Srpska podružnica agencije Ipsos neposredno pred izvanredne prosinačke izbore za Narodnu skupštinu Srbije, Pokrajinsku skupštinu Vojvodine i Gradsku skupštinu Beograda objavila je procjenu njihovih rezultata i skoro u dlaku pogodila njihov konačni ishod. Od Ipsosa se to i očekivalo jer je u višedecenijskom bavljenju izbornim prognozama u pravilu točno prognozirao rezultate izbora.

Ipsos već neko vrijeme istraživanja o raspoloženju birača i rejtingu političkih stranaka radi za Vučićevu Srpsku naprednu stranku. I predizborno istraživanje za izvanredne prosinačke izbore uradio je po narudžbi naprednjaka na reprezentativnom uzorku od 3.712 ispitanika. Među anketiranima nije bilo građana s pravom glasa koji žive na Kosovu i izvan Srbije. Ipsos je prognozirao da će SNS na parlamentarnim izborima dobiti najmanje 42,5, a najviše 46,7 posto glasova birača te kao srednji interval izbacio vjerojatnih 44,6 posto biračkih glasova. Opozicijskoj koaliciji "Srbija protiv nasilja" prognozirao je najmanje 21,9, najviše 25,3 posto glasova te vjerojatnih 23,6 posto glasova. Konačni službeni rezultati kažu da je Vučićeva lista dobila 46,75, a Đilasova 23,66 posto biračkih glasova, dakle, u granicama Ipsosovih prognoza. Slično je i s rezultatima beogradskih izbora koji su također u granicama predizbornih prognoza te agencije.

I dok je Ipsos uoči izbora na temelju svojih anketnih istraživanja precizno prognozirao rezultate izbora, nestranačka organizacija civilnog društva Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) već je u svojim preliminarnim predizbornim izvještajima najavljivala izbornu krađu koja će se navodno dogoditi na izborima u režiji vladajućih Vučićevih naprednjaka. CRTA je pritom naglasak stavila na organiziranu masovnu migraciju birača koju je Vučićev režim navodno već pripremio uoči izbora. Analitičari CRTA-e podsjetili su da su se masovne migracije birača događale i na izborima u Mađarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Druge zemlje nisu spominjali, pa ni Hrvatsku, iako je i ovdje ta priča desetljećima pratila skoro sve izbore, sve dok hrvatski birači iz tzv. dijaspore nisu dobili pravo izravnog biranja tri saborska zastupnika.

CRTA je i poslije održanih izbora i službenog proglašenja njihovih rezultata još intenzivnije nastavila tvrditi da se na srpskim parlamentarnim, a pogotovo beogradskim gradskim izborima dogodila organizirana i nezakonita masovna migracija birača, a time i izborna krađa. Govoreći o srpskim izborima pred članovima njemačkog parlamentarnog odbora za EU programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov stoga je rezimirao i sljedeće: "Još jednom su se izbori u Srbiji pokazali manje kao mehanizam smenjivosti vlasti, a više kao parada nedostižnih početnih prednosti vladajuće stranke, stečenih kroz sistemsku zloupotrebu državnih institucija i zakona, u cilju sprečavanja mogućnosti da se izborima promeni bilo šta. U situaciji smo da počnemo da verujemo u onu parolu koja kaže da bi izbori, kada bi stvarno mogli da donesu promene, već bili zabranjeni. Naša vrlo konzervativna procena, proizašla iz iscrpne analize ograničenih javno dostupnih podataka, kaže da se netačnost biračkog spiska broji u najmanje 30.000 birača. Sakupili smo nepobitne činjenice koje ukazuju da su manjkavosti zvanične evidencije birača korištene za sprovođenje nelegalnog i nelegitimnog izbornog inženjeringa zarad prekrajanja izborne volje birača. Iz raznih delova Srbije, ali i iz inostranstva (BiH i Crne Gore) dovođeni su ljudi da glasaju na lokalnim izborima u Beogradu, i to na osnovu zvaničnog prebivališta u prestonici u kojoj ne prebivaju, a zarad ishoda izbora po volji vladajuće stranke. Štaviše, mnogi od tih ljudi bili su podmićeni – primili su novac za glasanje – ili su glasali pod pritiskom."

