrenuti procese, međutim prevarili smo se. Okupljajmo se i dalje, tražimo obnovu spomenika, tražimo da se obnove crkve u kojima je taj narod stradao, jer samo tako ćemo graditi kulturu sjećanja, sjećati se na tim mjestima naših stradalih i pomoliti se za sve njih, zaključio je Ivanović.
- Ovdje su stradali nevini ljudi. Sve je to dokumentirano i uvijek o tome moramo ponovo govoriti, jer se naša država od svojih prvih dana blagonaklono odnosi prema nastojanjima ustaške, odnosno neonacističke ideologije da provuku kroz blato pobjednike u Drugom svjetskom ratu i da ih pretvore u gubitnike, rekao je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH.
- Mi se nismo pomaknuli dalje od rasprave o tome što je ustaški pozdrav, ali smo se pomakli kad je u pitanju zatiranje istine o prošlosti. Održavaju se kvaziznanstveni simpoziji o Jasenovcu kao logoru nakon 1945., izdaju se knjige u kojima se tvrdi da su Srbi 1941. pokrenuli genocid nad Hrvatima i provodili ga do kraja Jugoslavije, a da je hrvatski, odnosno ustaški genocid nad Srbima u NDH, čista izmišljotina, dok na određenim TV kanalima stjegonoše borbe za pobjedu laži nad istinom dobivaju prostor iz dana u dan. Nisam primijetio da je aktualna vlast reagirala na ove neistine i revizionizam najgore vrste, a iako su današnja Evropa i Hrvatska utemeljene na pobjedi antifašizma 1945. svjedoci smo potpune razgradnje spomenutih vrijednosti na praktično cijelom evropskom prostoru, zaključio je predsjednik SABA RH.
Prisutnima se nakon vjerskog obreda na grobištu, gdje su žrtve sahranjene 1947. godine, obratio i požeški paroh Nikola Petrović.
- Velik broj žena, djece i staraca stradao je ovde na najgori mogući način, bačeni su u bunare. Uvijek treba da se kaže i nikad da se prećuti: stradali su samo zato što su bili Srbi pravoslavne vere. Neka svi mi pamtimo i ne dozvolimo da se ovo zlo dogodi bilo gde više u svetu. Treba da budemo složni i držimo se zajedno, svi mi - i Srbi, i Hrvati i muslimani. Svi moramo živjeti zajedno jer smo svi živimo na ovom prostoru i svi smo braća po krvi. Razlike koje postoje nisu dovoljne da budemo neljudi, zaključio je paroh.
Komemoracija je započela liturgijom u ostacima tamošnje crkve, te prigodnim obraćanjem predsjednice antifašista Požege Kate Holjevac na mjestu stradanja kod srušenog spomenika majke s djetetom u naručju. Učesnici su otišli i na grobište te tamo nakon govora položili vijence, a Zdravko Dragaš i Ranko Janković čitali prigodnu poemu "Pet bunara" autora Mate Hodaka koja govori o stradanju u Sloboštini. Osim delegacija u ime SNV-a, srpskih manjinskih vijeća, SDSS-a i antifašista s područja Požeško slavonske županije, komemoraciji su prisustvovali i članovi SUBNOR-a iz Kozarske Dubice u BiH te antifašisti iz Vukovara.
Klikom na naslovnu fotografiju pogledajte sve slike u galeriji.