No u intervjuu Vremenu Nedeljkov ipak nije tako decidirano tvrdio da su izbori doista pokradeni jer "jedini pravi i konačan odgovor na to pitanje može da nam da pravosuđe kada bi bilo nezavisno. I to bi bio jedini merodavni nalaz na osnovu kojeg ćemo mi kao društvo znati šta se zaista dogodilo. I to je nešto što mi kao organizacija civilnog društva tražimo – brzu reakciju tužilaštva i svih nadležnih organa, uključujući i različite inspekcije, kako Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, tako i Unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova. Oni moraju da utvrde u kojoj meri je ko, kada i na koji način zloupotrebio ovlašćenja kako bi bila omogućena sistemska migracija birača iz unutrašnjosti Srbije u Beograd, ali i u druge opštine u Srbiji gde su se održavali izbori, iz onih opština u kojima se izbori nisu održavali. U to uključujemo i birače koji su dovođeni iz okolnih zemalja regiona."

U CRTA-inim izvještajima navode se konkretni primjeri nezakonitog upisivanja birača u biračke popise i njihovog organiziranog dovođenja na izbore najčešće u Beograd, ali se radi o nekoliko primjera na temelju kojih se potom gradi priča o masovnoj migraciji nekoliko "desetina tisuća birača" te nezakonitom upisivanju 50 do 80 tisuća novih birača u Beogradu, iako službeni podaci govore o 11 tisuća novih birača upisanih u biračke spiskove u razdoblju od prošlih izbora. U CRTA-i razliku objašnjavaju kombinacijom brisanja birača za koje su naprednjaci "znali ili mogli znati da neće glasati" i dodavanjem onih za koje znaju da će glasati za njih. Pritom ne objašnjavanju kako bilo tko u Beogradu kao milijunskom gradu može znati tko će od upisanih birača apstinirati od izbora i umjesto njih ubaciti svoje birače i tako ukrasti nekoliko desetaka tisuća glasova. I to ponajprije dovođenjem barem 30-ak tisuća birača iz unutrašnjosti i susjednih zemlja što se moglo organizirati slijevanjem oko desetak tisuća automobila ili oko tisuću autobusa na beogradske ulice. Pritom Beograd pamti kolone autobusa parkiranih na novobeogradskim ulicama kojima su naprednjaci dovezeni na stranački miting prošle jeseni na kojem se okupilo oko 50 tisuća ljudi. Takvih kilometarskih kolona parkiranih autobusa i automobila na beogradskim ulicama nije bilo na dan izbora.

Unatoč drugim nedosljednostima i "rupama" u CRTA-inim izvještajima (primjerice, prešućivanje da je opozicija beogradske prosvjede građana nakon masovnih ubojstava djece i mladih u beogradskoj školi i selima kraj Mladenovca pretvorila u žestoku polugodišnju predizbornu kampanju, a potom i u zahtjev za raspisivanje izvanrednih parlamentarnih i beogradskih izbora), opozicijska koalicija "Srbija protiv nasilja", ali i dio inozemnih promatrača izbora prigrlili su njezine izvještaje i preselili ih kao temu za raspravu u pojedine nacionalne medije i Europski parlament. I to prije nego što je OESS-ova promatračka misija ispisala svoj završni izvještaj o izborima u Srbiji. Europarlamentarci su čak odlučili 8. veljače izglasati i posebnu rezoluciju o srpskim izborima prije završnog OESS-ova izvještaja. Nikome pritom nije čudno što takvih rasprava i rezolucija nije bilo nakon "nezakonitih migracija birača" u Mađarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori koje su potakle CRTA-u da se posebno pripremi za njihovo dokazivanje na srpskim izborima.

Direktno uplitanje Europskog parlamenta ide dotle da opozicija u Srbiji traži da se već sazvana konstituirajuća sjednica Narodne skupštine za 6. veljače odgodi dok europarlamentarci ne usvoje rezoluciju kojom će se navodno tražiti ponovno održavanje izbore u Beogradu, a možda i parlamentarnih na kojima su Vučićevi naprednjaci osvojili skoro 900 tisuća glasova više od Đilasove koalicije, što i najmaštovitiji analitičari ne mogu pripisati izbornim krađama i nezakonitim migracijama birača. Kuriozitet je i da nitko u toj postizbornoj galami o "pokradenih srpskim izborima" ne postavlja pitanje kako je Ipsos prognozirao njihov točan rezultat.